Stefan Uroš I.

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži

Script error: No such module "Dodaj infookvir".

Prikaz kralja Stefana I. na obiteljskom stablu, Visoki Dečani

Stefan Uroš I. (ćirilica: Стефан Урош I; oko 1223. do 1277.) bio je kralj Srbije od 1243.[1][2]

Bio je najmlađi sin Stefana Prvovjenčanoga i Ane Dandolo.[3] Žena mu je bila kraljica Jelena Anžujska.

U ranim danima svoje vladavine Stefan je pomagao Epirskoj Despotovini u napadima na Nicejsko Carstvo. Kasnije, kada je nicejski car Mihael VIII. Paleolog uspio povratiti Carigrad i obnoviti Bizantsko Carstvo, Stefan Uroš je dobio jakog neprijatelja. Uroš stoga sklapa mir s Grcima, a potom i sa Ugarskom, nakon neuspjelog napada na Mačvu. Nakon određenog vremena okreće se bizantskom protivniku, Siciliji, te uvodi centralističku vlast. Zbog toga izbija građanski rat, te ga njegov vlastiti sin Stefan Dragutin svrgava sa vlasti.

Stefan I. pobjegao je u Hum, gdje se zaredio i proveo svoje posljednje godine. Umro je u dobi od oko 55 godina.

Izvori

  1. Vladimir Ćorović. Istorija srpskog naroda.
  2. Stanoje Stanojević. Сви српски владари: биографије српских (са црногорским и босанским) и преглед хрватских владара.
  3. Fajfrić, Željko (2000) [1998]. Sveta loza Stefana Nemanje.