Studijsko staklo: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Novija izmjena →
Stvorena nova stranica sa sadržajem: »{{UNESCO – nematerijalna svjetska baština |ime baštine = Znanje, tehnike i vještine ručne izrade stakla |slika = Making a Glass Horse (7251890544).jpg |godina = 2023. |regija = Europa i Sjeverna Amerika |id = 01961 |ugroženost = - |poveznica = https://ich.unesco.org/en/RL/connaissances-techniques-et-savoir-faire-du-verre-artisanal-01961 |država = {{Z+X|ČEŠ}} {{Z+X|FIN}} {{Z+X|FRA}} {{Z+X|MAĐ}} {{Z+X|NJE}} {{Z+X|ŠPA}} }} '''Studijsko sta...«.
 
mNema sažetka uređivanja
Redak 9: Redak 9:
|država = {{Z+X|ČEŠ}} {{Z+X|FIN}} {{Z+X|FRA}} {{Z+X|MAĐ}} {{Z+X|NJE}} {{Z+X|ŠPA}}
|država = {{Z+X|ČEŠ}} {{Z+X|FIN}} {{Z+X|FRA}} {{Z+X|MAĐ}} {{Z+X|NJE}} {{Z+X|ŠPA}}
}}
}}
'''Studijsko staklo''' ili '''umjetničko  staklo''' je naziv za upotrebu [[staklo|stakla]] kao umjetničkog medija za izradu [[skulptura]] i [[primijenjene umjetnosti|primijenjenih umjetničkih djela]]. Izrađeni stakleni predmeti obično nisu funkcionalni predmeti (osim možda kao [[vaza|vaze]]) poput posuđa.<ref>Harold Osborne (ur.), ''The Oxford Companion to the Decorative Arts'', OUP, 1975., str. 409.-411. ISBN 0198661134</ref> Pojam je ograničen na staklo izrađeno kao umjetnost u malim radionicama, obično uz osobno sudjelovanje ([[ručni rad]]) umjetnika koji je [[dizajn]]irao djelo. Treba ga razlikovati od [[Umjetnost stakla|umjetnosti stakla]], koja je čisti estetski [[likovna umjetnost|likovni umjetnički izričaj]] od stakla i čija djela nema praktičnu namjenu ([[funkcionalizam]]).


Znanje, tehnike i vještine ručne izrade stakla su prepoznati kao [[nematerijalna kulturna baština]] i upisana je na [[UNESCO]]-ov [[popis nematerijalne svjetske baštine u Europi]] 2023. godine kao zajednička [[nematerijalna svjetska baština]] [[Češka|Češke]], [[Finska|Finske]], [[Francuska|Francuske]], [[Njemačka|Njemačke]], [[Mađarska|Mađarske]] i [[Španjolska|Španjolske]].<ref name="UNESCO">[https://ich.unesco.org/fr/RL/connaissances-techniques-et-savoir-faire-du-verre-artisanal-01961 Znanje, tehnike i vještinu ručne izrade stakla] UNESCO-ovim službenim stranicama {{eng oznaka}} Preuzeto 22. siječnja 2026.</ref>  
'''Studijsko staklo''' ili '''umjetničko staklo''' označuje uporabu [[staklo|stakla]] kao umjetničkog medija za izradu [[skulptura]] i [[primijenjene umjetnosti|primijenjenih umjetničkih predmeta]]. Za razliku od uporabnog stakla, studijsko staklo najčešće nema funkcionalnu svrhu (osim iznimno, primjerice kao [[vaza|vaza]]), nego se izrađuje kao umjetnički objekt.<ref>Harold Osborne (ur.), ''The Oxford Companion to the Decorative Arts'', OUP, 1975., str. 409.–411. ISBN 0198661134</ref> Pojam se odnosi na radove nastale u manjim radionicama, uz osobno sudjelovanje umjetnika u procesu izrade. Razlikuje se od šireg pojma [[Umjetnost stakla|umjetnosti stakla]], koja obuhvaća likovni izričaj u staklu bez praktične namjene.


