Gospodarstvo UAE-a | ||
---|---|---|
Datoteka:Burj Khalifa.jpg | ||
Burj Khalifa, najviša zgrada na svijetu i jedan od simbola emiratske gospodarske moći. | ||
Valuta | Emiratski dirham (AED) | |
Fiskalna godina | Kalendarska godina[1] | |
Gospodarske organizacije | WTO, OPEC, Arapska liga | |
Statistika | ||
BDP (PPP) | 420 milijardi USD (2014.) () | |
BDP rast | 4% (2013. proc.)[1] | |
BDP per capita | 57.744 USD (2011. proc.)[2] | |
BDP po sektoru | poljoprivreda (0,6%), industrija (61,1%), usluge (38,2%) (2013. proc.)[1] | |
Inflacija (IPC) | 1,3% (2013. proc.) | |
Stopa siromaštva | 19,5% (2003. proc.) | |
Radna snaga | 4,59 milijuna[1] | |
Radna snaga prem zanimanju | 7% (poljoprivreda), 15% (industrija), 78% (usluge) (2000. proc.) | |
Nezaposlenost | 2,4% (2001. proc.)[1] | |
Glavna industrija | naftna industrija, ribarstvo, aluminij, cement i drugi građevinski materijal, popravak komercijalnih brodova, tekstil, cement i drugi građevinski materijal, tekstilna industrija, umjetno gnojivo, rukotvorine[1] | |
Trgovina | ||
Izvoz | 368,9 milijardi USD (2013. proc.) | |
Izvozna dobra | sirova nafta (45%), zemni plin, reeksport, sušena riba, datulje[1] | |
Glavni izvozni partneri | Japan (15,4%), Indija (13,4%), Iran (10,7%), Tajland (5,5%), Singapur (5,5%), Južna Koreja (5,3%) (2012. proc.)[1] | |
Uvoz | 249,6 milijardi USD (2013. proc.)[1] | |
Uvozna dobra | strojevi i transportna oprema, kemijski proizvodi, hrana[1] | |
Glavni uvozni partneri | Indija (17%), Kina (13,7%), SAD (10,5%), Njemačka (5,1%), Japan (4,2%)(2012. proc.)[1] | |
Javne financije | ||
Javni dug | 167,9 milijardi USD (31. prosinca 2013.)[1] | |
Prihodi | 138 milijardi USD [1] | |
Rashodi | 118,3 milijardi USD (2013. proc.)[1] | |
Ekonomska pomoć | ||
Glavni izvor Svi iznosi izraženi su u američkim dolarima |
Gospodarstvo UAE-a predstavlja nacionalno gospodarstvo Ujedinjenih Arapskih Emirata. Riječ je o drugom najvećem gospodarstvu u arapskom svijetu (iza saudijskog) dok zemlja s BDP-om od 420 milijardi dolara tijekom 2014. spada u jednu od najbogatijih na svijetu. UAE ima ogromne zalihe sirove nafte, međutim Emirati su uspješno diverzificirali svoje gospodarstvo tako da 71% BDP-a čine nenaftni sektori.[3] Zbog toga UAE manje ovisi o ugljikovodicima kao izvorima prihoda, ali izvoz nafte i zemnog plina i dalje ima važnu ulogu u tamošnjem gospodarstvu, posebice u Abu Dhabiju. Isto tako, sva električna energija se dobiva iz termoelektrana koje rade na domaćoj nafti i plinu.
Osim prirodnih resursa, Ujedinjeni Arapski Emirati imaju razvijenu i tekstilnu industriju, ribarstvo, ondje se vrši popravak komercijalnih brodova dok od usluga prednjače bankarstvo, turizam i poslovi reeksporta.
Ondje je došlo i do velikog građevinskog booma tako da na razini cijele zemlje trenutno postoje aktivni građevinski projekti čija zajednička vrijednost iznosi 350 milijardi USD.
U gospodarskom ali i političkom životu, vodeću ulogu imaju dva najveća grada i istoimena emirata - Abu Dhabi i Dubai. Dok se u prijestolnici Abu Dhabiju vadi i prerađuje nafta, u najvećem gradu Dubaiju se osim poslova vezanih uz naftu odvija i uslužni sektor djelatnosti.
