Kraljevske utvrde Languedoca

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 787981 od 6. kolovoz 2026. u 03:41 koju je unio Bot1 (razgovor | doprinosi) (Automatski uvoz s hrwiki (zadnjih 24 sati))
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Capetske kraljevske utvrde Languedoca
Svjetska baština – UNESCO
Capetske kraljevske utvrde Languedoca
Francuska
Godina uvrštenja: 2026. (48. zasjedanje)
Vrsta: Kulturna baština
Mjerilo: (iv)
Ugroženost: ne
Poveznica: {{{poveznica}}} UNESCO

Kraljevske utvrde Languedoca (fr. Les forteresses royales du Languedoc) je naziv za izvanredan fortifikacijski kompleks koji je u 13. i 14. stoljeću izgradila francuska kraljevska dinastija Capet, prije svih Luj IX. (1214.-1270.), nakon križarskog rata protiv Albigenza. Sastoji se od osam lokacija u departmanima Aude i Ariège u bivšoj provinciji Languedoc (langedoški dijalekt: Lengadòc): dvorac i bedemi Carcassonnea, te dvorci Aguilar, Lastours, Montségur, Peyrepertuse, Puilaurens, Quéribus i Termes.

Izgrađene na surovim stjenovitim grebenima na strateški značajnim lokacijama, ove su utvrde činile okosnicu novostvorenog senešaltstva[1] Carcassonne, potvrđujući vlast senešala nad bivšim teritorijima neovisnih feudalnih loza. Zajedno ilustriraju političku, vojnu i teritorijalnu konsolidaciju capetske krune u Languedocu kroz raskošnu arhitekturu prilagođenu dramatičnoj topografiji. Zbog toga su „Capetske kraljevske utvrde Languedoca” upisane na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi 2026. godine[2]

Povijest

Datoteka:Routes des châteaux cathares.svg
Zemljovid kraljevskih utvrda Languedoca i manjih utvrda, te puteva kojima su bile povezane s Carcasssoneom.

Carcasssone je postao glavnim uporištem Albigenza (ili Katara, kršćanske heretičke sekte), pod upravom obitelji Trencaval. Grad je teško stradao u 13. stoljeću kada je Simon de Montfort stariji tu uspostavio svoju bazu za Albigenški križarski rat protiv Katara. Dana 15. kolovoza 1209. ujedinjen je s Francuskom, ali su se njegovi stanovnici pod vodstvom vikonta Trencavela 1240. godine pobunili protiv kralja Luja IX. iz dinastije Capet. Tada je Carcasssone dobio svoje prepoznatljive i slavne zidine dvostruke zidine, a proširen je i dvorac. Tada grad postaje francuska pogranična utvrda prema kraljevini Aragon i zapovjedno središte senešalovog dvora, teritorij kojim je upravljao predstavnik kralja - senešal, a koji je obuhvaćao administrativne, pravne i vojne ovlasti.[3]

Usporedno s tim, u gorju Corbières je proveden opsežan program utvrđivanja koji je uključivao dvadesetak feudalnih utvrda ili kastruma. Neke od njih je kruna konfiscirala od lokalnih gospodara koji su se protivili kralju i u potpunosti obnovila kako bi se formirala mreža oko Carcassonnea, blizu nove granice s kraljevstvom Aragon-Katalonija. N akoncu je nastala prava vojna linija, zamišljena kao napredni obrambeni sustav grada Carcassonnea protiv kraljevstva Aragona. To su uglavnom bili dvorci poznati kao „Pet sinova Carcassonnea”[4] (dvorci Aguilar, Peyrepertuse, Puilaurens, Quéribus i Termes), kao i dvorci Lastours (jedini od sedam koji se nalazio iza grada Carcassonnea kao posljednja barijera) i Montségur. Ova skupina tvrđava predstavlja jedan od najznačajnijih i najbolje očuvanih primjera vojne arhitekture koju je dvor izgradio sredinom 13. stoljeća u Francuskoj.