==Povijest==
Znanje, tehnike i vještine ručne izrade stakla prepoznati su kao dio [[nematerijalna kulturna baština|nematerijalne kulturne baštine]] te su 2023. godine upisani na [[UNESCO]]-ov [[popis nematerijalne svjetske baštine u Europi]] kao zajedničko dobro [[Češka|Češke]], [[Finska|Finske]], [[Francuska|Francuske]], [[Njemačka|Njemačke]], [[Mađarska|Mađarske]] i [[Španjolska|Španjolske]].<ref name="UNESCO">[https://ich.unesco.org/fr/RL/connaissances-techniques-et-savoir-faire-du-verre-artisanal-01961 Znanje, tehnike i vještinu ručne izrade stakla], UNESCO {{eng oznaka}}. Pristupljeno 22. siječnja 2026.</ref>


Prvi [[Stari Egipat|staroegipatski]] stakleni predmeti bili su od staklene paste izrađene u glinenim kalupima, u [[Fenicija|Feniciji]] se u 2. stoljeću pr. Kr. razvila tehnika puhanja stakla, a u [[Aleksandrija|Aleksandriji]] u doba [[Ptolemejevići|Ptolemejevića]] usavršena staklena mase (kojoj su se dodavali različiti metalni oksidi ili zlatni prah) za [[mozaik]]e.  
== Povijest ==
[[Datoteka:Emona trgovina in obrt (1)a.jpg|mini|lijevo|Rimska staklena čaša urešena [[millefiori]] tehnikom iz [[Aemona|Aemone]] (današnja [[Ljubljana]]).]]
 
Najraniji stakleni predmeti potječu iz [[Stari Egipat|Starog Egipta]], gdje su se izrađivali od staklene paste u glinenim kalupima. U [[Fenicija|Feniciji]] se u 2. stoljeću pr. Kr. razvila tehnika puhanja stakla, a u [[Aleksandrija|Aleksandriji]] je u doba [[Ptolemejevići|Ptolemejevića]] usavršena izrada staklene mase za [[mozaik]]e.
 
[[Datoteka:Emona trgovina in obrt (1)a.jpg|mini|lijevo|Rimska staklena čaša ukrašena [[millefiori]] tehnikom iz [[Aemona|Aemone]] (današnja [[Ljubljana]]).]]
[[Datoteka:Brooklyn Glass (32606)a.jpg|mini|Moderni staklarski studio u [[Brooklyn]]u, [[New York]].]]
[[Datoteka:Brooklyn Glass (32606)a.jpg|mini|Moderni staklarski studio u [[Brooklyn]]u, [[New York]].]]
Tijekom [[Rimsko Carstvo|Rimskoga Carstva]] umjetnička obradba stakla dosegnula je vrlo visok domet, osobito proizvodnja reljefnoga [[kameo staklo|kameo stakla]] i ''diatretum'' stakla (rezano staklo koje se odlikuje dekorom sličnim čipki). U [[Bizant]]u je cvala izradba staklenoga mozaika, nakita, ukrasnog i uporabnoga posuđa te liturgijskih predmeta bogato oslikanih [[zlato]]m ili [[emajl]]om u različitim bojama.<ref name="lzmk">[https://www.enciklopedija.hr/clanak/staklo#poglavlje18 Povijesni pregled umjetničke obradbe stakla], staklo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 22. siječnja 2026.</ref>
U [[srednji vijek|srednjem vijeku]] u starim europskim središtima uspostavljena je proizvodnja uporabnoga stakla koje je bilo uglavnom slabe kakvoće (šumsko staklo), ali se u Francuskoj već od 9. st. proizvode prozori od obojenoga stakla ([[vitraj]]).
U 12. st. središte izradbe stakla bila je [[Sirija]], osobito [[Alep]], [[Damask]] i [[Sur]] (raskošni primjerci mošejskih svjetiljaka urešenih natpisima iz [[Kuran]]a i figurativnim kompozicijama u emajlu i zlatu).
Ponovni procvat umjetničke obradbe stakla, započet u 13. st., doživio je vrhunac potkraj 15. st. u doba [[renesansa|renesanse]] u [[venecija]]nskim radionicama, poglavito na otoku [[Murano|Muranu]] ([[staklene perle]], [[kristal]], [[filigransko staklo]] ili [[millefiori]], reticella i sl.) Po uzoru na te radionice počele su nicati manufakture stakla isprva u [[Nizozemska|Nizozemskoj]], potom i u drugim područjima Europe ([[Austrija]], Francuska, Češka). Umjetnička se obradba usavršavala novim proizvodnim postupcima i izumima prikladnima za brušenje i staklorez (engleski i češki kristal, rubinsko staklo; pod utjecajem kineskog porculana mliječno i opalno staklo). U Nizozemskoj se usavršavalo ukrašavanje dijamantnom iglom, u Češkoj se obnavljala tehnika dvostrukoga stakla (višeslojno obojeno staklo ukrašeno brušenjem). U 17. st. masivni [[barok]]ni oblici (reprezentativni bilikumi različitih oblika, pokali s poklopcem) i tehnike (brušenje, graviranje, matiranje, obojeno staklo koje imitira drago kamenje) potisnuli su venecijansko staklo.<ref name="lzmk"/>
U 18. st. nastali su elegantniji i prozračniji [[rokoko]] uporabni i dekorativni oblici, koji su se potkraj stoljeća smirili u [[neoklasicizam|klasicističkoj]] jednostavnosti i funkcionalnosti.
Pojam “umjetničko staklo” se javlja u 19. stoljeću i uspoređuje sa studijskom keramikom (dok se umjetnost stakla uspoređuje s [[umjetnička keramika|umjetničkom keramikom]]).


