Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Kninska biskupija

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

██ Kninska biskupija u 15. stoljeću

Kninska biskupija (lat. Tininum ili Tinum) naziv je za povijesnu biskupiju te današnju upražnjenu naslovnu biskupiju. Kao i sve katoličke naslovne biskupije, nosi ime utrnute biskupije, u ovom slučaju u starohrvatskom kraljevstvu u Kninu.

Povijest

Pečat kninskog kaptola iz 1492. godine

Biskup je stolovao u naselju Pet crkava na Kosovu (danas selo Biskupija), kod Knina. Njegova se jurisdikcija protezala sve do Drave, odnosno nad cijelim starohrvatskim kraljevstvom. Neki izvori kninskog biskupa nazivaju i hrvatskim biskupom (lat. episcopus Chroatensis). Na Provincijalnom saboru održanom u Splitu 1185., Kninskoj su biskupiji određene granice s tri župe (Knin, Vrlika, Pset), a biskupu sjedište i naslov.[1] Biskup je imao svoje dvore i u Cazinu.[1]

Pored crkvenih dužnosti, kninski biskup je obavljao i svjetovne poslove na hrvatskom kraljevskom dvoru, kako za doba narodne dinastije Trpimirovića, tako i za vrijeme personalne unije hrvatskog i ugarskog kraljevstva pod krunama drugih vladarskih dinastijâ. Kninski biskup je ovjeravao kraljeve darovnice, povelje i državne spise sa svojim kaptolskim pečatom.

Nakon što je 1522. Knin pao pod Osmanlije, i dalje su se imenovali kninski biskupi, sa posebnim zadaćama izvan Kninske biskupije. Biskupija biva službeno ukinuta kada je Knin oslobođen 1688. godine te je pripojena Šibenskoj biskupiji.[1] Papa Lav XII. je bulom Locum Beati Petri ustanovio Dalmatinsku metropoliju čime je područje ove biskupije ušlo pod njenu upravu.

Naslovni kninski biskupi nastaviti će se imenovati i nakon ukinuća biskupije, pri čemu su bili posebni biskupi kraljevskog prava koje je imenovao kralj Ugarske i Hrvatske. Obično su bili i pomoćni biskupi kaločkog nadbiskupa. Naslovni kninski biskupi biti će i po vlastitom pravu članovi Doma velikaša zajedničkog ugarsko-hrvatskog sabora sve do ukidanja ovoga doma.[2]

Biskupi

Hrvatski biskupi

  • Marko (oko 1050.)
  • Rajner (1060. - 1066.)
  • Adam (1066. - 1067.)
  • Anastazije (1069.)
  • Grgur (1074. - 1078.)
  • Petar (1086.)
  • Grgur (II.) (1089. - 1090.)

Kninski biskupi

  • Flasco (1177. - 1187.)
  • Juraj (1196. - 1199.)
  • Grgur Bribirski (1201. - 1207.)
  • Ladislav (1261. - 1272.)
  • Nikola (1272. - 1274.)
  • Jula (1274. - 1275.)
  • Petar Borcher (1290. - 1300.)
  • Nikola (1315. - 1325.)
  • Archangelus (1330. - 1334.)
  • Giovanni de Cors (1334. - 1337.)
  • Toma (1337. - 1344.)
  • Nikola (1344. - 1348.)
  • Dionizije I. Lacković (1348. - 1350.)
  • Blaž (1350. - 1357.)
  • Johann von Töckheim (1357. - 1364.)
  • Nikola (1365. - 1373.)
  • Pavao (1373. - 1388.) posjednik imanja u selu Tršci (Galovac)
  • Petar de Marnhaco (1388. - 1392.)
  • Ladislav (1392. - 1406.)
  • Nikola (1406. - 1428.)
  • Ivan (1428. - 1437.)
  • Demetrije Čupor Moslavački (1438. - 1446.)
  • Benedikt de Zolio (1447.)
  • Franjo Šperančić /1459. - 1462.)
  • Marko (1462. - 1467.)
  • Niccolò de Monte (1467. - 1490.)
  • Brizio (1492. - 1494.)
  • Andrija (1525.)

Naslovni biskupi se imenuju od 1831.

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 Kninska biskupija, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, (pristupljeno 15. kolovoza 2016.)
  2. Zakonski .članak. VII.: 1885. zajedničkoga ugarskohrvatskoga državnoga sabora o preinaci ustrojstva kuće velikašah, Sbornik zakonah i naredabah valjanih za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju, Zagreb 1885.

Vanjske poveznice

  1. Preusmjeri Predložak:Clear