Frano Parać

PREUSMJERI Predložak:Infookvir skladatelj

Frano Parać (Split, 11. svibnja 1948.), hrvatski skladatelj, glazbeni pedagog i akademik, sin poznatoga splitskoga skladatelja i zborovođe Ive Paraća.

Životopis

Kao skladatelj i glazbenik Frano Parać se na zagrebačkoj glazbenoj sceni pojavio oko 1965. godine, najprije u rock sastavu O’Hara (1965.-1967.), a zatim i u Zlatnim akordima (1968.-1969.). Za oba je sastava aranžirao i pisao autorske skladbe primjerene glasovima njihovih vokalnih solistica Marcele Munger i Josipe Lisac.

Položivši prijemni ispit na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, odustaje od karijere rock-glazbenika i posvećuje se studiju ozbiljne glazbe: 1972. diplomirao je teoriju glazbe, a tri godine kasnije i kompoziciju u klasi prof. Stanka Horvata. 1977. i 1978. usavršavao se kod Marina Zuccheria u milanskom Studio di fonologia musicale della RAI, upoznavajući novosti u suvremenoj elektroničkoj glazbi.

U razdoblju od 1972. do 1978. bio je nastavnik u Glazbenoj školi Blagoja Berse u Zagrebu. Od 1978. predaje na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, gdje 1992. biva promoviran u zvanje redovitog profesora. 1995. na Muzičkoj akademiji osniva Elektronički studio, a u dva je mandata obnašao i dužnost dekana.

Član je Hrvatskog društva skladatelja, Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Nacionalnoga vijeća za visoku naobrazbu. Osim u Hrvatskoj, skladbe su mu izvođene i u inozemstvu, primjerice u Italiji, Španjolskoj, Velikoj Britaniji, SAD-u i Australiji.

Popis djela

Popularna (rock) glazba

Halo taxi • Lopov • Voljeti, to je radost • To je naša ljubav / Objavljeno na ploči Zlatni akordi, Jugoton - EPY 4023, 1968.
Sunce sja za nas – Josipa Lisac & Zlatni akordi / Objavljeno na ploči PGP RTB – EP 50 941, 1968.
Modro More • Sve sam pokušala da te zavolim / Objavljeno na ploči Alenka Pinterič (& Zlatni akordi), Jugoton – SY 1459, 1969.
Živim samo za tebe • Prijatelji / Objavljeno na ploči Josipa Lisac & Zlatni akordi, Jugoton – SY 1364, 1969.

Ozbiljna glazba

Chacconna za gudače (1971.)
Improvisé za 12 gudača (1972.)
Oboe sommerso za mezzosopran, obou i komorni ansambl – stihovi: Salvatore Quasimodo (1973.)
Thèmes za glasovir (1973.)
Ed è subito sera za tri grupe pjevača i simfonijski orkestar – stihovi: Salvatore Quasimodo (1974.)
Brass music za 10 limenih puhača (1974.)
Concerto grosso za pop-grupu i dva orkestra (1975.)
Metamorphoses za bariton i komorni ansambl (1977.)
Kompozicija za dva zbora a cappella (1977.)
Contro-a-bas za kontrabas i elektroniku (1978.)
Collegium vocale za šest pjevača a cappella (1979.)
Solo za trubu i elektroniku (1979.)
Muzika za gudače (1980.)
Gudački trio (1980.)
Sarabanda za simfonijski orkestar (1982.)
Muzika za gudače i čembalo (1983.)
Olimpijski plamen za simfonijski orkestar (1984.)^↓1
Carmina Krležiana, put u 14 slika - tekst: Miroslav Krleža (1985.)
Muzika za orkestar (1985.)
Scherzo za puhački kvintet (1985.)
Koncert za violinu i gudače (1986.)
Pastorala za orgulje i glas (1987.)
Suita iz baleta Carmina Krležiana za mješoviti zbor i orkestar (1988.)
Pastorala za orgulje (1989.)
Gudački kvartet (1990.)
Ples barunice za glasovir (stavak iz baleta Carmina Krležiana, 1990.)
Kvartet za klarinet, violinu, violončelo i glasovir (1991.)
Serenada za gudače (1991.)
Gitarski trio (1992.)
Sonata za violinu i glasovir (1992.)
Simfonija za veliki simfonijski orkestar (1992./1993.)
Sonata za violončelo i glasovir (1993.)
Missa Maruliana za sopran, bariton, mješoviti zbor i orkestar (1993.)
Dona nobis pacem za mješoviti zbor a cappella (1993.)
Gloria za mješoviti zbor, bariton i orkestar (1994.)
Pacem za mješoviti zbor i gudače (1994.)
Koncert za rog i orkestar (1996.)
Muzika za gitaru (1996.)
Varijacije za orgulje (1997.)
Staroj gimnaziji za djevojački zbor – stihovi: Dragutin Domjanić (1998.)^↓2
Muzika za violinu i orgulje (preradba prva dva stavka Koncerta za violinu i gudače, 2000.)
Judita, opera. Libreto prema istoimenom epu Marka Marulića sastavili Frano Parać i Tonko Maroević (2000.)
Koncert za violinu, violu i gudače (2008.)
Diptih za tri gitare (2009.)
Memorie za glas i komorni ansambl – stihovi: Ivo Parać (2011.)
Koncert za violončelo i orkestar (2015.)^[1]^[2]