[[Industrijalizacija]] je pojeftinila proizvodnju i uz masovno proizvedene uporabne predmete, pojedini majstori izrađivali su i raskošnije unikate u stilu [[bidermajer]]a. Umjetnička obradba stakla doživjela je vrhunac u [[secesija|secesiji]] ([[Emil Gallé]], [[Karl Koepping]], [[Louis Comfort Tiffany]]) i [[art déco]]u ([[René Lalique]]).<ref name="lzmk"/>
U [[Rimsko Carstvo|Rimskom Carstvu]] umjetnička obrada stakla dosegnula je visoku razinu, osobito u izradi reljefnog [[kameo staklo|kameo stakla]] i ''diatretum'' stakla. U [[Bizant]]u se razvijala izrada mozaika, nakita, liturgijskih predmeta i posuđa ukrašenog [[zlato]]m i [[emajl]]om.<ref name="lzmk">[https://www.enciklopedija.hr/clanak/staklo#poglavlje18 Povijesni pregled umjetničke obradbe stakla], ''Hrvatska enciklopedija'', mrežno izdanje. LZMK, 2013.–2026. Pristupljeno 22. siječnja 2026.</ref>
Razdoblje između dvaju svjetskih ratova bilo je obilježeno sve širom uporabom stakla, a znatnu ulogu u tome imale su industrijske škole i škole za primijenjenu umjetnost ([[Bauhaus]]) te međunarodne izložbe primijenjene umjetnosti.  
 
Pojam “studijsko staklo” uglavnom koristi za radove izrađene u razdoblju koje počinje 1960-ih s velikim oživljavanjem interesa za umjetničku izradu stakla.<ref>[https://web.archive.org/web/20080112004034/http://www.cmog.org/index.asp?pageId=1276 "Corning Museum of Glass"], arhivirano iz [http://www.cmog.org/index.asp?pageId=1276 izvornika] 12. siječnja 2008. {{eng oznaka}} Pristupljeno 22. siječnja 2026.</ref> Tada, kao reakcija na stereotipnu proizvodnju stakla, počeli su nicati mali umjetnički atelijeri za unikatnu proizvodnju stakla, osobito u [[Baltik|baltičkim zemljama]] i [[SAD]]-u, a velik je broj arhitekata oblikovao jednostavne uporabne i ukrasne predmete od stakla (npr. finski arhitekt [[Alvar Aalto]]).
U srednjem vijeku u Europi se razvijala proizvodnja uporabnog stakla, dok se u Francuskoj od 9. stoljeća izrađuju obojeni prozori ([[vitraj]]). U 12. stoljeću središte izrade stakla bila je [[Sirija]], osobito [[Alep]], [[Damask]] i [[Sur]].
 
