Atičko narječje

Atičko grčko narječje bilo je prestižno narječje starogrčkoga jezika kojime se govorilo u Atici, uključujući i Atenu, u doba klasične grčke u 5. i 4. stoljeća pr. Kr. Od tadašnjih grčkih narječja najsličnije je kasnijim oblicima grčkoga jezika. Srodno je jonskom narječju te se po nekim izvorima ubraja u istu skupinu.

Standardno je narječje koje se uči u tečajevima starogrčkoga jezika.

Povijest

Nakon grčkoga mračnoga doba, s razvojem alfabeta od 8. st. pr. Kr. na dalje, u književnosti i ostalim napisima nalazimo četiri glavna narječja: eolsko, dorsko, jonsko i atičko. Atičko narječje koriste znameniti dramatičari, povjesničari, filozofi i govornici klasičnoga razdoblja u Ateni u 5. i 4. st. pr. Kr., kao što su Eshil, Sofoklo, Euripid, Aristofan, Tukidid, Ksenofont, Platon, Izokrat i Demosten.^[2]

S osvajanjima Filipa II. Makedonskog i Aleksandra Velikog atičko narječje se širi i pojednostavljuje, s nekim promjenama vidljivima već u djelima Aristotela. S premještanjem kulturnoga žarišta grčkoga svijeta u Aleksandriju u helenističkome razdoblju dominantan jezik postaje zajednička grčka koine. Osnova koine je atičko govorno narječje, sa značajnim brojem jonskih riječi i posuđenica iz drugih narječja.^[2]

Danas pojam "atički jezici" opisuje skupinu od pet helenskih (grčkih) jezika poteklih od klasičnog atičkog narječja. Predstavljaju je

novogrčki [ell] sa 13,084,490 govornika u Grčkoj (10,700,000; 2002 popis); Cipru (689,000; 2002 popis); Albaniji (60,000; 1989); Egiptu (42,000: 2004); Italiji (20,000; Vincent 1987); Ukrajini (7,210; 1970 popis; 106,909 etničkih koji govore dijalekt mariupol grčki); Rumunjskoj (4,150; 2002 popis); Turskoj (4,000; 1993);
pontski [pnt] (200,000; Johnstone and Mandryk 2001) u Grčkoj i (4,540; 1965 Mackridge) Turskoj;
judeogrčki [yej] 35 u Izraelu i nešto u Turskoj i SAD-u;
kapadokijski grčki [cpg] †;
starogrčki [grc] †^[3].

Zajedno s dorskom podskupinom (cakonski jezik) čini širu helensku skupinu.

Više informacija

Gramatika starogrčkoga jezika

Izvori

↑ Roger D. Woodard (2008), "Greek dialects", in: The Ancient Languages of Europe, ed. R. D. Woodard, Cambridge: Cambridge University Press, p. 51.
↑ ^2,0 ^2,1 Smyth, Herbert Weir (1920). A Greek Grammar for Colleges. New York: American Book Company. https://archive.org/details/agreekgrammarfo02smytgoog
↑ Ethnologue (16th)

Vanjske poveznice

Nedovršeni članak Atičko narječje koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.

[Woodard-1] Roger D. Woodard (2008), "Greek dialects", in: The Ancient Languages of Europe, ed. R. D. Woodard, Cambridge: Cambridge University Press, p. 51.

[smyth-2] 2,0 ^2,1 Smyth, Herbert Weir (1920). A Greek Grammar for Colleges. New York: American Book Company. https://archive.org/details/agreekgrammarfo02smytgoog

[3] Ethnologue (16th)

[1]

[2]

[3]