Trebinjsko-mrkanska biskupija

Trebinjsko-mrkanska biskupija Dioecesis Tribuniensis-Marcanensis
Područje biskupije Područje biskupije
Područje
Država	Bosna i Hercegovina
Metropolija	Vrhbosanska
Statistika
Površina	3,861 km2
Katolici	18.578 <ref name="statistika2017">Statistike za 2017. (pristupljeno 20. studenog 2018.)</ref>
Župe	15
Podatci
Obred	Latinski
Osnovana	prije 1022.
Katedrala	Katedrala Rođenja Blažene Djevice Marije u Trebinju
Vodstvo
Papa	Franjo
Apostolski upravitelj	Petar Palić
Ostalo
Službene stranice	www.md-tm.ba
Stanje od	12. srpnja 2015.

Trebinjsko-mrkanska biskupija, najstarija biskupija na području BiH <ref>http://www.cbismo.com/index.php?menuID=55#_ftn1</ref> je crkvena dijeceza u Hercegovini u sklopu Vrhbosanske metropolije. Biskupija ima sjedište u Trebinju. Graniči sa Splitsko-makarskom i Barskom nadbiskupijom, te Mostarsko-duvanjskom, Dubrovačkom i Kotorskom biskupijom. Članica je Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine. Za apostolskog upravitelja imenovan je 11. srpnja 2020. biskup Petar Palić, koji je dužan u roku od dva mjeseca preuzeti službu.<ref>Zakonik kanonskoga prava, kanon 382 § 2</ref>

Povijest

Prema nekim autorima najstarija je u Hrvata u BiH. Najveća koncentracija vjernika prostire se u Humu i Zahumlju, odnosno prostoru Popova, Hrasna, Dubrave i Luke – čapljinskim naseljima uz obod Hutovog blata.<ref name=promocija10082021>Dušan Musa: Sinteza vjerskog, umjetničkog i poetskog. Večernji list BiH. 10. kolovoza 2021. Pristupljeno 22. siječnja 2023.</ref>

U drugoj polovici 10. stoljeća za pontifikata pape Grgura V. (996. – 999.) Trebinje se spominje kao biskupija. U prvih dvjesta pedeset godina (oko 1000. – 1250.) sjedište je biskupije bilo u gradu Trebinju. Katedrala je bila posvećena sv. Mihovilu, Arkanđelu, zaštitniku biskupije. S prodorom Tatara (1240. – 1242.) ovaj je kraj opustošen i porušen. Nakon što je raški kralj Uroš I. (1242. – 1276.) iz Trebinja protjerao biskupa Slavija, 1252. godine, biskup je trebinjski 1284. godine primio u posjed od dubrovačke plemićke obitelji Theophilis tri otočića na području Dubrovnika: Sveti Marko ili Markan - danas nenastanjen; Sveta Barbara ili Bobara - danas nenastanjena; Sveti Petar ili Supetar - danas nastanjen s ponekom obitelji, i od Gradskoga vijeća poluotok Molunat (Molonto) - danas nastanjen. Godine 1218. prvi spomen benediktinskoga samostana na otoku sv. Marka, Markana ili Mrkna. A posljednji benediktinac spominje se 1296. nastanjen ne na Mrkanu nego na Lokrumu.

Godine 1284. papa Martin IV. nalaže dubrovačkomu nadbiskupa Bonaventuri providiti biskupske katedre u Trebinju i Stonu. Nema isprava o tome proviđenju. Mrkan se tom prigodom ne spominje. Godine 1322. prvi se put u domaćim - ne i u vatikanskim - dokumentima spominje „episcopus Mercane” - mrkanski biskup, Nikola, franjevac. Godine 1326. trebinjski biskup Nikola administrira samostan na Mrkanu. Godine 1344. papa Klement VI. premješta biskupa trebinjsko-mrkanskoga Bonifacija u Šibenik. Od te godine trebinjska se biskupija ispražnjuje i u prvi se plan stavlja naslov mrkanski. Kroz 14. stoljeće Sveta Stolica nastavlja imenovati trebinjske biskupe više kao naslovne, koji rezidiraju u raznim europskim gradovima. Svršetkom 14. stoljeća Papa nastavlja s imenovanjima trebinjskih biskupa iz dubrovačkoga klera, redovničkoga i dijecezanskoga. Od godine 1482., s navalom Turaka, Trebinjska je biskupija pretrpjela daljnje slabljenje. Ostatci katolicizma živjeli su u atmosferi učestalih prijelaza na pravoslavlje, a osobito pod pritiskom otomanske vlasti na islam.

