Rimski spomenici u Orangeu

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Rimski spomenici u Orangeu u dolini Rone (južna Francuska) su prije svega rimsko kazalište s okolicom i slavoluk antičkog rimskog grada Arauzija (Colonia Julia Secundanorum Arausio), osnovanog 40. pr. Kr., koji su upisani na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Europi 1981. godine .

Rimsko kazalište iz zraka

44°08′10″N 4°48′29″E / 44.136°N 4.808°E / 44.136; 4.808

Rimsko kazalište

Rimsko kazalište u Orangeu (fr:Théâtre antique d'Orange) je jedno od najbolje očuvanih od svih antičkih rimskih kazališta, koje je danas u općinskom vlasništvu i mjesto ljetnjeg opernog festivala Chorégies d'Orange. Nalazi se u Orangeu, antičkoj koloniji Arausio, a izgrađeno je u 1. stoljeću.

Kazalište je igralo važnu ulogu u životu građana, ne samo kao mjesto zabave, nego i kao način širenja rimske kulture u kolonijama, ali i način svraćanja pozornosti s političkih aktivnosti. Zato je ulaz bio besplatan svima. Mimika, pantomima, čitanje poezije i i “attelana” (oblik farse poput Commedia dell’Arte) su bili glavni oblici zabave, a u nekom obliku su sačuvani do današnjih dana. Običan puk je osobito uživao u predstavama sa specijalnim efektima, za što je bila potrebna složena kazališna mašinerija.

Kako je opadala moć Carstva u 4. stoljeću, kršćanstvo je već postalo službenom vjerom i kazalište je zatvoreno 391. godine jer ga je Crkva doživljavala kao mjesto neciviliziranih spektakala. Dugo je kazalište bilo potpuno napušteno, opljačkano od strane Vizigota i rabljeno kao obrambena postaja u srednjem vijeku. Tijekom vjerskih ratova u 16. stoljeću (Tridesetogodišnji rat) bilo je izbjegličkim kampom (zbjegom).


  • Panorama kazališta
  • Pogled na scenu i sjedališta
  • Operna predstava Les Chorégies
  • Novi natkrov scene

Slavoluk

Monumentalni slavoluk u Orangeu

Monumentalni slavoluk u Orangeu (francuski, Arc de triomphe d'Orange) je rimski slavoluk[1] za kojega se vjeruje kako je izgrađen za cara Augusta, o čemu govori i natpis na slavoluku[2]

Izgrađen je na bivšoj cesti (Via Agrippa) u slavu veterana galskih ratova i II. Augustove legije, no kasnije ga je obnovio car Tiberije u slavu pobjeda Germanicusa nad germanskim plemenima u rajnskoj oblasti. Luk sadrži natpis posvećen caru Tiberiju iz 27. godine[3].

Luk je izgrađen od velikih blokova vapnenca bez veziva s tri luka od kojih je središnji viši. Cijela građevina je duga 19,57 metara, široka 8,40 i visoka 19,21 m. Na svakoj fasadi se nalaze četiri korintska polustupa. Ovaj luk je najstariji primjer ovakve gradnje koje je kasnije kopirana na slavoluku Septimija Severa i Konstantinovom slavoluku.

Na sjevernom (vanjskom) pročelju, arhitrav i vijenac su uvućeni kako bi se umetnuo brončani natpis koji je danas izgubljen[4]. Luk je ukrašen različitim reljefima vojnih motiva, uključujući pomorske bitke, ratnim plijenom i Rimljana u boju protiv Germana i Gala. Prepoznatljiv je pješak koji nosi štit II. Augustove legije na sjevernom reljefu.

Luk je u srednjem vijeku korišten kao utvrđena sjeverna vrata grada.[5]. Arhitekt Augustin Caristie je proučavao slavoluk i pokrenuo je restauraciju 1850ih.

