Chou

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
(Preusmjereno s Dinastija Zhou)
Skoči na:orijentacija, traži
  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir bivše zemlje svijeta

Dinastija Chou ili Dinastija Zhou (kineski: 周朝, pinyin: Zhōu Cháo) je kineska dinastija koja je vladala istočnom središnjom Kinom od 1027. pr. Kr. do 256. pr. Kr., što je najduža vladavina od ijedna druge dinastije u kineskoj povijesti. Ona je naslijedila dinastiju Shang i prethodila dinastiji Qin. U to vrijeme je započelo željezno doba u Kini[1], iako se njeno razdoblje često navodi kao vrhunac predmeta od bronce. Dinastija također pokriva razdoblje u kojemu je kinesko pismo evoluiralo od drevnog, koji se vidi u brončanim natpisima ranog Choua, do početaka modernog pisma, u formi arhaičnih svećeničkih zapisa kasnog „Razdoblja zaraćenih država”.

Rasprostiranje i vremensko trajanje dinastije Chou
Brončana Qizhong Hu posuda iz Zapadne dinastije Chou, muzej u Shanghaiu.
Vazalne države Zapadne dinastije Chou

Rano Chou razdoblje ili Zapadna dinastija Chou

Dinastiju Chou je osnovala obitelj Ji čiji je glavni grad bio Hào (鎬, blizu današnjeg grada Xi'ana u dolini rijeke Wei). Dijeleći jezik i kulturu Shanga, rani vladari Choua su osvajanjima i kolonizacijom stvorili prostrano Carstvo čiju su vlast priznavale i vazalne države u Shandongu, istovremeno prihvaćujući kulturu Choua. Širenje brončanih predmeta karakterističnih za Choue je, međutim, bilo istovremeno s upotrebom lončarije u stilu Shanga u udaljenim predjelima tadašnje Kine, pa se pretpostavlja da su tadašnje države osvojene tek pred kraj razdoblja Zapadnog Choua.

U 11. stoljeću pr. Kr. područja pod dinastijom Shang pokorila je dinastija Chou, koja je imala drugačije etničko podrijetlo i živjela je na sjeverozapadnoj granici područja Shanga. Ova je dinastija postupno širila svoju vlast i protegla je mnogo dalje nego što je uspjela dinastija Shang, uključujući srednje i donje tokove Žute rijeke te srednji tok rijeke Yangtze. Većina tog prostora je bila naseljena narodima različitog etničkog podrijetla koje su obitelji Chou i njihovi vazali postupno asimirali. Njihova je država bila podijeljena između kralja i članova kraljevskog roda na mnogo zasebnih posjeda. Bio je to Fēngjiàn sustav (封建), sustav opunomoćene vladavine, donekle sličan kasnijem europskom feudalnom poretku.

Rano razdoblje vladavine Choua razlikovalo se od razdoblja Shanga po upotrebi pisma, pa se njihova kultura već prepoznaje kao „kineska“. U njihovim gradovima postojala je hijerarhija plemića, kraljevskih časnika i dvorjana. Izdržavale su ih zajednice obrađivača bronce, drva, kamena, keramike i platna. Seljaci koji su obrađivali različite kraljevske posjede opskrbljivali su ih prihodima i žitom. Trgovačke aktivnosti bile su uobičajene, a upotrebljavao se tiskani novac.

Bronca se upotrebljavala za izradu ritualnih predmeta i razne vrste oružja i oruđa, osim onih vezanih za obradu zemlje. U seoskim područjima ratari su i dalje upotrebljavali kameno oruđe i uzgajali rižu, proso, ječam i konoplju, te svinje, perad i dudove svilce. Ostavljanje polja na ugaru (uzoranog, ali ne zasijanog tla, kako bi se zemlja „odmorila“) postalo je uobičajena praksa. U 6. st. pr. Kr. javlja se i prvo organizirana gradnja kanala i navodnjavanje u poljoprivredi.