Duhovno-kulturni centar Trebinjsko-mrkanske biskupije u Stocu

Od 1600. godine biskupija počinje institucionalno živjeti u svojim dvjema župama: Gradac i Ravno. 1637. godine otvoren je u Dubrovniku Budislavićev pravovjerni zavod u kojem se školovalo klerike, đake iz ove biskupije.<ref>Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, No.47 studeni 2005. Pijo Mate Pejić: Dva biskupa iz reda franjevaca, str. 230-231 (pristupljeno 18. lipnja 2017.)</ref> Katolički je narod sve više naseljavao ovo područje unatoč otomanskim zulumima. Kler se oporavljao, osobito zahvaljujući Kongregaciji za širenje vjere (osnovana 1622.), koja je ustanovila više sjemeništa - u Fermu, u Loretu, u Rimu - koja su primala također trebinjske svećeničke kandidate na školovanje. Povećavao se broj novih župa: Dubrave, Trebinja, Hrasno, Klepci, Trebinje... Kroz gotovo 430 godina (1391. – 1819.) ova je biskupija, s dvostrukim naslovom, imala svoje vlastite domaće biskupe s boravkom na području Dubrovnika. Od 1819. do 1839. biskupijom upravljaju kao apostolski delegati članovi Dubrovačkoga katedralnog kaptola. Od 1839. do 1890. snagom apostolskoga pisma pape Grgura XVI. „Apostolici muneris“, od 12. rujna 1839., dijecezom upravljaju dubrovački biskupi kao apostolski administratori.

Datoteka:Katedrala trebinje.jpg

Katedrala Rođenja Blažene Djevice Marije u Trebinju

Papa Leon XIII. uspostavio je apostolskim pismom Ex hac augusta ("S ove uzvišene stolice"), 5. srpnja 1881., metropolitansko sjedište u Sarajevu, s nadbiskupijom Vrhbosanskom sa sjedištem također u Sarajevu, Banjalučkom biskupijom sa sjedištem u Banjoj Luci te Mostarsko-duvanjskom biskupijom sa sjedištem u Mostaru. Metropoliji pripada i Trebinjsko-mrkanska biskupija ostajući privremeno pod upravom dubrovačkih biskupa. <ref>Papa Leon XIII., Apostolsko pismo Ex hac augusta cathedra („S ove uzvišene stolice“), 5. srpnja 1881. Službeni hrvatski prijevod, uz usporedni izvorni latinski, Sarajevo, 2006., str. 25-31.</ref> Biskupijske granice, prema Pismu Ex hac augusta: „Mrkansko-trebinjska biskupija zadržat će netaknute svoje granice, kao i broj župa koje su sada podložne jurisdikciji biskupa upravitelja“.<ref> Navedeno Pismo, str. 28-29 i 30-31</ref> Tada postojeće župe: Dubrave, Gradac, Hrasno, Klepci, Ravno, Stolac, Trebinja. Prema Šematizmu Hercegovačke franjevačke kustodije iz 1889. godine, župama u šest hercegovačkih kotara tj. "Stoca, Ljubinja, Trebinja, Bileće, Gacka i Nevesinja upravljaju svjetovni svećenici, a njihovoj se upravi može prepustiti i župa Glavatičevo u konjičkom kotaru"<ref>Schematismus, Mostar, 1889., str. 40-41.</ref> Isti je Papa 8. srpnja 1890. iz jurisdikcije dubrovačkoga biskupa izuzeo i na mostarsko-duvanjskoga biskupa kao apostolskog administratora prenio upravu Trebinjsko-mrkanske biskupije: „Stoga Našom apostolskom vlašću, snagom ovoga Pisma, upravu Crkava Trebinjske i Mrkanske trajno sjedinjenih, koju je do sada vodio dubrovački biskup, prenosimo na mostarskoga biskupa pro tempore bilo u duhovnim bilo u vremenitim stvarima ad beneplacitum Nostrum = do drukčije odluke.“<ref>Leonis XIII Pontificis Maximi Acta, vol. X. Romae, 1891, str. 182.</ref>

Granice između Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije, prema Dekretu Svete Stolice (Kongregacije za širenje vjere), 24. ožujka 1891., potegnute su ovako: „Od Metkovića do Bivolja brda rijeka Neretva, odatle se protežu tako da dijele civilni kotar mostarski od civilnoga kotara stolačkoga, isti kotar stolački od civilnoga kotara nevesinjskoga, isti kotar nevesinjski od kotara bilećkoga i gatačkoga (Gacko), napokon gatački kotar od fočanskoga“.<ref>Arhiv Propagande, SC Bosnia, vol. 17, f. 768r-769r.</ref> To znači da u Mostarsko-duvanjsku biskupiju ulaze, s lijeve strane Neretve, kotari: Nevesinje, Kalinovik, Foča, Rudo, Čajniče. A u Trebinjsko-mrkansku biskupiju ulaze kotari: Stolac, Ljubinje, Bileća i Gacko.

Spomenuta četiri posjeda - Mrkan, Bobaru, Supetar i Molunat - nacionalizirale su jugokomunističke vlasti 13. veljače 1948. s obrazloženjem Ministarstva poljoprivrede: “… već iz činjenice, da se dulje vremena ne postavlja biskup za trebinjsku biskupiju, ovo Ministarstvo zaključuje, da ova biskupija stvarno ne postoji...“ a iste godine apostolskog upravitelja – biskupa Petra Čulu – osuđuju na zatvorsku kaznu 11 i pol godina!<ref>Za Kraljevstvo Božje. Zbornik nadbiskupa Čule, Mostar, 1991.</ref> Biskupska kuća u Dubrovniku nacionalizirana je konačno 1961. godine.

