Farmaceutska industrija
Farmaceutska industrija grana je kemijske industrije čija je osnovna djelatnost industrijska proizvodnja farmaceutskih pripravaka, gotovih lijekova i drugih sredstava za zaštitu zdravlja.[1]
Globalna farmaceutska industrija doživjela je znatan rast tijekom posljednja dva desetljeća, s prihodima koji su 2024. godine iznosili oko 17 milijardi američkih dolara, što je usporedivo s BDP-om država poput Španjolske, Meksika ili Južne Koreje.[2] Kako je to jedna od najprofitabilnijih industrija, tako je broj farmaceutskih tvrtki koje se bave istraživačko-razvojnim projektima od 1200 2001. porastao do 2026. godine na više od 7057.[3]
Ali samo njih 100 sa sjedištima u Sjedinjenim Američkim Državama (40), Kini (11), Indiji (11), Ujedinjeno Kraljevstvo (7), Japanu (6), Švicarskoj (5), Danskojj (4). Njemačkoj (3), Francuskoj (3), Belgiji (2), Južnoj Koreji (2), Švedskoj (2), Irskoj (2) ostvaruje većinu prihoda.[4]
Obilježja
Farmaceutska industrija, istražuje, razvija i proizvodi lijekove i farmaceutske pripravke za javne i privatne zdravstvene ustanove.
Zbog velike važnosti farmaceutskih proizvoda za zdravstvenu zaštitu, njihova proizvodnja je od patentiranja do puštanja u promet u većini zemalja, strogo regulirana, brojnim propisama kojima se osigurava njihova djelotvornost, neškodljivost i rok valjanosti.[1] Farmaceutske sirovine koriste se za proizvodnju gotovih lijekova, u kozmetici i prehrani. Gotovi lijekovi izrađuju se za liječenje ljudi i životinja. Industrijski proizvedeni lijekovi mogu se staviti na tržište tek nakon dobivanja odobrenja za stavljanje u promet, koje se izdaje na temelju podnesene cjelovite dokumentacije s dokazima o kvaliteti, učinkovitosti u terapijskoj primjeni i neškodljivosti.[1]
Farmaceutska industrija mora poštovati propisane standarde kojima se osigurava kvalitet proizvoda. Sveukupni proizvodni proces treba biti usklađen s načelima i smjernicama dobre proizvođačke prakse. Postupci koji se primjenjuju za izradu farmaceutskih proizvoda su kombinacija; ekstrakcije iz prirodnih sirovina, kemijskih sinteza, biosinteza i genetičkog inžinjerstva.[1] Najnoviji lijekovi za liječenje teških oblika karcinoma rade se ciljano za svakog pacijenta ponaosob, genetičkim inžinjerstvom.
Smatra se da je moderno doba farmaceutske industrije – izolacije i pročišćavanja spojeva, kemijske sinteze i računalno potpomognutog dizajna lijekova – započelo krajem 19. stoljeća, točnije 1899. kad je Bayer patentirao svoj aspirin.[5]
Koordinirana istraživanja tijekom 20. stoljeća u područjima poput kemije i fiziologije povećalo je razumijevanje osnovnih procesa otkrivanja lijekova. Identificiranje novih ciljanih lijekova, dobivanje regulatornog odobrenja od vladinih agencija i usavršavanje tehnika u otkrivanju i razvoju lijekova, izazovi su s kojima se danas suočava farmaceutska industrija. Kontinuirana evolucija i napredak farmaceutske industrije temelj je za kontrolu i uklanjanje bolesti diljem svijeta.[6]
Povijest
Početci
Najstariji zapisi o ljekovitim pripravcima napravljenim od biljaka, životinja i minerala potječu iz drevnih kineskih, hinduističkih i mediteranskih civilizacija. Priručnik o bilju, za koji se predpostavlja da ga je krajem 3. tisućljeće pr. Kr. napisao legendarni kineski car Shennong. Opisuje ljekovita svojstva tvari poznate kao changshan (Hydrangea febrifuga), kritosjemenjaču iz porodice hortenzijevki, za koju se kasnije pokazalo da sadrži protumalarijske alkaloide. Alkemičari iz Aleksandrije u Egiptu su u 2. stoljeću pr. Kr. napravili nekoliko relativno pročišćenih anorganskih spojeva, uključujući olovno bjelilo, arsen i živu. Prema djelu De materia medica, koje je napisao grčki liječnik Pedanije Dioskorid u 1. stoljeću verdigris (bazični bakrov acetat) i bakrov sulfat propisivali su kao lijek.[6]
