Grkokatolička crkva u Hrvatskoj

Predloženo je da se u ovaj tekst uklopi Grkokatolici u Dalmaciji. (Rasprava)

Grkokatolička katedrala u Križevcima

Grkokatolička crkva u Kaniži kod Slavonskog Broda

Datoteka:Sevcuk Kekic 2012 Krizevci.jpg

Vrhovni nadbiskup Ukrajinske grkokatoličke crkve Svjatoslav Ševčuk (lijevo) i hrvatski grkokatolički biskup Nikola Kekić prigodom obilježavanja 400. obljetnice Marčanske unije u Križevcima 2012. godine.

Grkokatolička crkva u Hrvatskoj je Katolička crkva koja koristi bizantski istočni obred. Pokriva je Križevačka biskupija.

Križevačka biskupija

Podrobniji članak o temi: Križevačka biskupija

Katoličku crkvu u Hrvatskoj obogaćuju dva obreda. Osim većinskoga rimskog obreda kroz Križevačku biskupiju organizirani su vjernici istočnoga, bizantskoga obreda, među narodom poznatiji kao grkokatolici. Uz teritorij u Hrvatskoj Križevačka biskupija obuhvaća grkokatoličke župe u Bosni i Hercegovini i Sloveniji. Ova biskupija (episkopija) pripada Zagrebačkoj metropoliji, pa je križevački biskup (vladika) sufragan zagrebačkog nadbiskupa i metropolita.

Katoličke crkvene vlasti su 1607. godine uspješno izvršile pregovore s pravoslavnim stanovništvom, te je sklopljena tzv. Marčanska unija (prema Manastiru Marča u Slavonij, gdje je ona sklopljena). Kao i na nekim drugim područjima na istoku Europe, kršćani istočnog obreda u Hrvatskoj su ušli u jedinstvo s Papom, zadržavši svoju zasebnu crkvenu hijerarhiju, kanonske propise i običaje. Nakon što je Habsburška carevina izgubila 1739. godine svoju vlast nad Kraljevinom Srbijom (1718.—1739.) koja je trajala od Požarevačkog mira 1718. godine, uslijedila je iz Srbije koja se vraćala pod vlast Osmanskog carstva Velika seoba Srba pod patrijarhom Arsenijem IV. Jovanovićem. Velikim doseljavanjem su bila zahvaćena i područja Hrvatske; kako su došljaci iz donedavne Kraljevine Srbije bili praćeni pravoslavnim klerom, koji je uživao zaštitu središnje austrijske vlasti, došlo je u Hrvatskoj ubrzo do agresivnog preuzimanja mnogih grkokatoličkih župa i samostana - tako su i grkokatolički manastir u Marči pravoslavci spalili već 28. lipnja 1739. godine. Znatan dio grkokatoličkih župa se pridružio srpskoj pravoslavnoj zajednici, te je s vremenom urastao u srpsku etničku zajednicu.

Križevačku biskupiju trenutačno vodi biskup Nikola Kekić, koji je imenovan 2009.

Prema podacima biskupskoga ordinarijata iz 2005., Križevačka biskupija ima 21.467 vjernika istočnoga obreda, grkokatolika. Od toga je 15.566 vjernika na području Republike Hrvatske, dok je 4776 grkokatolika u Bosni i Hercegovini te 1298 u Sloveniji. Po narodnosti u Hrvatskoj je najviše, 7830, Rusina istočnoga katoličkog obreda, zatim je 6.294 Hrvata grkokatolika i 2295 Ukrajinaca. Ustrojeni su u četiri dekanata u 32 župe. Od 22 aktivna svećenika u Križevačkoj biskupiji 16 ih djeluje u Hrvatskoj, dok su trojica umirovljena.

U Križevačkoj biskupiji u liturgiji se koristi crkvenoslavenski jezik i ćirilica, a u hrvatskim župama i hrvatski jezik i latinica.

Sljednica je Marčanske biskupije.

