Toggle menu
244,6 tis.
90
18
634,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Igor Zidić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Igor Zidić (Split, 10. veljače 1939.) je povjesničar hrvatske umjetnosti, likovni kritičar, pjesnik i esejist.[1] Jedan od najistaknutijih autoriteta za likovnu umjetnost u Hrvatskoj te vrhunski poznavatelj hrvatske moderne umjetnosti. Bio je ravnatelj Moderne galerije u Zagrebu od 1989. do 2008. godine, i predsjednik Matice hrvatske od 2002. do 2014. Član je uprave Zaklade Adris od njenog osnivanja 2007.[2][3]

Životopis

Rođen je u Splitu, gdje je završio osnovnu školu i klasičnu gimnaziju (1957). Otac Antun Zidić je bio učenik Emanuela Vidovića.

Upisuje Pravni fakultet u Zagrebu (1957./1958.), a iduće godine prelazi na studij književnosti i umjetnosti.[4] Diplomirao je povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Sveučilištu u Zagrebu 1964. Postao je urednik Hrvatskog tjednika 1971., ali gubi posao nakon što je časopis zatvoren u represiji koja je uslijedila nakon sloma pokreta Hrvatsko proljeće.

Pet pjesama Igora Zidića u ukrajinskom prijevodu slavnog ukrajinskog pjesnika Dmytra Pavlyčka tiskano je u maloj antologiji hrvatske poezije «Ideja svijeta» (K.: «Osnove», 2008.).

Autor je postava i kataloga izložbi hrvatskih likovnih klasika koje se rovinjskoj Galeriji Adris pripređuju od 2001.[5]

Djela

Kritičke knjige, monografije, studije

  • Eseji (o modernim i suvremenim hrvatskim slikarima i kiparima), Zagreb, 1963.
  • Tkalac na propuhu (Likovne kritike i zapisi 1962/1972), Zagreb, 1972.
  • Miljenko Stančić, Zagreb, 1979.
  • Matko Trebotić (na njemačkom jeziku), Schaan, 1981.
  • Rudi Španzel, (koautor, s Lucom i Levom Menaše, na slovenskom jeziku), Ljubljana, 1983.
  • Hrvoje Šercar, Zagreb, 1984.
  • Rudi Španzel (koautor, s Lucom i Levom Menaše, na engleskom jeziku), London, 1987.
  • Matko Trebotić (na hrvatskom jeziku), Ljubljana, 1988.
  • Fra Blago Karačić, Široki Brijeg, 1993.
  • Branko Suhy (na slovenskom jeziku), London – Ljubljana, 1994.
  • Branko Suhy (na engleskom jeziku), London, 1994.
  • Granica i obostrano. Studije i ogledi o hrvatskoj umjetnosti XX. stoljeća, Zagreb, 1996
  • J. V. (Ogledi o Vaništi), Zagreb, 1998
  • Moderna galerija. Povijest palače, ustanove, obnove (sa suradnicima), Zagreb, 2005.
  • Hrvatsko moderno slikarstvo 1880–1945. u privatnim zbirkama, Zagreb, 2006.
  • Bojan Šumonja, Pula, 2007.
  • Drago Trumbetaš. Ciklus »Dragi Vincent«, Velika Gorica, 2009.
  • Vlaho Bukovac, Zagreb, 2009.
  • Josip Račić, Zagreb, 2009.
  • Leo Junek, Zagreb, 2009.
  • Marino Tartaglia, Zagreb, 2009.
  • Miroslav Kraljević, Zagreb, 2010.
  • Ignjat Job, Zagreb, 2010.
  • Vjekoslav Parać, Zagreb, 2010.
  • Vatroslav Kuliš i njegovo djelo: pismo, figure, motivi, jezik, Zagreb, 2010.
  • Zoltan Novak, Zagreb, 2012.
  • Slika i vrijeme. Matko Trebotić, Zagreb, 2012.
  • Slika i vrijeme. Edo Murtić, Zagreb, 2013.
  • Slika i vrijeme. Josip Vaništa, Zagreb, 2013.
  • Slika i vrijeme. Vatroslav Kuliš, Zagreb, 2013.[4]

Pjesničke zbirke

  • Uhodeći more, 1960.
  • Kruh s grane, 1963.
  • Blagdansko lice, 1969.
  • Orfejski šaš, 1974.
  • Rajski emigranti, 1977.
  • Otok/Insel, 1977., 1978.
  • Strijela od stakla, 1985.[6]

Nagrade i priznanja

  • 1964.: Nagrada Mladosti, za knjigu Eseji
  • 1986.: Nagrada Tin Ujević Društva hrvatskih književnika[7]
  • 1989.: Velika nagrada Zagrebačkog salona, za film o Emanuelu Vidoviću (s Bogdanom Žižićem i Goranom Trbuljakom)
  • 2002.: Zlatna plaketa Mare nostrum croaticum, za čuvanje i razvijanje baštinskih vrijednosti
  • 2005.: Plaketa Vladimir Nazor, za doprinos istraživanju Nazorova života i pjesništva[4]
  • 2007.: Nagrada Grada Zagreba[8][9]
  • 2012.: Plaketa "Dobrojutro, more", s pjesničkih susreta u Podstrani
  • 2014.: Odličje Janko Drašković, dodijelilo Predsjedništvo Matice hrvatske

Izvori

Vanjske poveznice

Mrežna mjesta