Gustaf Dalén

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Gustaf Dalén

Rođenje 30. studenog 1869.
Stenstrop, Västergötland, Švedska
Smrt 9. prosinca 1937.
Lidingö, Stockholm, Švedska
Državljanstvo Švedska
Narodnost Šveđanin
Polje Fizika, strojarstvo
Institucija AGA
Alma mater Tehnološko sveučilište Chalmers, Polytechnikum Zürich
Poznat po Sunčev ventil i drugi regulacijski uređaji za svjetionike
Istaknute nagrade Nobelova nagrada za fiziku (1912.)

Nils Gustaf Dalén (Stenstrop, 30. studenog 1869. - Lidingö, 9. prosinca 1937.), švedski inženjer i izumitelj. Poznat je po izumu sunčevog ventila i drugih regulacijskij uređaja za svjetionike. Izumio acetilensku rasvjetu s pomoću kalcijeva karbida. Za istraživanje automatskih regulatora plinskih akumulatora koji služe za rasvjetu svijetlećih plutača i svjetionika dobio Nobelovu nagradu za fiziku (1912.). Član Švedske akademije znanosti (od 1913.). [1]

Doprinosi[uredi | uredi kôd]

AGA svjetionik Blockhusudden koji se nalazi blizu Stockholma, sagrađen 1912. Kada je na svjetionik dovedena električna energija 1980., otkrilo se da sunčev ventil radi neprestano od 1912. bez potrebe za popravkom.

Acetilen ili etin[uredi | uredi kôd]

Podrobniji članak o temi: Etin

Acetilen ili etin je najjednostavniji alkin, CH ≡ CH, plin lakši od zraka. U čistom stanju slabo eterična, a u nečistom stanju prodorna mirisa, lako topljiv u acetonu, pod povišenim tlakom eksplozivan. S nekim metalima (bakrom, srebrom, živom) stvara vrlo eksplozivne spojeve. Dobiva se iz kalcijeva karbida djelovanjem vode. Gori lijepim, svijetlim plamenom (karbidne svjetiljke). Pri izgaranju s kisikom daje vruć plamen kojim se metali mogu autogeno zavarivati i rezati. Dolazi u trgovinu otopljen u acetonu pod tlakom od 12 do 15 bara, u čeličnim bocama napunjenim šupljikavom masom (disu-plin, prema franc. acétylene dissous: otopljeni acetilen). U kemijskoj tehnici acetilen je osnovna tvar za proizvodnju velikoga broja važnih kemijskih proizvoda. [2]

Pomorsko svjetlo[uredi | uredi kôd]

Pomorsko svjetlo je optički signal s vlastitim izvorom svjetlosti postavljen na navigacijski važnim točkama; pomorcima služi za orijentaciju i određivanje položaja; može biti svjetionik ili brod-svjetionik (čuvano pomorsko svjetlo), obalno i lučko pomorsko svjetlo, te svjetleća plutača (nečuvano pomorsko svjetlo). [3]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Dalén, Nils Gustaf, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.
  2. acetilen (etin), [2] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.
  3. pomorsko svjetlo, [3] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.