Kraljevski obrambeni sustav temeljio se na snažnom logističkom središtu (poput utvrda Puivert i Axat, između dvoraca Montségur i Puylaurens) što je činilo ovih sedam dvoraca razasutim duž prve crte lako opskrbljivima. Tako je šest dvoraca smještenih okrenutih prema granici ispred grada Carcassonnea izdržalo razne napade aragonske vojske.

God. 1659., Luj XIV. potpisao je Pirenejski mir s Kraljevinom Španjolskom, zapečaćen njegovim brakom s infantom Marijom Terezijom. Ovim ugovorom granice su promijenjene, ustupivši Roussillon Francuskoj. Granica se tako pomaknula na vrh Pirineja, današnju francusko-španjolsku granicu. Razne utvrde su tada izgubile svoju stratešku važnost. Neke su zadržale mali garnizon još neko vrijeme, otprilike do Revolucije, ali su polako padale u zapuštenost, često postajući skloništa za pastire ili skrovišta za razbojnike.

Popis lokaliteta

UNESCO ID Slika Izvorni naziv Površina (ha) Koordinate
1755-001 Datoteka:1 carcassonne aerial 2016.jpg Château et remparts de Carcassonne
(„Dvorac i bedemi Carcassonnea”) 		7,93 43°12′24″N 2°21′49″E / 43.2067°N 2.3636°E / 43.2067; 2.3636 (Château et remparts de Carcassonne)
1755-002 Datoteka:Aguilar 01-2015 2.jpg Château d'Aguilar 5,83 42°53′26″N 2°44′49″E / 42.8906°N 2.7469°E / 42.8906; 2.7469 (Château d'Aguilar)
1755-003 Datoteka:Castles of Lastours121.JPG Châteaux de Lastours 14,68 43°20′11″N 2°22′42″E / 43.3364°N 2.3783°E / 43.3364; 2.3783 (Châteaux de Lastours)
1755-004 Datoteka:Château de Montségur - vue aérienne.jpg Château de Montségur 21,23 42°52′32″N 1°49′57″E / 42.8756°N 1.8325°E / 42.8756; 1.8325 (Château de Montségur)
1755-005 Datoteka:ChateauPeyrepertuse.JPG Château de Peyrepertuse 2,22 42°52′15″N 2°33′19″E / 42.8708°N 2.5554°E / 42.8708; 2.5554 (Château de Peyrepertuse)
1755-006 Datoteka:130610-Queribus-03.jpg Château de Peyrepertuse 0,89 42°50′13″N 2°37′17″E / 42.8369°N 2.6214°E / 42.8369; 2.6214 (Château de Quéribus)
1755-007 Datoteka:190608 Burg-Puilaurens 01.jpg Château de Puilaurens 4,44 42°48′13″N 2°17′56″E / 42.8036°N 2.2989°E / 42.8036; 2.2989 (Château de Puilaurens)
1755-008 Datoteka:Le château de Termes, vu depuis le nord-ouest.jpg Château de Termes 21,13 43°00′08″N 2°33′24″E / 43.0022°N 2.5567°E / 43.0022; 2.5567 (Château de Termes)