Bilješke

  1. ↑ Nalazi se 600 meters sjeverno od gradskog centra cestom N7 (Route nationale 7).
  2. ↑ Slavoluci u rimskoj provinciji Gallia Narbonensis se datiraju prema Pierreu Grosu i njegovom djelu "O datiranju galo-rimskih slavoluka (Pour une chronologie des arcs de triomphe de Gaule narbonnaise)", Gallia 37, 1979., str. 55.-83.
  3. ↑ James Bromwich, Rimski ostaci u južnoj Francuskoj, Routledge, 1993., str. 183.-186. ISBN 0415143586
  4. ↑ R. Amy, P.-M. Duval, J. Formigé, Ch. Picard, i A. Piganiol, L'Arc d'Orange, Pariz, 1962.
  5. ↑ Henry Cleere, Južna Francuska: Oxfordki vodič, 2001., str. 122.-123., ISBN 0192880063

Poveznice

Vanjske poveznice

v • r • u
Svjetska baština u Francuskoj
Flag of UNESCO.svgKulturna dobra (39)
Episkopalni grad Albi (2010.) • Rimski i romanički spomenici u Arlesu (1981.) • Kraljevske solane u Arc-et-Senansu (1982.) • Stara jezgra Avignona (1995.) • 23 zvonika Beffroi1) (1999.) • Mjesečeva luka Bordeauxa (2007.) • Katedrala u Bourgesu (1992.) • Klimati i teroari Burgundije (2015.) • Canal du Midi (1996.) • Povijesni grad i utvrda Carcassonne (1997.) • Mediteranski poljoprivredno-pastirski kulturni krajolik Caussesa i Cévennesa (2011.) • Champagne brda, kuće i podrumi (2015.) • Oslikana špilja Chauvet-Pont d’Arc (2014.) • Dvorac Fontainebleau s parkom (1981.) • Opatija Fontenay (1981.) • Grande Île i Neustadt u Strasbourgu (1988.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu5) (2016.) • Obnovljeno središte Le Havrea (2005.) • Povijesna mjesta u Lyonu (1998.) • Mont Saint Michel i njegov zaljev (1979.) • Katedrala Notre-Dame u Amiensu (1981.) • Katedrala Notre-Dame u Chartresu (1979.) • Notre-Dame, Bazilika Saint-Remi i palača Tau u Reimsu (1991.) • Dolina rijeke Loire između Sully-sur-Loire i Chalonnesa (2000.) • Rimski spomenici u Orangeu uključujući kazalište i slavoluk (1981.) • Pont du Gard (1985.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa 2) (2011.) • Srednjevjekovni trgovački grad Provins (2001.) • Francuski dio puta Svetog Jakova prema Santiago de Composteli3) (1998.) • Vinogradsko područje Saint-Emiliona (1999.) • Opatijska crkva Saint-Savin-sur-Gartempe (1983.) • Obala Seine u Parizu (1991.) • Stanislavov trg zajedno s trgovima Place de la Carrière i Place d'Alliance u Nancyju (1983.) • Taputapuātea6) (2017.) • Vaubanove utvrde (2008.) • Versajska palača (1979.) • Opatija Vézelay s brežuljkom (1979.) • Prapovijesni lokaliteti u dolini Vézère (Lascaux, Cro-Magnon, La Madeleine, Le Moustier) (1979.)
Francuska zastava
Prirodna dobra (5)
Chaîne des Puys, tektonska arena rasjeda Limagne (2018.) • Francuski južni teritoriji i mora (2019.)6) • Lagune Nove Kaledonije6) (2008.) • Nacionalni park Réunion6) (2010.) • Zaljev Porto uključujući park prirode Scandola na Korzici (1983.)
Mješovita dobra (1)
Nematerijalna
svjetska baština (12)
Alençonska čipka, vještina pravljenja (2010.) • Aubussonska tapiserija (2009.) • Cantu in paghjella sekularno i liturgijsko pjevanje s Korzike (2009.) • Compagnonnage, mreža za prenošenje znanja i identiteta (2010.) • Equitation, francuska škola jahanja (2011.) • Fest-noz, festivalno okupljanje zajedničkih tradicionalnih plesova Bretanje (2012.) • Festivali vatre ljetnog suncostaja na Pirenejima3) (2015.) • Karneval u Granvilleu (2016.) • Francuski gastronomski obrok (2010.) • Francuska tradicija crtanja krovišta (2009.) • Maloya6) (2009.) • Gwoka6) (2014.) • Procesija divova i zmajeva1) (208.) • Procesije kostiju Limousina (2013.) • Sokolarstvo 4)(2010.)

1) Zajednička svjetska baština Belgije i Francuske  2) Zajedno s 5 drugih alpskih zemalja  3) Zajednička svjetska baština Francuske i Španjolske  4) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [1]  5) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [2]  6) Francuski prekomorski posjedi  

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Rimski_spomenici_u_Orangeu&oldid=356687#Slavoluk"