Od 13. stoljeća započinje novi procvat staklarstva, koji vrhunac doseže u 15. stoljeću u venecijanskim radionicama na otoku [[Murano|Muranu]] (filigransko staklo, [[millefiori]], kristal). Po uzoru na Murano, radionice se osnivaju u [[Nizozemska|Nizozemskoj]], [[Austrija|Austriji]], [[Francuska|Francuskoj]] i [[Češka|Češkoj]]. U 17. stoljeću prevladavaju masivni [[barok]]ni oblici, dok 18. stoljeće donosi prozračnije [[rokoko]] forme i kasnije klasicističku jednostavnost.
 
Pojam „umjetničko staklo“ javlja se u 19. stoljeću, a uspoređuje se sa studijskom keramikom. Industrijalizacija je omogućila masovnu proizvodnju, ali i razvoj unikatnih radova u stilu [[bidermajer]]a. Vrhunac umjetničke obrade stakla ostvaruje se u [[secesija|secesiji]] (npr. [[Emil Gallé]], [[Louis Comfort Tiffany]]) i [[art déco]]u ([[René Lalique]]).<ref name="lzmk"/>
 
Nakon Drugoga svjetskog rata staklo se sve više koristi u arhitekturi i dizajnu, a škole poput [[Bauhaus]]a potiču razvoj novih tehnika. Pokret „studijskog stakla“ razvija se od 1960-ih, kada se otvaraju mali umjetnički atelijeri, osobito u [[Baltik|baltičkim zemljama]] i [[SAD]]-u. Među arhitektima koji su oblikovali staklene predmete ističe se [[Alvar Aalto]].<ref>[https://web.archive.org/web/20080112004034/http://www.cmog.org/index.asp?pageId=1276 "Corning Museum of Glass"], arhivirano 12. siječnja 2008. {{eng oznaka}}. Pristupljeno 22. siječnja 2026.</ref>


Primjeri studijskog stakla iz 20. stoljeća:
=== Primjeri studijskog stakla iz 20. stoljeća ===
<gallery>
<gallery>
File:Jack-in-the-pulpit vase, Tiffany Studios, blown glass, early 20th century, Dayton Art Institute.JPG|alt=|''Tiffanyjeva arizema''
File:Jack-in-the-pulpit vase, Tiffany Studios, blown glass, early 20th century, Dayton Art Institute.JPG|''Tiffanyjeva arizema''
File:Robert Fritz glass art.jpg|Robert Fritz, ''Vortex Vaza''
File:Robert Fritz glass art.jpg|Robert Fritz, ''Vortex Vaza''
File:Newsome 002.jpg|Peter Newsome, ''Pjesma vjetra''
File:Newsome 002.jpg|Peter Newsome, ''Pjesma vjetra''
Redak 40: Redak 42:
</gallery>
</gallery>


==Tehnike i vrste==
== Tehnike i vrste ==


[[Datoteka:Glass bubble.jpg|mini|Staklar lulom upuhuje zrak u topljeno staklo stvarajući šupljinu unutra.]]
[[Datoteka:Glass bubble.jpg|mini|Staklar lulom upuhuje zrak u rastaljeno staklo.]]
[[Datoteka:Joska Bodenmais Glasparadies Kunstglasbläser Apparateglasbläser.jpg|mini|Obrada plamenom u staklani Joska Kristall, [[Bodenmais]], Njemačka.]]
[[Datoteka:Joska Bodenmais Glasparadies Kunstglasbläser Apparateglasbläser.jpg|mini|Obrada plamenom u staklani Joska Kristall, [[Bodenmais]], Njemačka.]]
Moderni staklarski studiji koriste širok raspon tehnika u izradi staklenih umjetničkih djela, uključujući:
* [[Staklena pasta]] - nesumnjivo najstarija tehnika izrade stakla izrade lijevanjem stakla u kalup od [[Vatrostalni ozid|vatrostalnog materijala]]. Nakon pečenja u fazama kako bi se spriječilo pucanje, slijedi hlađenje i kalup se pažljivo uništava kemijskim ili mehaničkim sredstvima kako bi se oslobodio komad čiji su oblik i boje savršeno kontrolirani.
* [[Vitraj]] - nakon što je staklo izrezano u oblik, nanosi se boja koja sadrži mljeveno staklo, tako da se pri pečenju boja stapa s površinom stakla. Nakon ovog postupka, dijelovi stakla se spajaju i drže na mjestu olovnim trakama koje se zatim leme na spojevima.
* [[Puhanje stakla]] - jedna od najčešće korištenih tehnika koja se može koristiti za stvaranje mnoštva oblika uz pomoć lula za puhanje i alata za oblikovanje i može uključiti boju kroz širok raspon tehnika.
* Obrada plamenom - tehnika kojom umjetnik manipulira staklo pomoću baklje - umjesto puhaljke ili cijevi za puhanje - u manjem opsegu. Nakon što je u rastaljenom stanju, staklo se oblikuje otvorenim plamenom, alatima i pokretima ruku.
* Lijevanje stakla ili staklo oblikovano u peći obično se naziva toplim staklom i može biti izrađeno od jednog komada stakla koji se sliježe u ili preko kalupa ili od različitih boja i staklenih ploča koje se spajaju.
* Hladna obrada stakla uključuju pjeskarenje, rezanje, piljenje, dlijeto, lijepljenje i lijepljenje.
* Spajanje stakla ili tehnika bakrene folije sastoji se od omatanja izrezanih dijelova stakla samoljepljivom trakom koja je izrađena od tanke bakrene folije.


