Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Es

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Es[1] (ili ens, zvano i mali jus; stsl. ęsъ) je naziv za slovo glagoljice i stare ćirilice.

Koristilo se za zapis glasa /ę/, koji se vjerojatno izgovarao kao nazalni /e/. Glas je u hrvatskim narječjima nestao i prešao u e (językъ > jezik), a u čakavskom ponekad i u a (językъ > jazik, zajik). U ruskom npr. je prešao u ja (męso > mjaso). Nazalni glasovi postoje i danas u poljskom, npr. u imenu Lech Wałęsa.

Slovo nije imalo brojevnu vrijednost.

Standard Unicode i HTML ovako predstavljaju slovo es u glagoljici:

  Unikod HTML izgled
ovisi o pregledniku
poveznice
(engl.)
k. točka naziv kod entitet
veliko slovo es U+2C24 GLAGOLITIC CAPITAL
LETTER SMALL YUS
Ⱔ nema detaljni podaci
test preglednika
malo slovo es U+2C54 GLAGOLITIC SMALL
LETTER SMALL YUS
ⱔ nema detaljni podaci
test preglednika

Napomene

  1. nazivi glagoljskih slova su originalno na staroslavenskom, koji ima neke glasove kojih u hrvatskom nema. Prilagodba originalnih naziva na hrvatski nije jednoznačna. Nazivi ovdje su prema tablici u Hrvatskoj općoj enciklopediji, svezak 4, "Glagoljica", s tim da se nazalni glasovi ę i ǫ, koji se u enciklopediji bilježe kao en i on, zamjenjuju s e i u, što su najčešći odrazi tih glasova u hrvatskom (stsl. imę, rǫka prema hrv. ime, ruka). To donekle odstupa od uvriježenih naziva u dijelu literature.

Poveznice

Vanjske poveznice

  1. Preusmjeri Predložak:PDF (eng.)