Kasno Chou razdoblje ili Istočna dinastija Chou

Kineske države za Istočne dinastije Chou
Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Razdoblje proljeća i jeseni

U početku, prijestolnica je bila pokraj Xi'ana, a do 8. stoljeća pr. Kr. kraljevi Chou neprestano su širili područje pod svojom vlasti. Međutim, oko 770. pr. Kr. kralj You je zamijenio kraljicu s priležnicom Baosi, a glavni grad su napale i opljačkale zajedničke snage kraljičinog oca, moćnog markiza od Shena i nomadskog plemena Quanrong. Plemići iz država Zheng, , Qin i markiz od Shena su kraljičinog sina Ji Yijiua proglasili novim kraljem. Unutarnji neredi prisilili su Choue da 722. pr. kr. napuste svoju domovinu u dolini Wei i presele se u svoju istočnu prijestolnicu Loyang, gdje se njihova moć uskoro istopila. Sljedeća dva i pol stoljeća trajali su ratovi tijekom kojih jeviše od stotinu jakih država progutalo dvadesetak manjih, a one su poslije među sobom ustanovile hijerarhiju.

Potkraj Chou razdoblja stari društveni poredak počeo je propadati. Tijekom „Razdoblja proljeća i jeseni” (770. – 476. pr. Kr.) vodili su se stalni ratovi između bivših Chou vazala. Bilo je to razdoblje velike političke nestabilnosti koja je, opet, služila kao pozadina velikom napretku tehnologije, pisanja zakona i političkih ideja, te se kineska kultura širila dalje od granica ranog Chou razdoblja. Jače države radije su zapošljavale birokrate nego nasljedno plemstvo bivših vremena. Uzdigla se nova skupina državnih službenika (shih). Vodeća osoba među njima bila je Konfucije, koji je formulirao zakonitosti novog morala, koji će postati uzorom sve do u daleku budućnost i puno dalje od granica Kine. Do. 5. stoljeća pr. Kr. dolina rijeke Yangtze i južna Mandžurija postale su dio kineske kulturne sfere.

Povijest Kine
Povijest Kine
Prapovijest Kine
3 Suverena i 5 Careva
Dinastija Xia
2100. pr. Kr. – 1600. pr. Kr.
Dinastija Shang
1600. pr. Kr. – 1046. pr. Kr.
Dinastija Zhou
1045. pr. Kr. – 256. pr. Kr.
Proljeće i jesen Istočni Zhou
Zaraćene države
Dinastija Qin
221. pr. Kr. – 206. pr. Kr.
Zapadni Han Dinastija Han
206. pr. Kr. – 220.
Dinastija Xin
9. – 23.
Tri kraljevstva
220. – 280.
Dinastija Jin
265. – 420.
Dinastija Sui
581. – 618.
Dinastija Tang
618. – 907.
(prekinuta od Drugog Zhoua)
690. – 705.
Liao
907. – 1125.
Song
907. – 1279.
Dinastija Yuan
1271. – 1368.
Dinastija Ming
1368. – 1644.
Dinastija Qing
1644. – 1911.
Republika Kina
1912. – 1949.
Republika Kina (Tajvan)
  • Kronologija kineske povijesti
  • Dinastije u kineskoj povijesti
  • Vojna povijest Kine
  • Pomorska povijest Kine
  • Glazbeno brončano zvono iz Zapadne dinastije Chou
    Čovjek jaše zmaja, slika tušem na svili iz 6. stoljeća pr. Kr.
    Kineska svila iz 4. stoljeća pr. Kr.

    Uslijedilo je „Razdoblje zaraćenih država” (480. do 221. pr. Kr.), nazvano po znamenitoj povijesnoj kronici iz tog razdoblja. Ono traje i nešto dulje od 256. pr. Kr., koja je godina kraja Istočne dinastije Chou. Naime, posljednji kralj Choua je prestao vladati 35 godina prije početka dinastije Qin koja je okončala Razdoblje zaraćenih država.

    Kultura dinastije Chou

    Prema kineskoj povijesnoj tradiciji, Chou su porazili Shange te preorijentirali shangovski sistem štovanja predaka prema univerzalnijem štovanju Dija, a od toga prema štovanju Tiana ili „Neba”. Svoju su vladavinu opravdavali „mandatom Neba”, idejom da vladar („Sin Neba”) vlada po božanskom pravu, ali da njegovo svrgavanje znači da je izgubio taj mandat. Događaji koji dokazuju da je vladajuća obitelj izgubila „mandat Neba” su prirodne katastrofe i pobune. Ta je doktrina objašnjavala i opravdavala propast dinastija Xia i Shang, te tako legitimnima činila trenutne i buduće vladare dinastije Chou.