==Kulturna baština==
U suvremenim staklarskim radionicama primjenjuje se niz tehnika, među kojima su:


Tradicionalno staklarenje karakterizira visoka razina tehničke vještine i snažan timski duh, jer svatko mora poštovati rad koji su prethodno obavili drugi staklari. Većina staklara radi u malim i srednjim staklanama ili radionicama, i svaki razvija vlastiti stil, čak i kada proizvodi identične komade.<ref name="UNESCO"/>
* '''[[Staklena pasta]]''' – lijevanje staklene mase u vatrostalne kalupe, uz kontrolirano hlađenje.
Proizvodnja u tradicionalnim staklanama temelji se na podjeli rada, pri čemu staklari tradicionalno rade u timovima prema svojim individualnim specijalnostima. Individualni rad je također uobičajen, posebno za tehnike hladne obrade i izradu nakita. Znanja i vještine vezane uz tradicionalno staklarenje prenose se neformalno unutar obitelji ili kroz naukovanje u staklanama, ili formalno u strukovnim školama, srednjim školama i visokoškolskim ustanovama.
* '''[[Vitraj]]''' – spajanje obojenih staklenih pločica olovnim trakama nakon pečenja boje.
Ova stoljetna praksa obrtničkog staklarstva razvila je specifičan vokabular, svečanu kulturu i vjerske funkcije koje i danas imaju veliko kulturno i društveno značenje, te potiču snažan osjećaj pripadnosti, poštovanja i solidarnosti među praktičarima.<ref name="UNESCO"/>
* '''[[Puhanje stakla]]''' – oblikovanje stakla puhanjem kroz lulu i korištenjem alata.
* '''Obrada plamenom''' – modeliranje stakla otvorenim plamenom i ručnim alatima.
* '''Lijevanje i taljenje stakla''' – oblikovanje stakla u peći, pojedinačno ili spajanjem više slojeva.
* '''Hladna obrada''' – rezanje, brušenje, pjeskarenje i lijepljenje.
* '''Tehnika bakrene folije''' – omatanje izrezanih dijelova stakla bakrenom folijom i lemljenje.
 
== Kulturna baština ==
 
Tradicionalno staklarstvo obilježava visoka razina tehničke vještine i timskog rada. Većina staklara djeluje u manjim radionicama, a znanja se prenose unutar obitelji, kroz naukovanje ili formalno obrazovanje.<ref name="UNESCO"/>
 
Staklarska tradicija razvila je specifičan stručni vokabular, obredne elemente i društvene običaje koji pridonose osjećaju zajedništva i identiteta među praktičarima. Zbog svoje dugotrajne i kulturno značajne prakse, ručna izrada stakla prepoznata je kao važan element nematerijalne baštine.<ref name="UNESCO"/>


== Izvori ==
== Izvori ==
{{izvori}}
{{izvori}}
{{Hrvatska enciklopedija – autorska prava}}