Brojne lijekove biljnog porijekla, koje su koristili antički narodi koriste se i danas. Egipćani su liječili opstipaciju (zatvor stolice) mahunama senne i ricinusovim uljem, a probavne smetnje paprenom metvicom i kimom. Naprstak i njemu slične biljke koje sadrže glikozide koristile su se za liječenje srčanih bolesti. Drevni kineski liječnici koristili su ma huang, biljku koja sadrži efedrin, u razne svrhe. Danas se efedrin koristi u mnogim farmaceutskim pripravcima namijenjenima liječenju simptoma prehlade i alergija. Rimski liječnik Galen (oko 130. – oko 200. godine) uvrstio je opijum i morski luk među lijekove u svojoj ljekarni. Danas se derivati opijumskih alkaloida široko koriste za ublažavanje boli, a morski luk neko vrijeme kao srčani stimulans. Iako su mnogi ljekoviti pripravci koje je koristio Galen zastarjeli, dao je mnogo važnih konceptualnih doprinosa modernoj medicini. Bio je među prvim praktičarima koji su inzistirali na čistoći lijekova, i prepoznao važnost korištenja prave sorte i svježinu botaničkih uzoraka koji će se koristiti u izradi lijekova.[6]
Razvoj u 16. i 17. stoljeću
Farmaceutska znanost znatno se poboljšala u 16. i 17. stoljeću, nakon što je 1546. u Nürnbergu otisnuta prva farmakopeja (zbirni popis lijekova i medicinskih kemikalija s uputama za izradu farmaceutskih pripravaka). Prije toga, medicinski pripravci razlikovali su se po koncentraciji, pa čak i po sastojcima. Nakon tog uslijedile su i druge farmakopeje 1561. u Baselu, 1564. u Augsburgu i Londonu 1618.. Londonska farmakopeja postala je obvezna za cijelu Englesku i tako postala prvi primjer nacionalne farmakopeje. Važan doprinos dao je švicarski liječnik-kemičar iz 16. stoljeća Paracelsus. On je upozorio svoje suvremenike da se ne koriste alkemijom za liječenje, umjesto toga zalagao se da se koriste kemijom za proučavanje pripreme lijekova.[6]
Nakon tog uslijedio je proces institucijaliziranja farmakologije, kao zasebne profesije, osnivanjem udruženja i posebnih škola i fakulteta.[6]
Farmaceutska industrija u Hrvatskoj
U Hrvatskoj odobrenje za stavljanje lijeka u promet izdaje ministar zdravstva, na temelju prijedloga povjerenstva za lijekove Ministarstva zdravstva koje čine istaknuti stručnjaci iz područja farmacije i medicine.[1]
Vodeći proizvođači farmaceutskih proizvoda u Hrvatskoj su: Pliva, Belupo, Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu i Imunološki zavod.[1] Iako Pliva, danas više nije ono što je bila, odkad je prodana izraelskoj Tevi, jer više ne radi na istraživanju novih lijekova, već samo proizvodi generičke (one Kojima su istekla patentna prava).
Izvori
Vanjske poveznice
- Innovating to improve health (na portalu International Federation of Pharmaceutical Manufacturers and Associations (IFPMA) ) (eng.)
- farmaceutska industrija (na portalu Leksikografski zavod Miroslav Krleža) (hrv.)
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
- ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
- ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
- ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
- ↑ Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.
- ↑ 6,0 6,1 6,2 6,3 6,4 Lua error: Internal error: The interpreter exited with status 127.