    Razdoblje Istočne dinastije Chou se također naziva „Razdobljem stotinu mislilačkih škola”. Naime, tijekom dinastije Chou nastali su korijeni zrele kineske filozofije od 6. stoljeća pr. Kr. Tadašnji veliki kineski filozofi, koji su snažno utjecali na buduće generacije, bili su Konfucije, osnivač konfucijanizma i Lao Ce, osnivač taoizma. Ostali filozofi, teoretičari i filozofske škole ovog vremena su bili Mo Ce (latinski: Micius), osnivač mocizma, Mengzi (Mencije), slavni konfucijanist koji je proširio Konfucijev opus, Shang Yang i Han Fei, zaslužni za razvoj drevnog kineskog legalizma (ključne filozofije dinastije Qin) i Xun Zi, koji je bio središte inetelektualnog života u Kini svog vremena, možda čak više nego Mencije. Te su filozofske škole bitno doprinijele društvenim, filozofskim i političkim promjenama koje su igrale važnu ulogu u slabljenju dinastije Chou[2].

    Kraljevi dinastije Chou

    Osobno ime Posthumni naziv Godine vladanja1 Ime po kojem su poznati
    Ji Fa
    姬發
    Wuwang
    武王
    1046. pr. Kr.-1043. pr. Kr.1 Zhou Wuwang
    (Wu Zhou)
    Ji Song
    姬誦
    Chengwang
    成王
    1042. pr. Kr.-1021. pr. Kr.1 Zhou Chengwang
    (Cheng Zhou)
    Ji Zhao
    姬釗
    Kangwang
    康王
    1020. pr. Kr.-996. pr. Kr.1 Zhou Kangwang
    (Kang Zhou)
    Ji Xia
    姬瑕
    Zhaowang
    昭王
    995. pr. Kr.-977. pr. Kr.1 Zhou Zhaowang
    (Zhao Zhou)
    Ji Man
    姬滿
    Muwang
    穆王
    976. pr. Kr.-922. pr. Kr.1 Zhou Muwang
    (Mu Zhou)
    Ji Yihu
    姬繄扈
    Gongwang
    共王/龔王
    922. pr. Kr.-900. pr. Kr.1 Zhou Gongwang
    (Gong Zhou)
    Ji Jian
    姬囏
    Yiwang
    懿王
    899. pr. Kr.-892. pr. Kr.1 Zhou Yiwang
    (Kralj Yi Zhou)
    Ji Pifang
    姬辟方
    Xiaowang
    孝王
    891. pr. Kr.-886. pr. Kr.1 Zhou Xiaowang
    (Xiao Zhou)
    Ji Xie
    姬燮
    Yiwang
    夷王
    885. pr. Kr.-878. pr. Kr.1 Zhou Yiwang
    (Kralj Yi Zhou)
    Ji Hu
    姬胡
    Liwang
    厲王/剌王
    877. pr. Kr.-841. pr. Kr.1 Zhou Liwang
    (Li Zhou)
      Gonghe (kralj)
    共和
    841. pr. Kr.-828. pr. Kr. Gonghe
    Ji Jing
    姬靜
    Xuanwang
    宣王
    827. pr. Kr.-782. pr. Kr. Zhou Xuanwang
    (Xuan Zhou)
    Ji Gongsheng
    姬宮湦
    Youwang
    幽王
    781. pr. Kr.-771. pr. Kr. Zhou Youwang
    (You Zhou)
    Kraj razdoblja Zapadnog Chou / Početak razdoblja Istočnog Chou
    Ji Yijiu
    姬宜臼
    Pingwang
    平王
    770. pr. Kr.-720. pr. Kr. Zhou Pingwang
    (Ping Zhou)
    Ji Lin
    姬林
    Huanwang
    桓王
    719. pr. Kr.-697. pr. Kr. Zhou Huanwang
    (Huan Zhou)
    Ji Tuo
    姬佗
    Zhuangwang
    莊王
    696. pr. Kr.-682. pr. Kr. Zhou Zhuangwang
    (Zhuang Zhou)
    Ji Huqi
    姬胡齊
    Xiwang
    釐王
    681. pr. Kr.-677. pr. Kr. Zhou Xiwang
    (Xi Zhou)
    Ji Lang
    姬閬
    Huiwang
    惠王
    676. pr. Kr.-652. pr. Kr. Zhou Huiwang
