Pavao Štoos
| Pavao Štoos | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 10. prosinca 1806. Dubravica, Hrvatska |
| Smrt | 30. ožujka 1862. Pokupsko, Hrvatska |
| Književni period | Romantizam |
| Portal o životopisima | |
Pavao Štoos (Dubravica, 10. prosinca 1806. - Pokupsko, 30. ožujka 1862.), hrvatski pjesnik, svećenik i narodni preporoditelj
Pohađao je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu koju je završio 1828. godine.[1] U Zagrebu je završio bogosloviju, jedno je vrijeme bio biskupski tajnik, a od 1842. godine bio je župnik u Pokupskom.
Pavao Štoos je zapažena ličnost među hrvatskim domoljubima, autor je poznate elegije Kip domovine vu početku leta 1831, suradnik Gajeve Danice, domoljub zabrinut zbog tuđinskoga tlačenja i odnarođivanja domaćih ljudi (vre i svoj jezik zabit Horvati hote ter drugi narod postati). Štoos je pesimistično gledao na naše prilike i zemlju vidio u tamnici i mraku (srce od plača ne mrem zdržati).
Osim književnosti bavio se i glazbom i štampao 1858. Kitice srkvenih pjesama s npjevima. Autor je i pjesme Poziv u kolo ilirsko.
Godine 1862. imenovan je zagrebačkim kanonikom, ali je umro prije nego je primio svoju dužnost.
Izvori
- ↑ Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 910., ISBN 978-953-95772-0-7
| |||||||||||