Bilješke i izvori


Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 uselang=hr}} Kraljevske utvrde Languedoca]
v •  • u
Svjetska baština u Francuskoj
Kulturna dobra (39)
Episkopalni grad Albi (2010.) • Rimski i romanički spomenici u Arlesu (1981.) • Kraljevske solane u Arc-et-Senansu (1982.) • Stara jezgra Avignona (1995.) • 23 zvonika Beffroi1) (1999.) • Mjesečeva luka Bordeauxa (2007.) • Katedrala u Bourgesu (1992.) • Klimati i teroari Burgundije (2015.) • Canal du Midi (1996.) • Povijesni grad i utvrda Carcassonne (1997.) • Mediteranski poljoprivredno-pastirski kulturni krajolik Caussesa i Cévennesa (2011.) • Champagne brda, kuće i podrumi (2015.) • Oslikana špilja Chauvet-Pont d’Arc (2014.) • Dvorac Fontainebleau s parkom (1981.) • Opatija Fontenay (1981.) • Grande Île i Neustadt u Strasbourgu (1988.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu5) (2016.) • Obnovljeno središte Le Havrea (2005.) • Povijesna mjesta u Lyonu (1998.) • Mont Saint Michel i njegov zaljev (1979.) • Katedrala Notre-Dame u Amiensu (1981.) • Katedrala Notre-Dame u Chartresu (1979.) • Notre-Dame, Bazilika Saint-Remi i palača Tau u Reimsu (1991.) • Dolina rijeke Loire između Sully-sur-Loire i Chalonnesa (2000.) • Rimski spomenici u Orangeu uključujući kazalište i slavoluk (1981.) • Pont du Gard (1985.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa 2) (2011.) • Srednjevjekovni trgovački grad Provins (2001.) • Francuski dio puta Svetog Jakova prema Santiago de Composteli3) (1998.) • Vinogradsko područje Saint-Emiliona (1999.) • Opatijska crkva Saint-Savin-sur-Gartempe (1983.) • Obala Seine u Parizu (1991.) • Stanislavov trg zajedno s trgovima Place de la Carrière i Place d'Alliance u Nancyju (1983.) • Taputapuātea6) (2017.) • Vaubanove utvrde (2008.) • Versajska palača (1979.) • Opatija Vézelay s brežuljkom (1979.) • Prapovijesni lokaliteti u dolini Vézère (Lascaux, Cro-Magnon, La Madeleine, Le Moustier) (1979.)
Francuska zastava
Prirodna dobra (5)
Chaîne des Puys, tektonska arena rasjeda Limagne (2018.) • Francuski južni teritoriji i mora (2019.)6) • Lagune Nove Kaledonije6) (2008.) • Nacionalni park Réunion6) (2010.) • Zaljev Porto uključujući park prirode Scandola na Korzici (1983.)
Mješovita dobra (1)
Nematerijalna
svjetska baština (12)
Alençonska čipka, vještina pravljenja (2010.) • Aubussonska tapiserija (2009.) • Cantu in paghjella sekularno i liturgijsko pjevanje s Korzike (2009.) • Compagnonnage, mreža za prenošenje znanja i identiteta (2010.) • Equitation, francuska škola jahanja (2011.) • Fest-noz, festivalno okupljanje zajedničkih tradicionalnih plesova Bretanje (2012.) • Festivali vatre ljetnog suncostaja na Pirenejima3) (2015.) • Karneval u Granvilleu (2016.) • Francuski gastronomski obrok (2010.) • Francuska tradicija crtanja krovišta (2009.) • Maloya6) (2009.) • Gwoka6) (2014.) • Procesija divova i zmajeva1) (208.) • Procesije kostiju Limousina (2013.) • Sokolarstvo 4)(2010.)

1) Zajednička svjetska baština Belgije i Francuske  2) Zajedno s 5 drugih alpskih zemalja  3) Zajednička svjetska baština Francuske i Španjolske  4) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [1]  5) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [2]  6) Francuski prekomorski posjedi  

  1. ↑ Prema društvenom uređenju starog režima senešelstvo je bila upravno-financijsko-sudski entitet izvjesne neovisnosti podređen izravno dvoru; najsličnija hrvatskom pojmu banovina.
  2. ↑ Kraljevske capetske tvrđave Languedoc, službene stranice UNESCO-a (eng.) Pristupljeno 5. kolovoza 2026.
  3. ↑ Francuska službena prijava kraljevskih utvrda Languedoca UNESCO-u, Aude.fr, 17. veljače 2025., arhivirano iz izvornika (fra.) Pristupljeno 5. kolovoza 2026.
  4. ↑ Podrijetlo ovog imena poznato je već iz 1483. godine, kao što se vidi na web stranici Chateau Termes (fra.) Pristupljeno 5. kolovoza 2026.
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Kraljevske_utvrde_Languedoca&oldid=787981"