Grkokatolici u Dalmaciji

Grkokatolici u Dalmaciji su vjerska zajednica, koja je postojala u 19. i 20. stoljeću, uglavnom u naseljima Kričke, Baljci i Vrlika. Pojavili su se 1832. godine, a nestali krajem Drugog svjetskog rata, vrativši se u pravoslavnu vjeru, a manjim dijelom prelaskom u rimokatolike.

Katedralna crkva svetog Trojstva u Križevcima

Podrobniji članak o temi: Križevačka grkokatolička katedrala

Katedralna crkva svih grkokatolika Hrvatske svoj je današnji neogotički izgled dobila temeljitom historicističkom restauracijom izvedenom 1894. - 1897. prema projektima Hermana Bolléa. Tada je u nju postavljen reprezentativni ikonostas s ikonama djelima uglednih hrvatskih slikara s kraja 19. stoljeća: Celestina Medovića, Ivana Tišova, Bele Čikoša Sessije i Ferde Kovačevića.

Konkatedrala svetih Ćirila i Metoda u Zagrebu

Crkva svetih Ćirila i Metoda u Zagrebu

Zagrebačka grkokatolička konkatedrala nalazi se na Gornjem gradu, u Ćirilometodskoj ulici. Svoj današnji izgled crkva je dobila 1885-1886. temeljitom restauracijom starijeg sakralnog objekta iz prve polovine 19. stoljeća. Projekte za restauraciju izradio je, kao i u slučaju križevačke katedrale, Herman Bollé, po čijim je zamislima uređena i unutrašnjost crkve. Ikone na ikonostasu rad su bukovinskog slikara Epaminondasa Bučevskog i hrvatskog slikara Nikole Mašića.

Žumberački grkokatolici

Crkva sv. Ćirila i Metoda u Metliki, Slovenija

Žumberački dekanat najstariji je hrvatski dio Križevačke biskupije. To je matica svih grkokatolika na području današnje Hrvatske, Slovenije i Bosne.

Žumberak je i u povijesti bio nositelj i okosnica grkokatolika. U prvom redu, okupljao ih je preko svoga grkokatoličkog sjemeništa u Zagrebu koje je bilo i ostalo središnja intelektualno-odgojna institucija sadašnje Križevačke biskupije. Žumberački dekanat ima danas 9 župa u kojima djeluje 5 svećenika.

Popis marčanskih (1611.-1739.) odnosno križevačkih (1777.- ) vladika

• Simeon Vratanja (1611.-1630.)
• Maksim Predojević (1630.-1642.)
• Gabrijel Predojević (1642.-1644.)
• Vasilije Predojević (1644.-1648.)
• Sava Stanislavić (1648.-1661.)
• Gabre Mijakić (1662.-1670.)
• Pavao Zorčić (1671.-1685.)
• Marko Zorčić (1685.-1688.)
• Izaija Popović (1689.-1699.)
• Gabrijel Turčinović (1700.-1707.)
• Grgur Jugović (1707.-1709.)
• Rafael Marković (1710.-1726.)
• Grgur Vučinić (1727.-1732.)
• Silvestar Ivanović (1734.-1735.)
• Teofil Pašić (1738.-1746.)
• Gabrijel Palković (1751.-1759.)
• Vasilije Božičković (1777.-1785.)
• Jozafat Bastašić (1785.-1795.)
• Silvestar Bubanović (1794.-1810.)
• Konstantin Stanić (1810.-1830.)
• Gabrijel Smičiklas (1834.-1856.)
• Đorđe Smičiklas (1857.-1881.)
• Ilija Hranilović (1883.-1889.)
• Julije (Juri) Drohobeczky (1891.-1917.)
• Dionizij Njarady (1920.-1940.)
• Janko Šimrak (1942.-1946.)
• upražnjeno mjesto (1946.-1960.)
• Havriil Bukatko (1960.-1961.)
• upražnjeno mjesto (1961.-1983.), Joakim Segedi kao pomoćni biskup
• Slavomir Miklovš (1983. - 2009.)
• Nikola Kekić (2009.)

Izvori

• "Grkokatolici na Žumberku" u Glasu koncila
• Arhitektura ikonostasa u opusu Hermana Bolléa, Prostor, Znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam br. 18 (2010), 1 (39); Zagreb, 2010., str. 62 – 79.