Tijekom travnja 2007. godine Svjetski ekonomski forum (WEF) objavio je da je gospodarstvo Ujedinjenih Arapskih Emirata najkonkurentnije među zemljama arapskog svijeta.[4] Studija je obuhvatila 13 arapskih zemalja i objavljena je na dvodnevnom sastanku arapskih poslovnih čelnika u Katru.[4] Koautorica studije Margareta Drzeniek Hanouz to je konstatirala sljedećim riječima: "UAE je zauzeo prvo mjesto zahvaljujući razvijenoj infrastrukturi, posebno zračnim i pomorskim lukama. Važan su faktor konkurentnosti gospodarstva UAE efikasna javna potrošnja i propisi te efikasno tržište rada koje počiva na brojnoj uvezenoj radnoj snazi."[4]
Gospodarstvo
Naftna industrija
Nafta je u Emiratima otkrivena 1958. godine na području emirata Abu Dhabija a prije njenog otkrića gospodarstvo se temeljilo na ribarstvu, skupljanju bisera i skromnoj poljoprivredi. Četiri godine nakon otkrića, započeo je njen izvoz. U Dubaiju je ona otkrivena 1966., u Sharjahu 1974. a u Ras al-Khaimi 1976. Pronalazak ugljikovodika promijenio je gospodarsku sliku zemlje koja je danas jedna od najbogatijih na svijetu. Vađenjem nafte bave se kompanije koje su u mješovitom vlasništvu Emirata i stranih tvrtki (SAD, UK, Japan, Francuska i dr.).
Glavna naftna polja u emiratu Abu Dhabi su Bu Hasa, Murban i Asab (na kopnu) te Umm Šaif, Donji Zakum, Umm al-Dalh i Satek (u Perzijskom zaljevu). Također, sve veće značenje ima i iskorištavanje zemnoga plina a njegove zalihe iznose 5.800 milijardi kubnih metara (4,1% svjetskih zaliha). Najveća i najznačajnija plinska polja također se nalaze na području emirata Abu Dhabija (Asab na kopnu te Bāb, Huff i Zakum na otvorenomu moru) te Dubaiju (plinsko polje Margam na kopnu). Tek se dio zemnoga plina izvozi i to u tekućem stanju dok se preostali dio upotrebljava za pogon termoelektrana i u postrojenjima za desalinizaciju vode a manji dio i u petrokemijskoj industriji.
Razvijena je petrokemijska industrija s rafinerijom nafte i postrojenjima za preradu plina (Abu Dhabi, Ar-Ruways, Umm an-Nār). Na teritoriju UAE sagrađeno je 2.950 km naftovoda i 2.580 km plinovoda.
Ostala industrija
Diverzifikacija gospodarstva doprinijela je razvoju pojedinih grana industrije te spriječila ovisnost Emirata isključivo o nafti ali i plinu. Tako u Abu Dhabiju postoji tvornica stakla a u Ar-Ruwaysu tvornica dušičnih gnojiva. Na otoku Sa’diyatu (nedaleko od Abu Dhabija) je 1996. godine otvorena slobodna industrijska zona. Na području umjetne luke Gabal Ali smješteni su tvornica aluminija, cementara i petrokemijski kompleks. Ovdje se od 1980. nalazi i velika zona slobodne trgovine s više stotina stranih tvrtki.
Postoji i industrija građevinskih materijala te u manjoj mjeri tekstilna industrija.
Turizam
Zemlja se turizmu okrenula tijekom 1970-ih kada se turistima prvi otvorio emirat Sharjah. Danas vodeću ulogu ima Dubai s više od dvjesto hotela. Posljednjih petnaestak godina, Dubai je postao izuzetno popularna turistička destinacija.[5] Kombinacija zadivljujućih arhitektonskih struktura, šopinga i pješčanih plaža uz odsjedanje u luksuznim hotelima i večere u otmjenim restoranima, privlači veliki broj europskih turista.[5] Turistička ponuda je usmjerena u prvom redu na viši i najviši kvalitetni razred gostiju tako da su izgrađena luksuzna ljetovališta na obali i u unutrašnjosti. Godišnje zemlju posjeti više od dva milijuna stranih turista.