==Vanjske poveznice==
== Vanjske poveznice ==
* {{HTE|staklo|Staklo}}
* {{HTE|staklo|Staklo}}
* [https://www.youtube.com/watch?v=ZAm99g0Rvk0 Kako se prave staklene figure], How It's Made na youtube-u {{eng oznaka}}
* [https://www.youtube.com/watch?v=ZAm99g0Rvk0 Kako se prave staklene figure], ''How It's Made'' {{eng oznaka}}


{{Nematerijalna svjetska baština u Francuskoj}}
{{Nematerijalna svjetska baština u Francuskoj}}
{{Nematerijalna svjetska baština u Njemačkoj}}
{{Nematerijalna svjetska baština u Njemačkoj}}
[[Kategorija:Nematerijalna svjetska baština u Francuskoj]]
[[Kategorija:Nematerijalna svjetska baština u Francuskoj]]
[[Kategorija:Nematerijalna svjetska baština u Njemačkoj]]
[[Kategorija:Nematerijalna svjetska baština u Njemačkoj]]

Inačica od 25. siječanj 2026. u 08:45

Znanje, tehnike i vještine ručne izrade stakla
UNESCO – Nematerijalna svjetska baština
Znanje, tehnike i vještine ručne izrade stakla
Češka Finska Francuska Mađarska Njemačka Španjolska
Regija: Europa i Sjeverna Amerika
Godina upisa: 2023.
ID: 01961
Ugroženost: -
Poveznica: UNESCO


Studijsko staklo ili umjetničko staklo označuje uporabu stakla kao umjetničkog medija za izradu skulptura i primijenjenih umjetničkih predmeta. Za razliku od uporabnog stakla, studijsko staklo najčešće nema funkcionalnu svrhu (osim iznimno, primjerice kao vaza), nego se izrađuje kao umjetnički objekt.[1] Pojam se odnosi na radove nastale u manjim radionicama, uz osobno sudjelovanje umjetnika u procesu izrade. Razlikuje se od šireg pojma umjetnosti stakla, koja obuhvaća likovni izričaj u staklu bez praktične namjene.

Znanje, tehnike i vještine ručne izrade stakla prepoznati su kao dio nematerijalne kulturne baštine te su 2023. godine upisani na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine u Europi kao zajedničko dobro Češke, Finske, Francuske, Njemačke, Mađarske i Španjolske.[2]

Povijest

Najraniji stakleni predmeti potječu iz Starog Egipta, gdje su se izrađivali od staklene paste u glinenim kalupima. U Feniciji se u 2. stoljeću pr. Kr. razvila tehnika puhanja stakla, a u Aleksandriji je u doba Ptolemejevića usavršena izrada staklene mase za mozaike.

Datoteka:Emona trgovina in obrt (1)a.jpg
Rimska staklena čaša ukrašena millefiori tehnikom iz Aemone (današnja Ljubljana).
Datoteka:Brooklyn Glass (32606)a.jpg
Moderni staklarski studio u Brooklynu, New York.

U Rimskom Carstvu umjetnička obrada stakla dosegnula je visoku razinu, osobito u izradi reljefnog kameo stakla i diatretum stakla. U Bizantu se razvijala izrada mozaika, nakita, liturgijskih predmeta i posuđa ukrašenog zlatom i emajlom.[3]

U srednjem vijeku u Europi se razvijala proizvodnja uporabnog stakla, dok se u Francuskoj od 9. stoljeća izrađuju obojeni prozori (vitraj). U 12. stoljeću središte izrade stakla bila je Sirija, osobito Alep, Damask i Sur.

Od 13. stoljeća započinje novi procvat staklarstva, koji vrhunac doseže u 15. stoljeću u venecijanskim radionicama na otoku Muranu (filigransko staklo, millefiori, kristal). Po uzoru na Murano, radionice se osnivaju u Nizozemskoj, Austriji, Francuskoj i Češkoj. U 17. stoljeću prevladavaju masivni barokni oblici, dok 18. stoljeće donosi prozračnije rokoko forme i kasnije klasicističku jednostavnost.

