Francuski gastronomski objed

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 280049 od 1. studenoga 2021. u 22:52 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (no summary specified)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – nematerijalna svjetska baština

Francuski gastronomski objed je naziv za društvenu tradiciju uživanja u francuskoj kuhinji prilikom važnih događanja u životu pojedinca i skupina, kao što su proslave rođenja, vjenčanja, rođendana, godišnjica, postignuća i sl.[1] To je slavljenički objed za koji se ljudi okupljaju kako bi uživali u umjetnosti dobre hrane i pića (gastronomija). Gastronomski objed naglašava zajedništvo, uživanje u okusima, te ravnotežu ljudi i plodova prirode; on učvršćuje obiteljske veze, privlači prijatelje i jača šire društvene veze. Zbog toga je francuski gastronomski objed upisan na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine u Europi 2010. god.[2].

Izmjena slijedova za objed Karla V. na iluminaciji u djelu Grandes Chroniques iz 14. st., Nacionalna knjižnica u Parizu

Odlike

Francuskom gastronomskom objedu prethodi pažljiv odabir jela iz neprestano rastućeg repertoara recepata, kupnja dobrih, po mogućnosti lokalnih proizvoda koji se sljubljuju, kao i odabir vina koja se sljubljuju s odabranim menijem i ukusno postavljanje stola. Slijedi veliko francusko umijeće pripreme jela (francuska kuhinja), ali i jedinstven oblik njihova uživanja koji uključuje mirisanje i probavanje jela za stolom. Svaki gastronomski objed treba slijediti strog slijed koji započinje aperitivom, a završava konzumacijom likera (digestiv), između kojih su najmanje dva slijeda uključujući predjelo (entrée), glavno jelo (plat principal koji započinje s hors d'oeuvre ili „početnim slijedom”) od ribe i/ili mesa s povrćem, te opcionalnih međuslijedova (entremet) i priloga, te naposlijetku sira i deserta. Pojedinci koji duboko poznaju tradiciju i čuvaju sjećanje na ritualno objedovanje se nazivaju gastronomi i njihova zadaća je da oralnim ili pismenim putem prenose svoja znanja novim generacijama[1].

Izvori

  1. 1,0 1,1 Gastronomic meal of the French UNESCO-vim službenim stranicama (engl.) Preuzeto 31. prosinca 2012.
  2. Celebrations, healing techniques, crafts and culinary arts added to the Representative List of the Intangible Cultural Heritage Unescopress 16. studenog 2010. (engl.) Preuzeto 31. prosinca 2012.
  • Ross Steele, The French Way, 2nd ed., 2001., McGraw-Hill, New York
  • Larousse Gastronomique, 2009., Clarkson Potter, New York, str. 780. ISBN 978-0-307-46491-0

Vanjske poveznice