Odlukom pape Benedikta XVI., od 4. siječnja 2006., Vrhbosanska metropolija izuzeta je ispod jurisdikcije Kongregacije za evangelizaciju naroda i stavljena pod privremenu upravu Državnoga tajništva Svete Stolice s nakanom da prijeđe pod redovitu jurisdikciju Kongregacije za biskupe.

Trebinjsko-mrkanska biskupija po stanju 2021. već 202 godine nema svog biskupa. Danas u ovoj biskupiji je 15-ak župa s 18.578 vjernika. Iako dugo vremena nema svog biskupa, vjerski život tu cvjeta, a uz njega i umjetnost (umjetničko blago župnih i filijalnih crkava: crkva u Nevesinju, crkva sv. Roka na Bari, župa Trebinja i dr.).<ref name=promocija10082021/>

Crkvena podjela <ref>Župe Trebinjsko-mrkanske biskupije Pristupljeno 26. rujna 2014.</ref>

Dekanati Trebinjsko-mrkanske biskupije

• Trebinjski dekanat (1)
• Stolački dekanat (2)

Ordinariji Mostarsko-duvanjske biskupije

Trebinjsko-mrkanski biskupi

      biskup

Slika	Ime	U službi
	Konstantin	1142.-1154.?
	Salvije, benediktinac	1250.-1276
	Nikola, dubrovački franjevac	1322.- +1333
	Bonifacije	1344.
	Ivan de Mobili, lionski cistercit	1345.
	Ivan de Rupella, karmelićanin	1349.
	Matija de Altamuta, požunski cistercit	1355.
	Nikola de Paden, augustinac	1371.
	Ivan	1389.
	Jakov Norvegije, dubrovački dominikanac	1391.-1416.
	Ivan Muzarić, trebinjski dominikanac	1417.-?
	Dominik Grancorve, dubrovački dominikanac	1425.-1435.
	Ivan, dubrovački dominikanac	1435.
	Mihovil Natalis, dubrovački svećenik	1436.-1456.
	Blaž, dubrovački dominikanac	1464.-1481.
	Donat Đurđević, dubrovački dominikanac	1481.-1492.
	Đuro Kružić, dubrovački cistercit	1493.-1513.
	Augustin Nalješković, dubrovački dominikanac	1514.-1527.
	Franjo Pucić, dubrovački dominikanac	1528.-1532.
	Toma Crijević, dubrovački dominikanac	1532.- +1562.
	Jakov Lukarić, dubrovački franjevac	1562.- +1575.
	Šimun Menčetić, dubrovački svećenik	1575.-1599.
	Toma Budislavić, iz Nevesinja	1606.- +1608.
	Ambrozije Gučetić, dubrovački dominikanac	1609.-1615.
	Krizostom Antić, dubrovački benediktinac	1615.-1647.
	Sabin Cvjetković, dubrovački franjevac	1647.-1661.
	Scipion de Martinis, talijanski svećenik	1663.-1668.
	Antonije Primović, dubrovački franjevac	1669.-1703.
	Ante Righi, dubrovački svećenik	1703.-1727.
	Franjo Jeronim Bunić, dubrovački svećenik	1727.-1731.
	Marko Andrijašević, nadbiskup sofijski in exilio, apostolski upravitelj trebinjski	1731.-1733.
	Šiško Tudišić, dubrovački svećenik	1733.-1760.
	Anzelmo Katić, dubrovački franjevac	1760.-1792.
	Nikola Ferić, dubrovački svećenik	1792.-1819.

Dubrovački biskupi apostolski upravitelji Trebinjsko-mrkanske biskupije

      apostolski upravitelj

Slika	Ime i prezime	U službi
	Antun Giuriceo	1839 - 1842.
	Toma Jederlinić	1843. - 1855.
	Vinko Čubranić	1856. - 1870.
	Ivan Zaffron	1872. - 1881.
	Mato Vodopić	1882. - 1890.

Mostarsko-duvanjski biskupi apostolski upravitelji Trebinjsko-mrkanske biskupije

Slika	Ime i prezime	U službi
Datoteka:Paskall buconjic.jpg	Paškal Buconjić O.F.M.	1881 - 1910.
Datoteka:Alojzije misic.jpg	Alojzije Mišić O.F.M.	1912. - 1942.
Datoteka:Petar cule.jpg	Petar Čule	1942. - 1980.
	Pavao Žanić	1980. - 1993.
	Ratko Perić	1993. - 2020.
	Petar Palić	2020. -

Vanjske poveznice

• Službene stranice Biskupije

Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je sa službene stranice župe Trebinje. Vidi dopusnicu.