Scenska glazba

Zvonimir Majdak / red. Vjekoslav Vidošević: Stari dečki, Kazališni klub HNK Zagreb (1977/78.)
Vojislav Kuzmanović / red. Marijan Fruk: Godina noževa, Kazališni klub HNK Zagreb (1977/78.)
Ephraim Kishon / red. Zdenko Blažević: Bila je to ševa!, Zagrebačko kazalište mladih (1978/79.)
Radovan Ivšić / red. Vlado Habunek: Kralj Gordogan, Teatar &TD Zagreb (1979.)
Miroslav Krleža / red. Marin Carić: Golgota, HNK Split (1982.)
Ranko Marinković / red. Marin Carić: Pustinja, Drama HNK Zagreb (1982.)
August Strindberg / red. Želimir Mesarić: Otac, HNK Split (1984.)
Ranko Marinković / red. Marin Carić: Albatros, HNK Split, Splitsko ljeto (1984.)
Zlatko Krilić / red. Davor Miladinov: Uskočka kapa, Zagrebačko kazalište lutaka (1985.)
Milan Grgić / red. Marin Carić: Sveti Roko na brdu, Hrvatska kazališna kuća Zadar (1993.)
Luko Paljetak / red. Zlatko Bourek: Povratak vojaka, Kazališna družina David, Zagrebačko kazalište mladih (1996.)

Redakcije

Josip Štolcer Slavenski: Sabrana djela, sv. 8. Gudački kvartet br. 2 (Lirski), Zagreb: DSH/UKS, 1984.

Nagrade i priznanja

1975. – Nagrada Sedam sekretara SKOJ-a za skladbu Ed è subito sera.
1979. – Vjesnikova Nagrada Josip Štolcer Slavenski za skladbu Collegium vocale.
1993. – Nagrada HAZU za skladbu Missa Maruliana.
1994. – Nagrada Međugorje za skladbu Pacem.
1994. – Diskografska nagrada Porin za skladbu Sarabanda.
1997. – Diskografska nagrada Porin za Gudački kvartet.
2000. – Nagrada Judita za operu Judita.
2000. – Nagrada Peristil za operu Judita.
2000. – Nagrada HAZU za operu Judita.
2000. – Nagrada Vladimir Nazor za operu Judita.
2001. – Nagrada Boris Papandopulo Hrvatskog društva skladatelja za operu Judita.
2001. – Vjesnikova Nagrada Josip Štolcer Slavenski za operu Judita.
2001. – Nagrada hrvatskog glumišta za operu Judita.
Odlikovanje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
2015. – Diskografska nagrada Porin za životno djelo^[3]
2016. – Diskografska nagrada Porin u kategoriji za najbolju skladbu klasične glazbe^[4]

Poveznice

Parać, solinsko prezime

Bilješke

^↑1 Skladano za XIV. Zimske olimpijske igre u Sarajevu.
^↑2 Skladano povodom proslave svečane obljetnice Klasične gimnazije u Zagrebu.

Izvori

↑ HDS / Kalendar događanja: Praizvedba Koncerta za violončelo Frane Paraća zaključuje Majstorski ciklus Simfonijskog orkestra HRT-a, objavljeno 11. lipnja 2015., pristupljeno 20. kolovoza 2017.
↑ HRT: Skladna suradnja Enrica Dinda, Monike Leskovar i Simfonijskog orkestra HRT-a zaključila sezonu Majstorskog ciklusa, objavljeno 12. lipnja 2015., pristupljeno 20. kolovoza 2017.
↑ porin.org – Nagradu Porin za životno djelo dobili su Frano Parać i Nikša Gligo, pristupljeno 20. veljače 2015.
↑ www.porin.org – Matija osvojio šest Porina, slijedi ga Massimo s tri, a Elemental ima pjesmu godine, pristupljeno 11. svibnja 2016.

Vanjske poveznice

Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (http://info.hazu.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti.
Dopusnica nije važeća!
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.

[1] HDS / Kalendar događanja: Praizvedba Koncerta za violončelo Frane Paraća zaključuje Majstorski ciklus Simfonijskog orkestra HRT-a, objavljeno 11. lipnja 2015., pristupljeno 20. kolovoza 2017.

[2] HRT: Skladna suradnja Enrica Dinda, Monike Leskovar i Simfonijskog orkestra HRT-a zaključila sezonu Majstorskog ciklusa, objavljeno 12. lipnja 2015., pristupljeno 20. kolovoza 2017.

[3] rin.org – Nagradu Porin za životno djelo dobili su Frano Parać i Nikša Gligo, pristupljeno 20. veljače 2015.

[4] www.porin.org – Matija osvojio šest Porina, slijedi ga Massimo s tri, a Elemental ima pjesmu godine, pristupljeno 11. svibnja 2016.

[1]

[2]

[3]

[4]