Davorin Kempf

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 520716 od 12. kolovoz 2023. u 23:28 koju je unio Suradnik10 (razgovor | doprinosi)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Životopisni podatci
Datum rođenja 21. kolovoza 1947.
Datum smrti 15. siječnja 2022.
Djelo
Razdoblje 20. stoljeće
Nagrade
Nagrade Nagrada Josip Štolcer Slavenski
Nagrada Vladimir Nazor
Porin
Portal o glazbi
Portal o životopisima

Davorin Kempf (Virje, 21. kolovoza 1947. — Zagreb, 15. siječnja 2022.)[1] hrvatski je skladatelj, dirigent i pedagog.

Životopis

Mladost i obrazovanje

Davorin Kempf rođen je u Virju. Završio je gimnaziju u Požegi. Završio je srednju glazbenu školu Franje Kuhača u Osijeku. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1971. godine diplomirao je klavir u klasi Stjepana Radića, godine 1972. dirigiranje kod Igora Gjadrova te 1973. godine kompoziciju kod Stjepana Šuleka. Kao stipendist Njemačke službe za akademsku razmjenu (DAAD) od 1975. do 1977. usavršavao se kod Milka Kelemena i Erharda Karkoschke na Hochschule für Musik und darstellende Kunst (Visoka škola za glazbu i glumačke umjetnosti) u Stuttgartu te kod Mauricia Kagela i Hansa Ulricha Humperta na Musikhochschule (Glazbena visoka škola) u Kölnu, a kao Fullbrightov stipendist 1984. na sveučilištu u Iowi kod Donalda Martina Jennija i Kennetha Gaburoa, te 1994. u Berlinu. Američko školovanje okončao je 1990. godine diplomom Master of Arts (Music). Kao DAAD-ov stipendist je 1994. i 1997. boravio na kraćim studijima i istraživanjima pri Elektroničkom studiju Tehničkog sveučilišta u Berlinu kod Folkmara Heina. Doktorirao je 2006. godine na Freie Universität u Berinu (Fachbereich Philosophie und Geisteswissenschaften) kod Albrechta Riethmüllera.[1] Doktorirao je na temi Symmetrie und Variation als kompositorische Prinzipien: Interdisziplinäre Aspekte.[2]

Glazbeno stvaralaštvo

Od godine 1977. je docent, a od 1995. redoviti profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Kempf se kao skladatelj javio 1970-ih, kada se u glazbi zbiva konačni pomak od iskustava s racionalnim ustrojstvom serijalne glazbe i njezinih izdanaka prema takozvanoj "novoj jednostavnosti" ili "novoj emocionalnosti". No on se nipošto nije jednoznačno priklonio takvoj vrsti "povratka" nego je svoje glazbeničko iskustvo usredotočio na artikulaciju one glazbe koja bi mogla vrijediti kao dio univerzalne glazbenosti. Već naslovi niza Kempfovih skladbi ukazuju na takvu njegovu težnju prema oslanjanju na tradiciju u kojoj se, međutim, traži prostor i za suvremena izražajna sredstva, poglavito u smislu suvremenog odnosa spram instrumenta i glasa te uporabe elektroakustičke tehnologije.

Kempf je bio umjetnički ravnatelj Požeških orguljaških večeri, te rezidencijalni skladatelj Zagrebačke filharmonije. Član je prosudbenih povjerenstava raznih međunarodnih glazbenih natjecanja i sudionik brojnih međunarodnih znanstvenih simpozija i kongresa.

Svoj rad opisivao je kao sintezu tradicijskog i novog, jer nije želio boraviti u prošlosti, a nije bio spreman bez pitanja prihvatiti sve mogućnosti koje je avangarda otkrila. Skladanje je uvijek smatrao duhovno nadahnutim i da je to uvijek bilo duhovno iskustvo, vjerujući da je to sama bit umjetnosti i jedini način kako umjetnost može komunicirati. [2]

član Hrvatskog društva skladatelja od 1976. godine te doživotni član i zastupnik (deputy governor) u American Biographical Institute Research Association od 1989. godine. Od 1997. do 2007. bio je član Njemačkog društva za elektroakustičku glazbu (DEGEM).[1] 2018. godine postao je redovnim članom HAZU.[2]

Djela

Izbor [3] iz Kempfovih djela:

  • Proporcije, za klarinet, glasovir i magnetofon (1976.)
  • Synthesis, za elektroniku i komorni orkestar (1979.)
  • Prolog, za orgulje i orkestar (1981.)
  • Spectrum, za orkestar i elektroniku (1985.)

