Antun Mažuranić (Novi Vinodolski, 13. lipnja 1805. - Zagreb, 18. prosinca 1888.), hrvatski jezikoslovac, gramatičar i leksikograf. Bio je sudionik narodnog preporoda i jedan od osnivača Matice ilirske. Postavio je temelje hrvatskoj modernoj akcentologiji, dijalektologiji i tekstologiji.[1] Brat je hrvatskog bana i književnika Ivana Mažuranića (1814.-1890.) i putopisca Matije Mažuranića (1817.-1881.).[2]
Životopis
Rođen je u Novom Vinodolskom u obitelji Ivana-Mikule (1771.-1844.) i Kate rođ. Ivić (1778.-1884.). Pohađao je gimnaziju u Rijeci, a 1826. godine studira pravo i filozofiju u Zagrebu. Godine 1834. položio je odvjetnički ispit. Radio je kao srednjoškolski profesor u Rijeci i Zagrebu. Predavao je u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu od 1834. do 1848. te od 1850. do 1863. godine.[3] Uređivao je "Danicu ilirsku". Djelovao je kao gramatičar i leksikograf. Kritički je izdao glagoljski "Vinodolski zakon", gdje je opisao vinodolsku čakavštinu i postavio temelje znanstvenoj hrvatskoj dijalektologiji.[1] Prvi je upozorio na važnost hrvatskog naglasnog sustava za slavensku akcentologiju.[4] Pregledao je Drobničev rukopisni rječnik, doradio ga i dopunio talijanskim značenjem riječi.[nedostaje izvor]
Djela
- "Temelji ilirskoga i latinskoga jezika za početnike" (1839.)
- "Ilirsko-němačko-talianski mali rěčnik, I–III" (1846.–1849.)
- "Slovnica hervatska" (1859., 21861., 31866., 41869.)
- "O važnosti akcenta hrvatskoga za historiju Slavjanah" (1860.)
Bilješke
- ↑ 1,0 1,1 Antun Mažuranić - Hrvatska opća enciklopedija
- ↑ Mažuranić, Mažuranić-Janković
- ↑ Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 896., ISBN 978-953-95772-0-7
- ↑ Portret Antuna Mažuranića