Pojam „umjetničko staklo“ javlja se u 19. stoljeću, a uspoređuje se sa studijskom keramikom. Industrijalizacija je omogućila masovnu proizvodnju, ali i razvoj unikatnih radova u stilu bidermajera. Vrhunac umjetničke obrade stakla ostvaruje se u secesiji (npr. Emil Gallé, Louis Comfort Tiffany) i art décou (René Lalique).[3]

Nakon Drugoga svjetskog rata staklo se sve više koristi u arhitekturi i dizajnu, a škole poput Bauhausa potiču razvoj novih tehnika. Pokret „studijskog stakla“ razvija se od 1960-ih, kada se otvaraju mali umjetnički atelijeri, osobito u baltičkim zemljama i SAD-u. Među arhitektima koji su oblikovali staklene predmete ističe se Alvar Aalto.[4]

Primjeri studijskog stakla iz 20. stoljeća

Tehnike i vrste

Datoteka:Glass bubble.jpg
Staklar lulom upuhuje zrak u rastaljeno staklo.
Datoteka:Joska Bodenmais Glasparadies Kunstglasbläser Apparateglasbläser.jpg
Obrada plamenom u staklani Joska Kristall, Bodenmais, Njemačka.

U suvremenim staklarskim radionicama primjenjuje se niz tehnika, među kojima su:

  • Staklena pasta – lijevanje staklene mase u vatrostalne kalupe, uz kontrolirano hlađenje.
  • Vitraj – spajanje obojenih staklenih pločica olovnim trakama nakon pečenja boje.
  • Puhanje stakla – oblikovanje stakla puhanjem kroz lulu i korištenjem alata.
  • Obrada plamenom – modeliranje stakla otvorenim plamenom i ručnim alatima.
  • Lijevanje i taljenje stakla – oblikovanje stakla u peći, pojedinačno ili spajanjem više slojeva.
  • Hladna obrada – rezanje, brušenje, pjeskarenje i lijepljenje.
  • Tehnika bakrene folije – omatanje izrezanih dijelova stakla bakrenom folijom i lemljenje.

Kulturna baština

Tradicionalno staklarstvo obilježava visoka razina tehničke vještine i timskog rada. Većina staklara djeluje u manjim radionicama, a znanja se prenose unutar obitelji, kroz naukovanje ili formalno obrazovanje.[2]

Staklarska tradicija razvila je specifičan stručni vokabular, obredne elemente i društvene običaje koji pridonose osjećaju zajedništva i identiteta među praktičarima. Zbog svoje dugotrajne i kulturno značajne prakse, ručna izrada stakla prepoznata je kao važan element nematerijalne baštine.[2]

Izvori

  1. ↑ Harold Osborne (ur.), The Oxford Companion to the Decorative Arts, OUP, 1975., str. 409.–411. ISBN 0198661134
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 Znanje, tehnike i vještinu ručne izrade stakla, UNESCO (eng.). Pristupljeno 22. siječnja 2026.
  3. ↑ 3,0 3,1 Povijesni pregled umjetničke obradbe stakla, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. LZMK, 2013.–2026. Pristupljeno 22. siječnja 2026.
  4. ↑ "Corning Museum of Glass", arhivirano 12. siječnja 2008. (eng.). Pristupljeno 22. siječnja 2026.

Vanjske poveznice

  • Staklo Hrvatska tehnička enciklopedija, portal hrvatske tehničke baštine. LZMK
v •  • u
Nematerijalna svjetska baština u Francuskoj (30)
Nematerijalna kulturna baština
s potrebom za hitnom zaštitom (1)
Cantu in paghjella sekularno i liturgijsko pjevanje s Korzike (2009.)
Francuska zastava
Reprezentativni popis (26)
Alençonska čipka, vještina pravljenja (2010.) • Alpinizam1) (2019.) • Aubussonska tapiserija (2009.) • Baguette, tradicionalne vještine i kultura (2022.) • Compagnonnage, mreža za prenošenje znanja i identiteta (2010.) • Equitation, francuska škola jahanja (2011.) • Fest-noz, festivalno okupljanje zajedničkih tradicionalnih plesova Bretanje (2012.) • Festivali vatre ljetnog suncostaja na Pirenejima2) (2015.) • Karneval u Granvilleu (2016.) • Francuski gastronomski objed (2010.) • Francuska tradicija crtanja krovišta (2009.) • Glazbeno umijeće svirača lovačkog roga3) (2020.) • Gwoka4) (2014.) • Maloya4) (2009.) • Medvjeđe svečanosti u Pirinejima5) (2022.) • Parfumerija u Grasseu (2018.) • Procesija divova i zmajeva6) (2008.) • Procesije kostiju Limousina (2013.) • Ručna izrada stakla7) (2023.) • Sokolarstvo8) (2021.) • Suhozid9) (2024.) • Transhumanca, sezonsko seljenje stoke10) (2023.) • Umjetnost staklenih perli11) (2020.) • Urarske obrtničke i umjetničke vještine12) (2020.) • Vještine pariških krovopokrivača cinkom i ornamentalista (2024.) • Živa kultura lunaparkova6) (2024.)
Registar najboljih praksi
očuvanja (3)
Graditeljske radionice gotičkih katadrala13) (2020.) • Yole ronde s Martinika, od konstrukcije do plovidbenih praksi4) (2020.) • Pljočkanje14) (2022.)