Reeksport
Dubai je veoma cijenjen kao jedno od najboljih logističkih mjesta na svijetu.[6] Njegov zemljopisni i strateški položaj stvara svojevrsni most između istoka i zapada te je bitan element trgovačkih puteva između Azije, Afrike i Europe.[6] Važnost Dubaija kao globalnog distribucijskog mjesta porasla je i nakon snažnog rasta indijskog i kineskog gospodarstva.[6] Zbog niskih logističkih troškova i vrhunske infrastrukture dolazi do velikih inozemnih ulaganja.[6]
Tako je ondje razvijena usluga reeksporta. Ona obuhvaća kupnju robe na jednom tržištu i prodaju na drugom kako bi se iskoristila razlika u cijenama robe izražena u stranoj valuti kao i posredovanje pri kupoprodaji robe između partnera koji se nalaze u različitim zemljama.[7] Zbog toga Dubai postaje mjesto reeksporta odnosno treća strana gdje se obavlja posredovanje zbog povoljnog položaja u odnosu na zemlje kupca i prodavatelja.[7]
Danas je Dubai treći najveći reeksportni hub na svijetu[7] te prema riječima šeika Hashera Maktouma ondje dolazi 70% kineske robe široke potrošnje koja se kroz reeksport plasira na bliskoistočna, afrička i europska tržišta.[8]
Poljoprivreda
Poljoprivreda je iako ima tradiciju, skromno razvijena, a najveći razlog je nedostatak vode. Manje od 0,7% površine je obradivo i pod trajnim nasadima (42.000 ha) te se one umjetno natapaju. Najznačajniji je uzgoj povrća (rajčica, krastavci, patlidžan) i voća (mango), ponajprije za domaće potrebe. U oazama se uzgajaju datulje i alfalfe.
Razvijeno je i stočarstvo (uzgoj deva, koza i ovaca) kao i peradarstvo te mliječno govedarstvo. Pašnjaci zauzimaju tek oko 2,6% površine (200.000 ha). Tu je i ribarstvo koje je unatoč naftnom bogatstvu ostalo važna grana gospodarstva. Primjera radi, godišnji izlov ribe iznosi 118.000 tona, ponajprije tune i pastrve.
Radna snaga
Više od 80% stanovništva Emirata čini uvozna radna snaga.[9] Za osam godina očekuje se da će broj državljana Emirata pasti ispod 10% dok će ostatak populacije činiti stranci.[9] Radnici iz Europe pripadaju rijetkom sloju visoko obrazovanih i dobro plaćenih radnika dok su velika većina mizerno plaćeni fizički radnici, najviše državljani Indije, Pakistana, Bangladeša i Filipina.[9]
Zbog jakoga doseljavanja muške radne snage, Ujedinjeni Arapski Emirati imaju najveći nerazmjer stanovništva po spolu u svijetu. Tako prema podacima iz 2006. godine na stotinu žena dolazi čak 217 muškaraca.[10]
Vanjska trgovina
Glavni emiratski izvozni partneri su azijske zemlje kao što su Japan, Južna Koreja, Indija, Iran, Singapur i Tajland koji su 2012. godine zajedno činili preko 55% emiratskog izvoza. S druge strane, najviše se uvozi iz Indije, Kine i SAD-a čiji je zajednički uvoz tijekom 2012. činio 2/5 ukupnog uvoza.
Uspoređujući ukupni uvoz i izvoz, zemlja je 2013. ostvarila ekonomski suficit u iznosu od 119,3 milijardi dolara.
Izvori
- ↑ 1,00 1,01 1,02 1,03 1,04 1,05 1,06 1,07 1,08 1,09 1,10 1,11 1,12 1,13 CIA Factbook - United Arab Emirates
- ↑ Top 10 najbogatijih država na svijetu: na vodećim mjestima Katar, Luksemburg i UAE
- ↑ Diversification raises non-oil share of UAE's GDP to 71%
- ↑ 4,0 4,1 4,2 UAE po konkurentnosti predvode arapski svijet
- ↑ 5,0 5,1 Dubai - grad blještavila
- ↑ 6,0 6,1 6,2 6,3 Exporting and Re-exporting from Dubai
- ↑ 7,0 7,1 7,2 Reeksport
- ↑ Dubai ideal for re-exporting consumer goods
- ↑ 9,0 9,1 9,2 NIJE RAJ NA ZEMLJI Emirati: strani radnici crnče 20-ak sati na dan za 2350 kuna mjesečno
- ↑ Stanovništvo UAE-e
Vanjske poveznice
- Ujedinjeni Arapski Emirati - Proleksis enciklopedija online
- Ujedinjeni Arapski Emirati - Enciklopedija.hr
|
|