Dinastija Jin (1115. – 1234.)

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Dinastija Jin (1115. – 1234.). Za druga značenja pogledajte ranije istoimene kineske dinastije: Dinastija Jin (265.–420.), te Dinastija Kasniji Jin (後晉) koja je vladala od 936. – 947. god., u vrijeme „Pet dinastija i Deset kraljevstava”.
  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir bivše zemlje svijeta

Dinastija Jīn (kineski: 金朝, pinyin: Jīn Cháo; džurdženski: Anchun Gurun; mandžurski: Aisin Gurun; kitanski jezik: Nik, Niku;[1][2]; mongolski: Altan Ulus), također poznata kao Džurdženska ili Džurdžijska dinastija je bila dinastija džurdženskih vladara iz klana Wanyan (完顏 Wányán) koja je u 12. i 13. stoljeću vladala područjem današnje Mandžurije, ruskog Dalekog Istoka i sjeverne Kine. Njezini potomci su u 17. stoljeću osnovali mandžursku dinastiju Qing. Njen naziv se ponekad ispisuje kao Jinn kako bi ju se razlikovale od ranije kineske dinastije dinastije Jin čiji se naziv istovjetno ispisuje na latinici.

Pagoda Chengling u Zhengdingu, pokrajina Hebei, je izgrađena od 1161. – 1189. god.

Povijest

Dinastiju je 1115. god. osnovao džurdženski poglavica Wanyan Aguda (完顏阿骨打). U njegovo vrijeme su glavni neprijatelj Džurdža bili Kitani čija je dinastija Liao vladala sjevernom Kinom. Kako bi ih porazili, Džurdži su sklopili tzv. „Savez na moru” (海上之盟) s dinastijom Song koja je vladala južnom Kinom. Zahvaljujući njemu država Liao je 1123. god. uništena. Međutim, samo dvije godine kasnije Džurdži su se, osjetivši slabost cara Huizonga okrenuli protiv svojih saveznika, napali ih i početkom 1127. god. osvojili kinesku prijestolnicu Kaifeng zarobivši Huizonga i skoro sve članove njegove obitelji. Ostaci dinastije Song su se povukli na jug gdje su sljedećih par desetljeća pružali otpor sve dok se sporazumom u Shaoxingu (紹興和議) 1141. god. nije uspostavila rijeka Huai kao granica između dvije države. Južni Song je morao plaćati i danak od 250.000 taela i 250.000 paketa svile svake godine (do 1164.). Ukratko, sporazum je sveo Južni Song na poluvazalnu državu dinastije Jin. Iako su se Džurdži masovno doselili u novoosvojena područja na jugu, njihova elita se relativno brzo sinizirala, usprkos pokušaja pojedinih vladara dinastije koji su promicali džurdženski jezik i kulturu. Razdoblje dugog mira i prosperiteta je okončano početkom 13. stoljeća kada su Džurdži došli u sukob sa Mongolima i njihovim vođom Džingis Kanom. Naposljetku su Mongoli pod kanom Ogedejem, uz pomoć Južnog Songa, 1232. god. napali dinastiju Jin i zauzeli Kaifeng. Sljedeće godine je posljednji car Aizong izvršio samoubojstvo, okončavši tako dinastiju Jin.

Popis careva dinastije Jin

Povijest Kine
Povijest Kine
Prapovijest Kine
3 Suverena i 5 Careva
Dinastija Xia
2100. pr. Kr. – 1600. pr. Kr.
Dinastija Shang
1600. pr. Kr. – 1046. pr. Kr.
Dinastija Zhou
1045. pr. Kr. – 256. pr. Kr.
Proljeće i jesen Istočni Zhou
Zaraćene države
Dinastija Qin
221. pr. Kr. – 206. pr. Kr.
Zapadni Han Dinastija Han
206. pr. Kr. – 220.
Dinastija Xin
9. – 23.
Tri kraljevstva
220. – 280.
Dinastija Jin
265. – 420.
Dinastija Sui
581. – 618.
Dinastija Tang
618. – 907.
(prekinuta od Drugog Zhoua)
690. – 705.
Liao
907. – 1125.
Song
907. – 1279.
Dinastija Yuan
1271. – 1368.
Dinastija Ming
1368. – 1644.
Dinastija Qing
1644. – 1911.
Republika Kina
1912. – 1949.
Republika Kina (Tajvan)
  • Kronologija kineske povijesti
  • Dinastije u kineskoj povijesti
  • Vojna povijest Kine
  • Pomorska povijest Kine
  • Ukras od žada s motivom grožđa iz vremena dinastije Jin.
    Vladari dinastije Jin 1115. – 1234.
    Hramsko ime
    (Miao Hao 廟號)
    Posthumno ime
    (Shi Hao 諡號)
    Rodno ime (姓名 xìngmíng) Godine vladavine Prijestolno ime (Nian Hao 年號) i godine trajanja
    Konvencionalno: "Jin" + hramsko ime ili posthumno ime
    Tàizǔ
    太祖
    Dugo i ne koristi se za ovog vladara Wányán Āgǔdǎ 完顏阿骨打
    ili
    Wányán Min 完顏旻
    1115. – 1123.

