Razlika između inačica stranice »Atičko narječje«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Karta starogrčkih narječja}} | |||
'''Atičko grčko narječje''' bilo je [[prestiž (jezikoslovlje)|prestiž]]no [[narječje]] [[starogrčki jezik|starogrčkoga jezika]] kojime se govorilo u [[Atika|Atici]], uključujući i [[Atena|Atenu]], u doba [[klasična Grčka|klasične grčke]] u 5. i 4. stoljeća pr. Kr. Od tadašnjih grčkih narječja najsličnije je kasnijim oblicima [[grčki jezik|grčkoga jezika]]. Srodno je [[jonsko narječje|jonskom narječju]] te se po nekim izvorima ubraja u istu skupinu. | '''Atičko grčko narječje''' bilo je [[prestiž (jezikoslovlje)|prestiž]]no [[narječje]] [[starogrčki jezik|starogrčkoga jezika]] kojime se govorilo u [[Atika|Atici]], uključujući i [[Atena|Atenu]], u doba [[klasična Grčka|klasične grčke]] u 5. i 4. stoljeća pr. Kr. Od tadašnjih grčkih narječja najsličnije je kasnijim oblicima [[grčki jezik|grčkoga jezika]]. Srodno je [[jonsko narječje|jonskom narječju]] te se po nekim izvorima ubraja u istu skupinu. | ||
Trenutačna izmjena od 02:21, 15. travnja 2022.
Atičko grčko narječje bilo je prestižno narječje starogrčkoga jezika kojime se govorilo u Atici, uključujući i Atenu, u doba klasične grčke u 5. i 4. stoljeća pr. Kr. Od tadašnjih grčkih narječja najsličnije je kasnijim oblicima grčkoga jezika. Srodno je jonskom narječju te se po nekim izvorima ubraja u istu skupinu.
Standardno je narječje koje se uči u tečajevima starogrčkoga jezika.
Povijest
Nakon grčkoga mračnoga doba, s razvojem alfabeta od 8. st. pr. Kr. na dalje, u književnosti i ostalim napisima nalazimo četiri glavna narječja: eolsko, dorsko, jonsko i atičko. Atičko narječje koriste znameniti dramatičari, povjesničari, filozofi i govornici klasičnoga razdoblja u Ateni u 5. i 4. st. pr. Kr., kao što su Eshil, Sofoklo, Euripid, Aristofan, Tukidid, Ksenofont, Platon, Izokrat i Demosten.[2]
S osvajanjima Filipa II. Makedonskog i Aleksandra Velikog atičko narječje se širi i pojednostavljuje, s nekim promjenama vidljivima već u djelima Aristotela. S premještanjem kulturnoga žarišta grčkoga svijeta u Aleksandriju u helenističkome razdoblju dominantan jezik postaje zajednička grčka koine. Osnova koine je atičko govorno narječje, sa značajnim brojem jonskih riječi i posuđenica iz drugih narječja.[2]
Danas pojam "atički jezici" opisuje skupinu od pet helenskih (grčkih) jezika poteklih od klasičnog atičkog narječja. Predstavljaju je
- novogrčki [ell] sa 13,084,490 govornika u Grčkoj (10,700,000; 2002 popis); Cipru (689,000; 2002 popis); Albaniji (60,000; 1989); Egiptu (42,000: 2004); Italiji (20,000; Vincent 1987); Ukrajini (7,210; 1970 popis; 106,909 etničkih koji govore dijalekt mariupol grčki); Rumunjskoj (4,150; 2002 popis); Turskoj (4,000; 1993);
- pontski [pnt] (200,000; Johnstone and Mandryk 2001) u Grčkoj i (4,540; 1965 Mackridge) Turskoj;
- judeogrčki [yej] 35 u Izraelu i nešto u Turskoj i SAD-u;
- kapadokijski grčki [cpg] †;
- starogrčki [grc] †[3].
Zajedno s dorskom podskupinom (cakonski jezik) čini širu helensku skupinu.
Više informacija
Izvori
- ↑ Roger D. Woodard (2008), "Greek dialects", in: The Ancient Languages of Europe, ed. R. D. Woodard, Cambridge: Cambridge University Press, p. 51.
- ↑ 2,0 2,1 Smyth, Herbert Weir (1920). A Greek Grammar for Colleges. New York: American Book Company. https://archive.org/details/agreekgrammarfo02smytgoog
- ↑ Ethnologue (16th)
Vanjske poveznice
Nedovršeni članak Atičko narječje koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.
|