Ephraim Kishon
Ephraim Kishon | |
---|---|
Epharim Kishon 2003. godine | |
Puno ime | rođen kao Ferenc Hoffmann |
Rođenje | 23. kolovoza 1924., Budimpešta |
Smrt | 29. siječnja 2005., Appenzell |
Zanimanje | humorist, dramatičar, scenarist, filmski redatelj |
Nacionalnost | Izraelac |
Supruga(e) | Eva Klamer (1946.–58.) (rastavljeni) Sara Kishon (1959.–2002.) Lisa Witasek (2003.–05.) |
Djeca | Rafael Kishon (rođen 1957.) Amir Kishon (rođen 1964.) Renana Kishon (rođena 1968.) |
Portal o životopisima |
Ephraim Kishon (אפרים קישון Budimpešta, 23. kolovoza 1924. – Švicarska, 29. siječnja 2005.) bio je izraelski humorist, dramatičar, scenarist i filmski redatelj
Životopis
Rođen je u Budimpešti kao Ferenc Hoffman, studirao je likovne umjetnosti - slikarstvo i skulpturu kad je počeo pisati drame i humoreske. Za vrijeme Drugog svjetskog rata prošao je kroz nekoliko nacističkih koncentracijskih logora, pobjegao je za vrijeme prijevoza u logor smrti Sobibor u Poljskoj, i skrivao se ostatak rata kao slovački radnik.
Poslije 1945. mijenja prezime u Kishon i vraća se u Mađarsku, od kuda bježi u Izrael 1949. pred terorom komunističkog režima, gdje mu useljenički službenik mijenja prezime u Kishon.
Ženio se tri puta, prvi puta 1946. s Evom (Chawa) Klamer, brak je završio razvodom, druga supruga Sara preminula je 2002., trećom suprugom Lisom Witasek, austrijskom književnicom, oženio se 2003. godine, a sve ih je zvao u svojim djelima najbolja žena na svijetu.
Imao je i troje djece: Raphaela (r. 1957), Amira (r. 1964), i Renanu (r. 1968), koje je također slikovito opisao u svojim pričama, poput Renanina opisa u priči Duda Cuci ili Amira u priči Pakao zvani kakao.
Najprevođeniji je strani autor u Hrvatskoj.[1]
Filmski rad
Njegovi filmovi Sallah Shabati (1964.) i Shoter Azulai (1970.) nominirani su za Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma.
Književni rad
Djela su mu prevedena na 37 jezika, pedesetak knjiga koje je napisao prodano je u više od 40 milijuna primjeraka. Navedena je većina njegovih knjiga kako su izdavane u Hrvatskoj.
- "Nije fer, Davide" (1977.) - 73 priče - objavljena je u biblioteci HIT, a kasnije je objavljena u biblioteci Evergreen prva polovica knjige s 36 priča
- "Kita boli more" (1980.)
- "Kod kuće je najgore" (1982.) - 34 obiteljske priče, spremanje najbolje supruge na svijetu za doček Nove godine je legendarna priča koja blago karikira pripreme ljepšeg spola za izlazak iz kuće
- "Nema nafte Mojsije" (1984.) - 36 priča s tematikom života u Izraelu
- "Lisac u kokošinjcu" (1985.) - roman, satira na život u Izraelu
- "Još malo pa istina" (1987.) - s podnaslovom: "Priča o mojim pričama"
- "Deva kroz ušicu igle" (1988.) - priče
- "Ništa tu Abraham ne može" (1990.) - priče
- "Voljeni moj lažljivac" (1997.) - priče, zajedno s Sarom Kishon
- "Priručnik za menadžere" (2000.) - priče
Ostale knjige:
- "Jabuka je svemu kriva"
- "Blago onome tko vjeruje"
- "Mein kamm" -roman
- "Srećković" -roman
- "Šalu na stranu" - neka vrsta autobiografije
- "Priče o životinjama"
- "Jednodnevne mušice žive dulje"
- "Raj u najam"
- "Kućna apoteka za zdrave"
- "Pomozi sirotu na svoju sramotu"
- "Knjiga za porezne obveznike"
Vanjske poveznice
- Potpuni popis djela (de)
Izvori
- ↑ Ephraim Kishon, Kod kuće je najgore, HENA COM, 2003., ISBN 953651004-9, korice