Ephraim Kishon

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Ephraim Kishon
Ephraim Kishon 6.jpg
Epharim Kishon 2003. godine
Puno ime rođen kao Ferenc Hoffmann
Rođenje 23. kolovoza 1924., Budimpešta
Smrt 29. siječnja 2005., Appenzell
Zanimanje humorist, dramatičar, scenarist, filmski redatelj
Nacionalnost Izraelac
Supruga(e) Eva Klamer (1946.–58.) (rastavljeni)
Sara Kishon (1959.–2002.)
Lisa Witasek (2003.–05.)
Djeca Rafael Kishon (rođen 1957.)
Amir Kishon (rođen 1964.)
Renana Kishon (rođena 1968.)
Portal o životopisima

Ephraim Kishon (אפרים קישון Budimpešta, 23. kolovoza 1924.Švicarska, 29. siječnja 2005.) bio je izraelski humorist, dramatičar, scenarist i filmski redatelj

Životopis

Rođen je u Budimpešti kao Ferenc Hoffman, studirao je likovne umjetnosti - slikarstvo i skulpturu kad je počeo pisati drame i humoreske. Za vrijeme Drugog svjetskog rata prošao je kroz nekoliko nacističkih koncentracijskih logora, pobjegao je za vrijeme prijevoza u logor smrti Sobibor u Poljskoj, i skrivao se ostatak rata kao slovački radnik.

Poslije 1945. mijenja prezime u Kishon i vraća se u Mađarsku, od kuda bježi u Izrael 1949. pred terorom komunističkog režima, gdje mu useljenički službenik mijenja prezime u Kishon.

Ženio se tri puta, prvi puta 1946. s Evom (Chawa) Klamer, brak je završio razvodom, druga supruga Sara preminula je 2002., trećom suprugom Lisom Witasek, austrijskom književnicom, oženio se 2003. godine, a sve ih je zvao u svojim djelima najbolja žena na svijetu.

Imao je i troje djece: Raphaela (r. 1957), Amira (r. 1964), i Renanu (r. 1968), koje je također slikovito opisao u svojim pričama, poput Renanina opisa u priči Duda Cuci ili Amira u priči Pakao zvani kakao.

Najprevođeniji je strani autor u Hrvatskoj.[1]

Filmski rad

Njegovi filmovi Sallah Shabati (1964.) i Shoter Azulai (1970.) nominirani su za Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma.

Književni rad

Djela su mu prevedena na 37 jezika, pedesetak knjiga koje je napisao prodano je u više od 40 milijuna primjeraka. Navedena je većina njegovih knjiga kako su izdavane u Hrvatskoj.

  • "Nije fer, Davide" (1977.) - 73 priče - objavljena je u biblioteci HIT, a kasnije je objavljena u biblioteci Evergreen prva polovica knjige s 36 priča
  • "Kita boli more" (1980.)
  • "Kod kuće je najgore" (1982.) - 34 obiteljske priče, spremanje najbolje supruge na svijetu za doček Nove godine je legendarna priča koja blago karikira pripreme ljepšeg spola za izlazak iz kuće
  • "Nema nafte Mojsije" (1984.) - 36 priča s tematikom života u Izraelu
  • "Lisac u kokošinjcu" (1985.) - roman, satira na život u Izraelu
  • "Još malo pa istina" (1987.) - s podnaslovom: "Priča o mojim pričama"
  • "Deva kroz ušicu igle" (1988.) - priče
  • "Ništa tu Abraham ne može" (1990.) - priče
  • "Voljeni moj lažljivac" (1997.) - priče, zajedno s Sarom Kishon
  • "Priručnik za menadžere" (2000.) - priče

Ostale knjige:

  • "Jabuka je svemu kriva"
  • "Blago onome tko vjeruje"
  • "Mein kamm" -roman
  • "Srećković" -roman
  • "Šalu na stranu" - neka vrsta autobiografije
  • "Priče o životinjama"
  • "Jednodnevne mušice žive dulje"
  • "Raj u najam"
  • "Kućna apoteka za zdrave"
  • "Pomozi sirotu na svoju sramotu"
  • "Knjiga za porezne obveznike"

Vanjske poveznice

Logotip Wikicitata
Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Ephraim Kishon

Izvori

  1. Ephraim Kishon, Kod kuće je najgore, HENA COM, 2003., ISBN 953651004-9, korice