Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Matija Mažuranić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Matija Mažuranić

Fotografija s potpisom
Rođenje 1817.
Novi Vinodolski, Hrvatska
Smrt 1881.
Feldhof, Austrija
Književni period romantizam
Portal o životopisima

Matija Mažuranić (Novi Vinodolski, 4. veljače 1817. - sanatorij u Feldhofu pokraj Štajerskog Gradca (Graza), 17. travnja 1881.), hrvatski književnik i putopisac. Brat je hrvatskog bana i književnika Ivana Mažuranića (1814.-1890.), pisca Smrti Smail-age Čengića i jezikoslovca Antuna Mažuranića (1817.-1881.).

Životopis

Polazio je njemačku školu u rodnome mjestu, završivši kovački zanat. Često putuje (Crna Gora, Srbija), posebno u nekoliko navrata Bosnom.[1] Godine 1841. ponovno je u Novom, bavi se i zanatom i poljodjelstvom, ali i knjigom i uopće kulturnim pitanjima. Godine 1847. nalazi se u Beču, 1848. ponovno u Bosni (u Sarajevu, na dvoru Fazli-paše Šerifije). Bosna i Orijent kao da su ga privlačili neodoljivom snagom. Sačuvana pisma govore a tome kako je Matija bio svjestan da zapušta ženu i obitelj, ali se oteti nije mogao. Tako on potkraj 1848., u jednom pismu braći kaže doslovno: “Ja ne znam kad ću se povratiti kući, jer sam, bojim se, samo za ovu zemlju stvoren. Turci me jako ljube radi velike mudrosti, kako kažu, a raja sve većma i većma povjerenje u me stavlja, i otud ne more drugo slijediti nego mitra na glavi ili kolac u dupe”. Poslije Sarajeva otišao je Matija čak i do Carigrada (iako se datumi ne mogu točno utvrditi), a legende tvrde i dalje, do Sueza i Egipta. Svakako, godine 1852. Matija je ponovno u Novome i tu živi sve do oboljenja 1879. Ugledan poduzetnik i bogat građanin svoga rodnoga mjesta, Matija kao da je bio unaprijed određen da nemirno završi, čak i onda kad je odlučio suprotno: da se preda povučenom životu i smirenom radu. Počeli su se javljati simptomi pomračenja uma i on je umro u sanatoriju poznatog liječnika Krafft-Ebinga, kraj Graza, 17. travnja 1881.

Napisao je putopisnu prozu Pogled u Bosnu (1842.), koja u trenutku pojave predstavlja vrhunac hrvatske književne umjetnosti riječi. Putujući 1839. u Bosnu (od Karlovca, Siska i Kostajnice, preko Beograda, pješice i na konju, do Sarajeva, Travnika pa preko Romanije do Zvornika) - Mažuranić je na pučki način, bez ikakvih pobuda sa strane ili literarnih utjecaja, kao dobar poznavalac narodnog stvaralaštva, napisao djelo koje se čita i kao pustolovina i kao realistički prikaz doživljenoga i viđenoga. U tom se putopisu isprepleću autorovi pogledi na odnose između Turaka i Bošnjaka, islama i kršćanstva, s opisima običaja i svakodnevnog života, slike vezirskih dvorova paša i aga, ali i narodnih mehana, razmišljanja o svakodnevnici života, smrti i ljubavi. Sve je to opisano živim pripovjedačkim nervom i skladnim narodnim jezikom.

Taj putopisni “biser hrvatske proze”, kako ga je nazvala kritika, nema ni patriotskih tirada ni naglašene utilitarne tendencije, bez obzira nato što su piščeva zapažanja o Bosni bila od velike koristi hrvatskim preporoditeljima, a posebice Ivanu Mažuraniću pri pisanju njegova poznatog epa. Tako se Matija Mažuranić ovom jednostavnom putopisnom knjižicom, zahvaljujući svojem osjećaju za čisti, izvorni narodni jezik i izričaj, za pravi realistički detalj, ali i za dobroodabrani opis običaja i odnosa medu ljudima, za legendu i anegdotu — nametnuo kao vrhunski hrvatski preporodni pisac, i to upravo u žanru putopisa, dakle književnoj vrsti koja naslućuje i poeziju, i esej i kritiku — otvarajući na taj način putove daljnjim naporima da se hrvatska književnost digne na razinu prave umjetnosti.

Djela

  • Pogled u Bosnu, ili kratak put u onu krajinu, učinjen 1839—40. po jednom domorodcu, Zagreb, 1842.
  • Izabrana djela, PSHK, knj. 32, Zagreb, 1965.
  • Pogled u Bosnu... objavljen je i na turskom jeziku: Bosna’ya Bir Bakış yahut Bir Hrvat Vatandaşının 1839.40 Yılları Arasında o Eyalete Kısa Bir Yolculuğu, priredili dr. sc. Ekrem Čaušević, dr. sc. Tatjana Paić-Vukić i mr. sc. Ayla Hafız Küçükusta, Balkan Türkoloji Araştırmaları Merkezi (BAL-TAM), Prizren 2011., 77 str. + zemljopisna karta.

Literatura o Matiji Mažuraniću

  • Milorad Živančević: "Građa za biografiju Matije Mažuranića (1817-1881)", "Zbornik Matice srpske za književnost i jezik", knjiga 12, sveska prva, Novi Sad, 1964, str. 83-112. - Uz podatke iz biografije u ovom se radu daju pisma Ivana Petrovog Mažuranića sinovima Antunu, Ivanu i Matiji, pisma Matijina braći Antunu i Ivanu Mažuraniću, pisma Matijina sinovcu Pavlu Mažuraniću, dokumenti o posljednjim danima Matije Mažuranića te nepoznata pjesma Matije Mažuranića "Bědna starost".
  • Milorad Živančević i Vladan Nedić: "Zbornik Matije Mažuranića", "Zbornik Matice srpske za književnost i jezik", knjiga 14, sveska druga, Novi Sad, 1966, str. 213-264. - Uz opis zbornika narodnih pjesama Matije Mažuranića "Narodne pjesme, iz ust Matijevih popisane 31/1 1836." objavljene su sve pjesme (86) iz tog zbornika.
  • Vinko Brešić (ur.), Hrvatski putopisi, Zagreb 1997.
  • Dean Duda, Priča i putovanje, Zagreb 1998.
  • Tatjana Paić Vukić - Ekrem Čaušević: "A Croat’s View of Ottoman Bosnia: The Travelogue of Matija Mažuranić from the Years 1839-40.", "Living in the Ottoman Ecumenical Community: Essays in Honour of Suraiya Faroqhi", ed. by V. Constantini and M. Koller, Brill 2008., str. 293-305.
  • Tatjana Paić Vukić - Ekrem Čaušević: "Pogled u Bosnu” Matije Mažuranića kao povijesni izvor", "Prilozi za orijentalnu filologiju" 56/2006. 2007., Orijentalni institut u Sarajevu, str. 177-191.

Bilješke

Vanjske poveznice