1) Zajednička svjetska baština Italije, Francuske i Švicarske; 2) Zajednička baština Francuske i Španjolske; 3) Zajednička svjetska baština više zemalja (Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg); 4) Nematerijalna svjetska baština francuskih prekomorskih posjeda; 5) Zajednička baština Francuske i Andore; 6) Zajednička baština Belgije i Francuske; 7) Zajednička svjetska baština više zemalja (Češka, Finska, Francuska, Njemačka, Mađarska i Španjolska); 8) Zajednička baština više zemalja (Austrija, Belgija, Češka, Francuska, Hrvatska, Južna Koreja, Katar, Mađarska, Maroko, Mongolija, Saudijska Arabija, Sirija, Španjolska i Ujedinjeni Arapski Emirati); 9) Nematerijalna svjetska baština više zemalja (Andora, Austrija, Belgija, Cipar, Francuska, Grčka, Hrvatska, Irska, Italija, Luksemburg, Slovenija, Španjolska i Švicarska); 10) Zajednička svjetska baština više zemalja (Albanija, Andora, Austrija, Hrvatska, Francuska, Grčka, Italija, Luksemburg, Rumunjska i Španjolska); 11) Zajednička svjetska baština Italije i Francuske; 12) Zajednička baština Francuske i Švicarske; 13) Zajednička svjetska baština više zemalja (Austrija, Francuska, Italija, Norveška i Njemačka); 14) Zajednička baština više zemalja (Belgija, Cipar, Francuska, Hrvatska i Italija);

v •  • u
Nematerijalna svjetska baština u Njemačkoj (10)
Reprezentativni popis (9)
Moderni ples (2022.) • Modrotisak (2018.) • Orgulje, proizvodnja i glazba (2017.) • Primaljstvo1) (2023.) • Rafting drvetom2) (2022.) • Ručna izrada stakla3) (2023.) • Sokolarstvo4) (2021.) • Tradicionalno navodnjavanje5) (2023.) • Zadrugarstvo, ideja i praksa organizacije zajedničkih interesa (2016.)
Njemačka zastava
Registar najboljih praksi
očuvanja (1)
Katedralne radionice ili Bauhütten6) (2020.)

1) Zajednička svjetska baština više zemalja (Kolumbija, Cipar, Njemačka, Kirgistan, Luksemburg, Nigerija, Slovenija i Togo); 2) Zajednička svjetska baština više zemalja (Austrija, Češka, Njemačka, Latvija, Poljska, Španjolska); 3) Zajednička svjetska baština više zemalja (Češka, Finska, Francuska, Njemačka, Mađarska i Španjolska); 4) Zajednička baština više zemalja (Austrija, Belgija, Češka, Francuska, Hrvatska, Južna Koreja, Katar, Mađarska, Maroko, Mongolija, Saudijska Arabija, Sirija, Španjolska i Ujedinjeni Arapski Emirati); 5) Zajednička svjetska baština više zemalja (Austrija, Belgija, Njemačka, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Švicarska); 6) Zajednička svjetska baština više zemalja (Austrija, Francuska, Norveška, Njemačka i Švicarska);

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Studijsko_staklo&oldid=642369"