    Shōuguó (收國, 1115. – 1116.)
    Tiānfǔ (天輔, 1117. – 1123.)

    Tàizōng
    太宗
    Dugo i ne koristi se za ovog vladara Wányán Wúqǐmǎi 完顏吳乞買
    ili
    Wányán Shèng 完顏晟
    1123. – 1135. Tiānhuì (天會, 1123. – 1135.)
    Xīzōng
    熙宗
    Dugo i ne koristi se za ovog vladara Wányán Hélá 完顏合剌
    ili
    Wányán Dǎn 完顏亶
    1135. – 1149.

    Tiānhuì (天會, 1135. – 1138.)
    Tiānjuàn (天眷, 1138. – 1141.)
    Huángtǒng (皇統, 1141. – 1149.)

    Nije postojalo Hǎilíngwáng
    海陵王
    Wányán Dígǔnǎi 完顏迪古乃
    ili
    Wányán Liàng 完顏亮
    1149. – 1161.

    Tiāndé (天德, 1149. – 1153.) 
    Zhènyuán (貞元, 1153. – 1156.) 
    Zhènglóng (正隆, 1156. – 1161.)

    Shìzōng
    世宗
    Dugo i ne koristi se za ovog vladara Wányán Wūlù 完顏烏祿
    ili
    Wányán Yōng 完顏雍
    1161. – 1189. Dàdìng (大定, 1161. – 1189.)
    Zhāngzōng
    章宗
    Dugo i ne koristi se za ovog vladara Wányán Jǐng
    完顏璟
    1189. – 1208. Míngchāng (明昌, 1190. – 1196.)

    Chéng'ān (承安, 1196. – 1200.)
    Tàihé (泰和, 1200. – 1208.)

    Nije postojalo Wèishàowáng
    衛紹王
    ili
    Wèiwáng
    衛王
    Wányán Yǒngjì
    完顏永濟
    1208. – 1213. Dà'ān (大安, 1209. – 1212.)

    Chóngqìng (崇慶, 1212. – 1213.)
    Zhìníng (至寧, 1213.)

    Xuānzōng
    宣宗
    Dugo i ne koristi se za ovog vladara Wányán Xún
    完顏珣
    1213. – 1224. Zhēnyòu (貞祐, 1213. – 1217.)

    Xīngdìng (興定, 1217. – 1222.)
    Yuánguāng (元光, 1222. – 1224.)

    Āizōng
    哀宗
    Dugo i ne koristi se za ovog vladara Wányán Shǒuxù
    完顏守緒
    1224. – 1234. Zhèngdà (正大, 1224. – 1232.)

    Kāixīng (開興, 1232.)
    Tiānxīng (天興, 1232. – 1234.)

    Nije postojalo
    Mòdì
    末帝
    Wányán Chénglín
    完顏承麟
    1234. Nije postojalo

    Izvori

    • Povijest svijeta, The Times, Hena com, Zagreb, 2002. ISBN 953-6510-62-6
    • Jing-shen Tao, The Jurchen in Twelfth-Century China, University of Washington Press, 1976. ISBN 0-295-95514-7 (engl.)

    Poveznice

    Vanjske poveznice

    Prethodnik
    Dinastija Liao
    Dinastije u kineskoj povijesti
    1115. – 1234.
    Nasljednik
    Dinastija Yuan