Teodorikov mauzolej – Hrvatska internetska enciklopedija

PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Teodorikov mauzolej (talijanski: Mausoleo di Teodorico) je monumentalni spomenik u okolici Ravenne (italija) koji je izgradio Teodorik Veliki, Ostrogotski vladar, kao svoju grobnicu 520. godine. Ova dvokatna građevina okruglog tlocrta, sagrađena od velikih blokova istarskog kamena^[1], predstavlja jedinstveno i neponovljivo arhitektonsko dostignuće.

Teodorikov mauzolej je zajedno sa sedam drugih spomenika upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi 1996. godine pod imenom: "Ranokršćanski spomenici i mozaici u Ravenni". Prema procjeni ICOMOS-a "poseban značaj mauzoleja je u njegovim gotskim dekoracijama koje se razlikuju od rimske i bizantske umjetnosti tog razdoblja" i u činjenici da je to "jedini primjer grobnice barbarskog kralja iz tog razdoblja."

Odlike

Dekagonalna građevina je napravljena od istarskog kamena i podijeljena je na dva kata, donji širi i gornji uži. Kamena kupola je napravljena od jednog jedinog, 300 tona teškog i 1 metar debelog, istarskog kamena promjera 10 metara, vjerojatno jednim od najvećih monolita na svijetu koji sačinjavaju kupolu^[2]. Vanjski zidne plohe su joj raščlanjene plitkim nišama na katu i dubljim u prizemlju. Na prednjoj strani je uklesana duboka niša koja uokviruje ulaz u prostoriju koja je služila za crkvene obrede, dok za gornji kat vode stube. U sredini svetišta je jedna porfirna škrinja u obliku kade bez poklopca, u kojoj ne navodno bio pokopan Teodorik. Njegovi ostaci su uklonjeni za vrijeme Bizantske vladavine, kada je mauzolej pretvoren u kršćanski oratorij Sta Maria della Rotonda ("Gospe od Rotunde").

U kasnom 19. stoljeću je porozno tlo, u kojem je mauzolej tonuo, isušeno i otkopano.

Prilaz mauzoleju
Tlocrt mauzoleja
Stražnja strana mauzoleja
Unutrašnjost mauzoleja
Teodorikov sarkofag

Bilješke i izvori

↑ Istra je tada bila dio Ostrogotskog kraljevstva
↑ Još uvijek je misterij kako je ovaj monolitni kamen transportiran iz Istre, te se vjeruje da je ova kupola simbol vojne moći Ostrogota.

Vanjske poveznice

http://www.sitiunescoadriatico.org/index.php?pg=174 Spomenici Ravenne na SUA (svjetska baština na Jadranu)
Teodrokov mauzolej - turističke stranice Ravenne
Trodimenzionalna multimedijalna slika gornjeg kata Teodorikovog mauzoleja

v • r • u Svjetska baština u Italiji

	Kulturna dobra (49)	Agrigento (Dolina hramova) (1997.) • Akvileja (1998.) • Amalfijska obala (1997.) • Arapsko-Normanski Palermo i katedralne crkve u Cefalù i Monrealeu (2015.) • Bazilika Svetog Franje Asiškog i povijesno staro središte Asiza (2000.) • Botanički vrt u Padovi (1997.) • Brežuljci prošeka Coneglianoa i Valdobbiadenea (2019.) • Caserta (Palača u Caserti, Vanvitellijev akvadukt, San Leucio) (1997.) • Castel del Monte (1996.) • Etruščanske nekropole Banditaccia i Monterozzi (2004.) • Cilento i Vallo di Diano (Paestum, Velia, samostan u Paduli) (1998.) • Cinque Terre, Portovenere i otoci (Palmaria, Tino i Tinetto) (1997.) • Crespi d'Adda (1995.) • Ferrara (1995.) • Povijesno središte Firence (1982.) • La Strade Nuove i kompleks Palazzi dei Rolli u Genovi (2006.) • Hadrijanova vila (1999.) • Ivrea, industrijski grad 20. stoljeća (2018.) • Langobardska središta u Italiji (Cividale del Friuli, Brescia, Castelseprio, Spoletu, Campello sul Clitunno, Benevento, Monte Sant'Angelo) (2011.) • Mantova i Sabbioneta (2008.) • Sassi i park crkava u stijenama Matere )1993.) • Medici vile i vrtovi (2013.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar (2017.) • Torre Civica, Piazza Grande i Katedrala u Modeni (1997.) • Povijesno središte Napulja (1995.) • Povijesno središte Pienze (1996.) • Katedralni trg u Pisi (1987.) • Pompeji, Herkulanej i Oplontis (Torre Annunziata) (1997.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa²⁾ (2011.) • Raetinska pruga¹⁾ (2008.) • Ranokršćanski spomenici u Ravenni (Mauzolej Gale Placidije, Neonova krstionica, Arijanska krstionica, Nadbiskupska kapelica u Raveni, Nova bazilika Svetog Apolinarija, Teodorikov mauzolej, Bazilika svetog Vitalea i Bazilika Svetog Apolinarija u Classi) (1996.) • Rezidencije Savojske dinastije (1997.) • Povijesno staro središte Rima uključujući Baziliku sv. Petra izvan zidina ¹⁾ (1980.) • Sacri Monti (2003.) • San Gimignano (1990.) • Siena (1995.) • Sirakuza i Pantalica (2005.) • Su Nuraxi (1997.) • Crkva Svete Marije Milostive u Milanu (1980.) • Villa d'Este (2001.) • Trulli Alberobella (1996.) • Urbino(1998.) • Crteži doline Val Camonica (1979.) • Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto (Caltagirone, Catania, Militello in Val di Catania, Modica, Noto, Palazzolo Acreide, Ragusa, Scicli) (2002.) • Val d'Orcia (2004.) • Venecija i njezina laguna (1987.) • Verona • Vicenza i Paladijeve vile • Villa del Casale (1997.) • Vinogradarski krajolik Pijemonta: Langhe-Roero i Monferrato (2014.)

	Prirodna dobra (5)	Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe²⁾ (2017.) • Dolomiti (2009.) • Etna (2013.) • Liparski otoci (2000.) • Monte San Giorgio³⁾ (2003.)

	Nematerijalna svjetska baština (7)	Sardinijsko pastoralno pjevanje Canto a tenore (2009.) • Mediteranska prehrana⁵⁾ (2010.) • Tradicionalno sicilijansko lutkarsko kazalište Opera dei Pupi (2008.) • Tradicionalna izrada violina u Cremoni (2012.) • Napuljski Pizzaiuolo (2017.) • Proslave procesija velikih struktura na ramenima (2013.) • Tradicionalni račvasti uzgoj loze zajednice na otoku Pantelleria (2014.)

¹⁾ Zajednička svjetska baština Italije i Vatikana ²⁾ Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1] ³⁾ Zajednička svjetska baština Italije i Švicarske ⁴⁾ Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja ⁵⁾ Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala