Smrt Smail-age Čengića je spjev koji je napisao Ivan Mažuranić, njegovo najveće djelo objavljeno 1846. godine. Spjev je nastao djelomice po narudžbi Dimitrija Demetra. Osnovnu građu Mažuranić pronalazi u stvarnom događaju, pogibiji bošnjačkog junaka i hercegovačkoga muselima Smail-age Čengića u sukobu s hercegovačkim Crnogorcima (današnja Crna Gora, Drobnjaci) u jesen 1840. Osnovna ideja spjeva je prolaznost sile, vjera u pravdu i konačnu pobjedu dobra u životu. Ukupno, djelo ima 1134 stiha komponiranih u pet pjevanja (Agovanje, Noćnik, Četa, Harač, Kob).
Radnja
Osmanski vojskovođa i hercegovački muselima Smail-aga Čengić, poznat po svojoj hrabrosti, ali i okrutnosti skuplja sa svojim četama harač po Crnoj Gori. Zarobljuje neke Crnogorce, među njima i svoga sunarodnjaka Duraka i sina mu Novicu. Kada Durak zamoli agu da oslobodi Crnogorce ovaj ga ubije, pa Novica bježi iz turskog logora ka crnogorskim hajducima. Aga i dalje nemilosrdno skuplja harač po Drobnjačkoj regiji, dok ga jedne noći ne napadne četa u kojoj je i Novica. Borba je bila jako dramatična, pa na kraju izginiše mnogi hajduci i Turci, uključujući i Smail-agu i Novicu.
Parodije djela
Gospodičija — [1]
|
Poznati hrvatski književnik Ante Kovačić je nekoliko dana nakon odstupa Ivana Mažuranića s banske pozicije 21. veljače 1880., u novina Sloboda objavio nekoliko travestija o suvremenim mu političarima. Tri mjeseca nakon na Sušaku izišla je anonimna Kovačićeva Smrt babe Čengićkinje : travestia : posvećena rodoljubo-narodnjakah novorodjenici g. 1880. [2] Ova travestija je postala iznimno popularna, nedugo je nakon bila napisana i opsežna recenzija u gore spomenutoj Slobodi.
Boltek Hruševec Zagrebec, pseudonim zasad nepoznatog autora bliskog kajkavsko-zagrebačkom umjetničkom krugu tzv. kvakača,[3] je napisao djelo pod nazivom Kak su zemelski gospodin Smail Čengičevec poginuli (parodija oliti travestija). Ova parodija, prijevod i travestija jednog od Mažuranićevih najpoznatijih djela je, iako zgotovljena 1894., ostala nepoznata javnosti sve do njenog objavljivanja 1991. Jezik je slobodan, slengovski obojan, onodobni kajkavski govor grada Zagreba. [4]
Izvori
Literatura
- Josip Bartulić, Kajkavski prepjev (parodija) „Smrti Smail-age Čengića“, Forum, ožujak-travanj 1991., str. 234-239.
- Zlata Derossi, Pjesme Ante Starčevića 1823.-1896. U povodu stote obljetnice smrti "Oca Domovine" , u: Senjski zbornik : prilozi za geografiju, ..., Vol. 23. No. 1, 1996.
Vanjske poveznice
Sestrinski projekti
 | Wikizvor ima izvorni tekst na temu: Smrt Smail-age Čengića |
Mrežna mjesta
- www.ss-amkaramaneo-vis.skole.hr – Ivan Mažuranić: Smrt Smail-age Čengića
- www.lektire.hr – Smrt Smail-age Čengića
- www.montenegrina.net – Čedo Baćović: »SMAIL-AGA ČENGIĆ – MIT I STVARNOST«
Nedovršeni članak Smrt Smail-age Čengića koji govori o književnosti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.