Es
Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Es[1] (ili ens, zvano i mali jus; stsl. ęsъ) je naziv za slovo glagoljice i stare ćirilice.
Koristilo se za zapis glasa /ę/, koji se vjerojatno izgovarao kao nazalni /e/. Glas je u hrvatskim narječjima nestao i prešao u e (językъ > jezik), a u čakavskom ponekad i u a (językъ > jazik, zajik). U ruskom npr. je prešao u ja (męso > mjaso). Nazalni glasovi postoje i danas u poljskom, npr. u imenu Lech Wałęsa.
Slovo nije imalo brojevnu vrijednost.
Standard Unicode i HTML ovako predstavljaju slovo es u glagoljici:
Unikod | HTML | izgled ovisi o pregledniku |
poveznice (engl.) | |||
---|---|---|---|---|---|---|
k. točka | naziv | kod | entitet | |||
veliko slovo es | U+2C24 | GLAGOLITIC CAPITAL LETTER SMALL YUS |
Ⱔ
|
nema | Ⱔ | detaljni podaci test preglednika |
malo slovo es | U+2C54 | GLAGOLITIC SMALL LETTER SMALL YUS |
ⱔ
|
nema | ⱔ | detaljni podaci test preglednika |
Napomene
- ↑ nazivi glagoljskih slova su originalno na staroslavenskom, koji ima neke glasove kojih u hrvatskom nema. Prilagodba originalnih naziva na hrvatski nije jednoznačna. Nazivi ovdje su prema tablici u Hrvatskoj općoj enciklopediji, svezak 4, "Glagoljica", s tim da se nazalni glasovi ę i ǫ, koji se u enciklopediji bilježe kao en i on, zamjenjuju s e i u, što su najčešći odrazi tih glasova u hrvatskom (stsl. imę, rǫka prema hrv. ime, ruka). To donekle odstupa od uvriježenih naziva u dijelu literature.
Poveznice
Vanjske poveznice
- Preusmjeri Predložak:PDF (eng.)
|