Jakša Ravlić
Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Jakša Ravlić (Makarska, 1. listopada 1896. - Zagreb, 21. prosinca 1975.), bio je hrvatski književni i kulturni povjesničar.
Životopis
Jakša Ravlić rođen je u Makarskoj 1896. godine. Pučku i građansku školu pohađao je u Makarskoj, a Mušku učiteljsku preparandiju završio je 1915. u Arbanasima.[1] Bio je jedan od utemeljitelja i prvi rektor (1945.-1947.) Više pedagoške škole u Splitu, bio je također redoviti profesor i rektor Akademije za kazališnu umjetnost u Zagrebu. Radio je u Institutu za književnost JAZU (danas HAZU). Bio je predsjednik Matice hrvatske od 1954. do 1968. godine.[2]
Djela
Nepotpun popis:
- Makarska i njeno primorje, Split, 1934.
- Matica hrvatska: 1842–1962, (Jakša Ravlić: Povijest Matice hrvatske; Marin Somborac: Bibliografija izdanja MH), Zagreb, 1963.
- Hrvatski narodni preporod: ilirska knjiga, I-II, Zagreb, 1965. (priredio)
- Rasprave iz starije hrvatske književnosti, Zagreb, 1970.
- Zbornik proze XVI. i XVII. stoljeća, Zagreb, 1972. (priredio)
Nagrade
- 1972.: Državna nagrada za životno djelo, u području humanističkih znanosti.[3]
Izvori
- ↑ Pavao Jerolimov, Na današnji dan: Jakša Ravlić, Zadarski list, 30. rujna 2008., pristupljeno 11. prosinca 2015.
- ↑ Hrvatska enciklopedija: Ravlić, Jakša, pristupljeno 11. prosinca 2015.
- ↑ MZOS: Državne nagrade za znanstvenoistraživački rad za 1972. godinu, pristupljeno 11. prosinca 2015.