    (Hui Zhou)
    Ji Zheng
    姬鄭
    Xiangwang
    襄王
    651. pr. Kr.-619. pr. Kr. Zhou Xiangwang
    (Xiang Zhou)
    Ji Renchen
    姬壬臣
    Qingwang
    頃王
    618. pr. Kr.-613. pr. Kr. Zhou Qingwang
    (Qing Zhou)
    Ji Ban
    姬班
    Kuangwang
    匡王
    612. pr. Kr.-607. pr. Kr. Zhou Kuangwang
    (Kuang Zhou)
    Ji Yu
    姬瑜
    Dingwang
    定王
    606. pr. Kr.-586. pr. Kr. Zhou Dingwang
    (Ding Zhou)
    Ji Yi
    姬夷
    Jianwang
    簡王
    585. pr. Kr.-572. pr. Kr. Zhou Jianwang
    (Jian Zhou)
    Ji Xiexin
    姬泄心
    Lingwang
    靈王
    571. pr. Kr.-545. pr. Kr. Zhou Lingwang
    (Ling Zhou)
    Ji Gui
    姬貴
    Jingwang
    景王
    544. pr. Kr.-521. pr. Kr. Zhou Jingwang
    (Kralj Jing Zhou)
    Ji Meng
    姬猛
    Daowang
    悼王
    520. pr. Kr. Zhou Daowang
    (Dao Zhou)
    Ji Gai
    姬丐
    Jingwang
    敬王
    519. pr. Kr.-476. pr. Kr. Zhou Jingwang
    (Kralj Jing Zhou)
    Ji Ren
    姬仁
    Yuanwang
    元王
    475. pr. Kr.-469. pr. Kr. Zhou Yuanwang
    (Yuan Zhou)
    Ji Jie
    姬介
    Zhendingwang
    貞定王
    468. pr. Kr.-442. pr. Kr. Zhou Zhendingwang
    (Zhending Zhou)
    Ji Quji
    姬去疾
    Aiwang
    哀王
    441. pr. Kr. Zhou Aiwang
    (Ai Zhou)
    Ji Shu
    姬叔
    Siwang
    思王
    441. pr. Kr. Zhou Siwang
    (Si Zhou)
    Ji Wei
    姬嵬
    Kaowang
    考王
    440. pr. Kr.-426. pr. Kr. Zhou Kaowang
    (Kao Zhou)
    Ji Wu
    姬午
    Weiliewang
    威烈王
    425. pr. Kr.-402. pr. Kr. Zhou Weiliewang
    (Weilie Zhou)
    Ji Jiao
    姬驕
    Anwang
    安王
    401. pr. Kr.-376. pr. Kr. Zhou Anwang
    (An Zhou)
    Ji Xi
    姬喜
    Liewang
    烈王
    375. pr. Kr.-369. pr. Kr. Zhou Liewang
    (Lie Zhou)
    Ji Bian
    姬扁
    Xianwang
    顯王
    368. pr. Kr.-321. pr. Kr. Zhou Xianwang
    (Xian Zhou)
    Ji Ding
    姬定
    Shenjingwang
    慎靚王
    320. pr. Kr.-315. pr. Kr. Zhou Shenjingwang
    (Shenjing Zhou)
    Ji Yan
    姬延
    Nanwang
    赧王
    314. pr. Kr.-256. pr. Kr. Zhou Nanwang
    (Nan Zhou)
      Huiwang
    惠王
    255. pr. Kr.-249. pr. Kr. Zhou Huiwang²
    (Hui Zhou)
    2 Plemići obitelji Ji proglasili su kralja Huia kao nasljednika kralja Nana u glavnom gradu Luoyangu, koji je
    pao u ruke China 256. pr. Kr. Otpor dinastije Chou nije potrajao dugo tako da se kralj Nan smatra
    posljednjim kraljem dinastije Chou.

    Izvori

    1. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. srpnja 2006.. http://www.staff.hum.ku.dk/dbwagner/EARFE/EARFE.html Pristupljeno 5. kolovoza 2013. 
    2. Schirokauer & Brown, A Brief history of Chinese civilization: second edition, Wadsworth, a division of Thomson Learning, 2006. str. 25.-47.
    • Povijest svijeta, ur. Seid Serdarević, Times Books 2001., Hena com, Zagreb, 2002., str. 62.-63. ISBN 955-6510-62-6 nevaljani ISBN

    Poveznice

    Vanjske poveznice