- PREUSMJERI Predložak:Infookvir bivše zemlje svijeta
Dinastija Jin (kineski: 晉朝, pinyin: Jìn Cháo), poznata i kao Dinastija Chin, je kineska dinastija koja je vladala Kinom od 265. do 420. godine. Njezina vladavina je podijeljena na dva razdoblja, Zapadni Jin (西晉) ili Liang Jin (兩晉, doslovno „dva Jina”) od 265. – 316. god., i Istočni Jin (東晉) ili Sima Jin (司馬晉) od 317. – 420. god. Ovu podjelu su stvarili kasniji povjesničari kako bi razlikovali ovu dinastiju od istoimene kasnije, Dinastija Kasniji Jin (後晉) koja je vladala od 936. – 947. god., u vrijeme „Pet dinastija i Deset kraljevstava”, te još kasnije džurdžanske dinastije Jin (1115. – 1234.).
Povijest
Zapadni Jin
Dinastija potječe od klana Sima čiji su članovi zahvaljujući darovitom političaru i vojskovođi Sima Yiju došli na vodeća mjesta u upravi sjeverne kineske države Cao Wei, jednog od Tri kraljevstva. Godine 249., Sima Yi je kao carski regent, zahvaljujući dvorskom puču poznatom kao „Incident kod Gaopinških grobnica”, postao de facto vladar države, a 265. god. njegov je unuk, Sima Yan, prinudio na abidikaciju Cao Huana, posljednjeg cara dinastije Wei. Sebe je proglasio carem te proglasio novu dinastiju kojoj je ima dao prema državi Jin, jednoj od država iz Razdoblja proljeća i jeseni, s čijeg područja je potjecao klan Sima. Pod vlašću Sima Yana, koji je sebe proglasio carem Wuom, pokorena je država Istočni Wu, čime je Kina konačno ujedinjena pod vlašću jednog cara.
No, dinastija Jin se previše oslanjala na veleposjedničke obitelji da bi im oduzela kontrolu nad porezima i radom seljaka. Ta slabost i unutarnja podjela dovele su do ustanka milijuna sjevernjačkih nehanskih stanovnika i svi veliki sjeverni gradovi su napadnuti nakon 299. god.
Razdoblje mira nije dugo trajalo, jer su nakon Wuove smrti započeli sukobi među njegovim nasljednicima i rodbinom poznati kao „Rat Osam prinčeva”. Oni su toliko oslabili carsku vlast, da su to iskoristili sjeverni Wu Hu nomadi koji su do 316. god. zauzeli najveći dio sjeverne Kine, uključujući prijestolnicu Luoyang u događaju koji se naziva „Katastrofa kod Yongjie”. Od tada nastaje razdoblje poznato kao „Šesnaest kraljevstava” (東晉十六國), kada je na području Kine od 304. do 439. postojao niz kratkotrajnih država. Za ovog razdoblja velike mase ljudi su se preselile na jug, ispod rijeke Huai He, potaknuvši razvoj južne Kine.
Istočni Jin
Pod vodstvom Sima Ruija dinastija Jin je 317. god. uspostavila novu prijestolnicu u južnom dijelu Kine, u gradu Jiankangu (današnja pokrajina Jiangsu). Rivalske Wu Hu države na sjeveru nisu priznavale legitimnost ove dinastije i zvale su je Langye.
Dinastiju su oslabile pobune generala poput Wang Duna i Su Juna, no Bitka na rijeci Fei 383. god. protiv snaga Ranijeg Qina (koji je nakratko ujedinio sjevernu Kinu od 351. – 394. god.), zahvaljujući kratkotrajnoj suradnji kancelara Xie Ana i generala Huan Chonga. Brat Huana Chonga, veliki general Huan Wen, je 403. god. nakratko uzurpirao prijestolje gdje je za cara postavio svog sina Huan Xuana i promijenio ime dinastije u Chu, ali ga je ubio general Liu Yu 404. god., koji je prijestolje vratio caru Anu od Jina. No, smatrajući da je dovoljno osigurao vlast, Liu Yu je cara Ana 419. god. dao zadaviti i na njegovo mjesto postavio njegova brata koji je nakratko vladao kao car Gong od Jina. On je bio primoran abdicirati u korist Liu Yua, osnivača dinastije Liu Song.