Nagrade

  • 1986. godišnje nagrade Josip Štolcer Slavenski i Vladimir Nazor
  • 1991. International Award of Recognition Američkog biografskog instituta
  • 1992. Twenty-five Year Achievement Award Američkog biografskog instituta
  • 2011. Porin u kategoriji "najbolja skladba klasične glazbe"
  • 2012. godišnja Nagrada Vladimir Nazor
  • 2016. nagrada Porin za životno djelo[4]

Izvori

Bilješke i literatura
  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 N.M.: TUŽNA VIJEST Preminuo akademik Davorin Kempf. Dalmatinski portal. 15. siječnja 2022. Pristupljeno 13. kolovoza 2023.
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 IP Staff: University of Iowa alumnus reflects on his career as a professor and award-winning composer . Razgovor s Davorinom Kempfom. The University of Iowa. 23. ožujka 2020. Pristupljeno 13. kolovoza 2023.
  3. ↑ Opširniji popis dostupan je na Davorin Kempf, Hrvatsko društvo skladatelja, www.zamp.hr
  4. ↑ Porin za životno djelo Hrvoju Hegedušiću i Davorinu Kempfu, objavljeno 7. ožujka 2016., pristupljeno 29. travnja 2016.


Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežne stranice Hrvatske enciklopedije
http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=31181
koji je klauzulom na stranici http://enciklopedija.lzmk.hr/o_portalu.aspx
označen slobodnom licencijom CC BY-SA 3.0
main|url1=http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=31181%7Curl2=enciklopedija.lzmk.hr/o_portalu.aspx%7Cnaslov=Hrvatske enciklopedije}}

Pogreška u izrazu: nepoznat interpunkcijski znak »{«.

Pogreška u izrazu: nepoznat interpunkcijski znak »{«. Pogreška u izrazu: nepoznat interpunkcijski znak »{«. Pogreška u izrazu: nepoznat interpunkcijski znak »{«.


Vanjske poveznice

Mrežna mjesta
v • r • u
Dobitnici Porina za životno djelo
Nikša Bareza (2008.) • Dražen Boić (posmrtno, 2013. ) • Drago Britvić (2006.) • Željko Brkanović (2014.) • Vinko Coce (posmrtno, 2014.) • Emil Cossetto (2004.) • Croatia Records (2007.) • Arsen Dedić (1999.) • Veljko Despot (2013.) • Valter Dešpalj (2014.) • Dubravko Detoni (2007.) • Drago Diklić (2011.) • Mato Došen (2010.) • Rajko Dujmić (2013. ) • Dino Dvornik (2009.) • Nikša Gligo (2015.) • Pero Gotovac (2000.) • Milan Horvat (2005.) • Đelo Jusić (2007.) • Alfi Kabiljo (2004.) • Nikica Kalogjera (2001.) • Stipica Kalogjera (2010.) • Milko Kelemen (1998.) • Tereza Kesovija (2009.) • Josip Klima (2011.) • Anđelko Klobučar (2002.) • Mišo Kovač (2012.) • Vladimir Kranjčević (2013.) • Miroslav Križić (posmrtno, 2014.) • Vladimir Krpan (2001.) • Ljubo Kuntarić (2009.) • Kvartet 4M (1995.) • Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO (2002.) • Dubravko Majnarić (2014.) • Anton Marti (1994.) • Branko Mihaljević (2005.) • Stjepan Mihaljinec (2012.) • Miroslav Miletić (2009.) • Drago Mlinarec (2005.) • Tomislav Neralić (2006.) • Gabi Novak (2006.) • Đorđe Novković (1996.) • Boško Petrović (2003.) • Julije Njikoš (2010.) • Krešimir Oblak (posmrtno, 2014.) • Frano Parać (2015.) • Ruža Pospiš Baldani (2003.) • Anđela Potočnik (posmrtno, 2013. ) • Božo Potočnik (2005.) • Miljenko Prohaska (1995.) • Ivo Robić (1997.) • Zdenko Runjić (1998.) • Stanko Selak (2013. ) • Stjepan Jimmy Stanić (2013. ) • Ljubo Stipišić (2006.) • Siniša Škarica (2002.) • Zvonko Špišić (2008.) • Vjekoslav Šutej (posmrtno, 2010.) • Radojka Šverko (2014.) • Time (2012.) • Nenad Turkalj (2004.) • Dunja Vejzović (1999.) • Radovan Vlatković (2012.) • Dražen Vrdoljak (2003.) • Vice Vukov (2000.) • Zagrebački kvartet (2000.) • Zagrebački solisti (1994.)• Hrvoje Hegedušić (2016.) • Davorin Kempf (2016.) • Zrinko Tutić (2017.) • Zoran Juranić (2017.) • Klapa Lučica (2017.) • Oliver Dragojević (2018.) • Jakša Fiamengo (2018.) • Pavica Gvozdić (2018.) • Silvije Glojnarić (2019.) • Ibrica Jusić (2019.) • Paolo Sfeci (2019.) • Josipa Lisac (2020.) • Tomislav Uhlik (2020.) • Krunoslav Slabinac (posthumno) (2021.) • Zdenka Kovačiček (2021.) • Silvio Foretić (2021.)
Porin • Hrvatska diskografska udruga • Hrvatsko društvo skladatelja • Diskografija
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Davorin_Kempf&oldid=520716"