Gospodarstvo Indije

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Gospodarstvo Indije
Datoteka:Mumbai Skyline at Night.jpg
Mumbai, financijsko središte Indije
Valuta Indijska rupija (INR, ₹)
Fiskalna godina 1. travnja – 31. ožujka
Gospodarske organizacije WTO, MMF, Svjetska banka, G-20, BRICS
Statistika
BDP (PPP) 4,15 bilijuna USD (nominalno); 18,9 bilijuna međunarodnih dolara (prema paritetu kupovne moći), procjena za 2026.[1] ({{{rang}}})
BDP rast 6,5 % (procjena za 2026.)[1]
BDP per capita približno 2750 USD (nominalno); 12.800 međunarodnih dolara (prema paritetu kupovne moći), procjena za 2026.[1]
BDP po sektoru {{{sektori}}}
Inflacija (IPC) 4,7 % (prosječna godišnja stopa, procjena za 2026.)[1]
Stopa siromaštva {{{siromaštvo}}}
Radna snaga {{{radna-snaga}}}
Radna snaga prem zanimanju {{{prema-zanimanju}}}
Nezaposlenost 5 % (procjena za 2026.)[1]
Glavna industrija tekstilna, automobilska, kemijska i farmaceutska industrija, proizvodnja strojeva, elektronike i čelika, prerada hrane
Trgovina
Izvoz {{{izvoz}}}
Uvoz {{{uvoz}}}
Javne financije
Javni dug {{{dug}}}
Prihodi {{{prihodi}}}
Rashodi {{{rashodi}}}
Ekonomska pomoć {{{pomoć}}}
Glavni izvor
Svi iznosi izraženi su u američkim dolarima

Gospodarstvo Indije tržišno je gospodarstvo u razvoju u kojem privatni sektor djeluje uz znatan državni utjecaj u strateškim djelatnostima. Prema ukupnom bruto domaćem proizvodu ubraja se među najveća svjetska gospodarstva, a prema paritetu kupovne moći zauzima treće mjesto. Veliko stanovništvo i prostrano unutarnje tržište važni su čimbenici gospodarskoga razvoja, premda je dohodak po stanovniku znatno niži nego u razvijenim državama. Novčana jedinica je indijska rupija.[2]

Nakon stjecanja neovisnosti 1947. Indija je razvoj temeljila na snažnoj ulozi države, gospodarskom planiranju, zaštiti domaće proizvodnje i javnom vlasništvu u važnim industrijskim granama. Privatno poslovanje bilo je ograničeno sustavom dozvola i drugim administrativnim mjerama. Platnobilančna kriza 1991. potaknula je opsežne reforme kojima su smanjene trgovinske prepreke, ublažena ograničenja stranih ulaganja i otvorene djelatnosti prethodno rezervirane za javni sektor. Liberalizacija se nastavila postupno, uz zadržavanje državne regulacije i javnih poduzeća.[3]

Uslužne djelatnosti stvaraju najveći dio gospodarske vrijednosti, a osobito su važne informacijska tehnologija, poslovne i financijske usluge. Izvoz računalnih programa i poslovnih usluga pridonosi uključivanju zemlje u međunarodnu podjelu rada. Uz usluge razvijene su tekstilna, automobilska, kemijska i farmaceutska industrija, dok poljoprivreda ostaje važan izvor zaposlenosti i prihoda ruralnoga stanovništva. Gospodarski rast oslanja se na domaću potrošnju, privatna ulaganja, državnu potrošnju i izvoz, zbog čega na njega utječu i domaće prilike i kretanja u svjetskom gospodarstvu.[4]

Indija ima osobito važnu ulogu u svjetskoj proizvodnji lijekova. Najveći je dobavljač generičkih lijekova, s približno petinom svjetske opskrbe, te važan proizvođač cjepiva. Farmaceutski proizvodi izvoze se na brojna tržišta, uključujući Sjedinjene Američke Države i Europu.[5] U međunarodnoj trgovini zemlja sudjeluje i kao članica Svjetske trgovinske organizacije, kojoj je pristupila 1. siječnja 1995., dok je članicom Općega sporazuma o carinama i trgovini bila od 1948. godine.[6]

Gospodarsko širenje od početka 21. stoljeća pratili su rast dohotka, razvoj infrastrukture i smanjenje siromaštva. Međutim, razlike među saveznim državama i društvenim skupinama ostaju izražene, a velik dio zaposlenosti pripada neformalnom gospodarstvu. Među razvojnim izazovima su slabije sudjelovanje žena na tržištu rada, nejednak pristup kvalitetnom obrazovanju i zdravstvenoj skrbi te potreba za produktivnijim i sigurnijim radnim mjestima. Klimatske promjene i prirodne nepogode dodatno ugrožavaju gospodarsku stabilnost i životne uvjete.[4]

Prema izvješću Svjetske banke iz listopada 2026., Indija je i dalje među najbrže rastućim velikim gospodarstvima. Razvoju digitalnih djelatnosti pogoduju brojna tehnički obrazovana radna snaga, međunarodno povezan informatički sektor i digitalna javna infrastruktura. Šira primjena umjetne inteligencije može povećati produktivnost i proširiti izvozne mogućnosti, ali zahtijeva ulaganja u znanja, infrastrukturu i dostupnost tehnologije manjim poduzećima. Među vanjskim rizicima za rast ističu se promjene cijena nafte, nepovoljni vremenski uvjeti i nestabilnost međunarodnih tokova kapitala.[7]

Izvori

Vanjske poveznice

Predložak:Indija

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4
    • Nepoznat parametar: preuzeto

  2. ↑
    • Nepoznat parametar: preuzeto

  3. ↑
    • Nepoznat parametar: preuzeto

  4. ↑ 4,0 4,1
    • Nepoznat parametar: preuzeto

  5. ↑
    • Nepoznat parametar: preuzeto

  6. ↑
    • Nepoznat parametar: preuzeto

  7. ↑
    • Nepoznat parametar: preuzeto