Kultura
Povijest Kine | ||||||
Prapovijest Kine | ||||||
3 Suverena i 5 Careva | ||||||
Dinastija Xia 2100. pr. Kr. – 1600. pr. Kr. | ||||||
Dinastija Shang 1600. pr. Kr. – 1046. pr. Kr. | ||||||
Dinastija Zhou 1045. pr. Kr. – 256. pr. Kr. | ||||||
Proljeće i jesen | Istočni Zhou | |||||
Zaraćene države | ||||||
Dinastija Qin 221. pr. Kr. – 206. pr. Kr. | ||||||
Zapadni Han | Dinastija Han 206. pr. Kr. – 220. | |||||
Dinastija Xin 9. – 23. | ||||||
Tri kraljevstva
220. – 280. |
||||||
Dinastija Jin
265. – 420. |
||||||
Šesnaest kraljevstava
304. – 439. |
||||||
Južne i Sjeverne dinastije
420. – 589. |
||||||
Dinastija Sui
581. – 618. |
||||||
Liao
907. – 1125. |
Pet dinastija i Deset kraljevstava
907. – 960. |
|||||
Song
907. – 1279. |
||||||
Dinastija Yuan
1271. – 1368. |
||||||
Dinastija Ming
1368. – 1644. |
||||||
Dinastija Qing
1644. – 1911. |
||||||
Republika Kina
1912. – 1949. |
||||||
Republika Kina (Tajvan) | ||||||
Dinastija Jin je po uzoru na dinastiju Han preuzela taoizam kao državnu filozofiju, dok je istodobno budizam postao vrlo raširen. Dinastija je naveliko poznata po svojoj zelenkastoj keramici koja je često imala životinjske oblike, ali i budističke ukrase[1].
Legendarna narodna pripovjetka Romansa o Liang Shanbo i Zhu Yingtai (梁山伯祝英台), kineska verzija Romea i Julije i UNESCO-va nematerijalna svjetska baština, smještena je u razdoblje dinastije Jin.
Gospodarstvo
Dinastija Jin je, nastojeći obnoviti seljačka gospodarstva po uzoru na ona u vrijeme dinastije Han, davala seljacima pravo na posjedovanje zemlje. Zakupci su obrađivali zemlju činovnicima u politici poznatoj kao „zemlju za plaću”. Takav je sustav pomogao općeniti oporavak poljoprivrede, a novi su vladari, također po Han uzoru, prihvatili i ekonomsku politiku slobodnog tržišta (laissez faire). Tako je prijestolnica Istočnog Jina, Chang'an, doživio gospodarski procvat i postao jednim od najvećih gradova svijeta, ako ne i najveći.
Vladari dinastije Jìn
Posthumno ime | Rodno ime | Godine vladavine | Područje vladanja |
---|---|---|---|
Konvencionalno: Jìn + posthumno ime + di | |||
Zapadni Jin 265. – 316. | |||
Wu od Jina | Sima Yan | 266. – 290. |
|
Hui Di | Sima Zhong | 290. – 307. |
|
nema | Sima Lun | 301. |
|
Huai Di | Sima Chi | 307. – 311. |
|
Min Di | Sima Ye | 313. – 316. |
|
Istočni Jin 317.–420. | |||
Yuan Di | Sima Rui | 317. – 323. |
|
Ming Di | Sima Shao | 323. – 325. |
|
Cheng Di | Sima Yan | 325. – 342. |
|
Kang Di | Sima Yue | 342. – 344. |
|
Mu Di | Sima Dan | 344. – 361. |
|
Ai Di | Sima Pi | 361. – 365. |
|
Fei Di | Sima Yi | 365. – 372. |
|
Jianwen Di | Sima Yu | 372. |
|
Xiaowu Di | Sima Yao | 372. – 396. |
|
An Di | Sima Dezong | 396. – 419. |
|
Gong Di | Sima Dewen | 419. – 420. |
|
Izvori
- Povijest svijeta, ur. Seid Serdarević, Times Books 2001., Hena com, Zagreb, 2002., str. 124–125. ISBN 955-6510-62-6 nevaljani ISBN
Vanjske poveznice
Prethodnik Tri kraljevstva |
Dinastije u kineskoj povijesti 265. – 420. |
Nasljednik Južne i Sjeverne dinastije |