Toggle search
Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Siniša Škarica: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
More actions
VizualnoWikitekst
Bot: Automatski unos stranica
 
m bny
Oznaka: poveznice na razdvojbe
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Siniša Škarica'''-->{{Glazbenik
{{Glazbenik
| Ime                  = Siniša Škarica
| Ime                  = Siniša Škarica
| Img                  = Arsen Dedić, Veljko Despot i Siniša Škarica, Makarska, 1999..jpg
| Img                  = Arsen Dedić, Veljko Despot i Siniša Škarica, Makarska, 1999..jpg

Posljednja izmjena od 14. travanj 2022. u 08:24

Siniša Škarica
Rođen/a22. veljače 1946.
Žanr/oviPop, pop rock, zabavna glazba
ZanimanjeGlazbeni urednik, autor, producent
InstrumentGitara, bas-gitara, vokal
Djelatno razdoblje1962.-danas
Producentska kućaJugoton, Orfej, Croatia Records
AngažmanVIS Magneti, Mi
Nagrade
Dobitnik diskografske nagrade Porin

Siniša Škarica (Šibenik, 22. veljače 1946.), hrvatski je producent i glazbeni urednik.

Jedan je od začetnika hrvatske rock glazbe i bio je član sastava iz 1960-ih, VIS Magneti i Mi. Od 1974. godine radi u diskografskoj kući Jugoton (danas Croatia Records), kao urednik naklade[1]. 2005. godine izdaje knjigu pod nazivom "Kad je rock bio mlad (Priča s istočne strane 1956.-1970.)[2], u kojoj je uspio skupiti čitavu hrvatsku glazbu iz tog vremena na jednom mjestu. U kolovozu 2017. u izdanju Croatia Recordsa objavljuje prvu od tri knjige "Tvornica glazbe - Priče iz Dubrave" https://www.facebook.com/skarica.tvornicaglazbe/

Životopis

Siniša Škarica rođen je 22. veljače 1946. godine u Šibeniku. Gimnaziju je završio u rodnom gradu, a diplomirao je pravo u Zagrebu 1974. Dok je pohađao srednju školu svirao je solo gitaru, te je 1962. godine sa svojim vršnjacima osnovao prvi rock sastav u Dalmaciji, VIS Magneti[1]. 1965. godine prelazi u sastav Mi, koji je nastao spajanjem dvije tinejdžerske skupine, Mjesečari i Magneti, a Škarica u njemu svira bas-gitaru. Već sljedeće godine jedan su od najpopularnijih R&B i soul ansambla, te tijekom sljedećih godina postaju vodeća skupina na plesnim i koncertnim prostorima bivše države[3]. Sredinom 1960-ih godina kada su bili na vrhu svoje popularnosti snimaju za diskografsku kuću Jugoton (danas Croatia Records), svoje velike uspješnice "Dijana"/"Sjećanja", "Bam bam baba lu bam"/"Ljubav ti više nije tako važna" i "La la la"/"Jednog od ovih dana".

1969. godine u kategoriji pop sastava, osvajaju prvo mjesto ispred beogradske Korni grupe i sastava Silueta, prema anketi zagrebačkog tjednika za glazbu, kulturu i umjetnost mladih, "Pop express", a sljedeće 1970. u glasovanju beogradskog časopisa "Mladost", zauzimaju treće mjesto iza Korni grupe i sarajevskih Pro artea. Krajem i početkom sedamdesetih, Škarica piše za časopis "Pop express" o aktualnostima na domaćoj glazbenoj sceni. 1972. godine radi kao D.J. u Šibeniku i autor je nekoliko skladbi za sastav Miovce (koji prestaju s djelovanjem 1971. godine).

Nakon što je 1974. godine diplomirao pravo na zagrebačkom fakultetu zaposlio se u Jugotonu kao urednik naklade. Od 1974. do 1980. godine u popularnoj emisiji Radio Zagreba "Rock fokus", javlja se kao glazbeni recenzent, piše za glazbene stranice časopisa "Studio", te uređuje glazbeni prilog tinejdžerskog tjednika "Tina". Prvi je urednik Jugotonove pop-rock redakcije i uz njegovo ime se veže pojava novog vala, koje je bilo najuspješnije razdoblje domaće rock diskografije. Također je bio najzaslužniji za promoviranje brojnih novovalnih sastava u bivšoj Državi i njihovih albuma, koje je objavljivao Jugoton. 1985. godine postaje glavni i odgovorni urednik i direktor programa, a u 1990-ma kada Jugoton postaje Croatia Records, pokrenuo je podetiketu 'Perfekt Music', koja se bavi hrvatskom glazbenom baštinom. U autorskom izdanju "Kad je rock bio mlad", urednik je ploča Crvenih koralja, Bijelih strijela, Matta Collinsa, te prvoga izdanja 'Perfekt Musica', Zvuk osamdesetih iz 1997. godine, prodanog u više od 80 tisuća primjeraka.

Nakon 23 godine napušta izdavačku kuću Croatia Records i utemeljuje nakladnika HRT-a, Orfej, te postiže rekordnu prodaju projekata Petra Graše i Olivera Dragojevića. Kao pomoćnik Predsjednika uprave za program u Croatia Records vraća se 1999. godine, a glazbeno se ponovno aktivira obnavljanjem Grupe Mi (Šibenski festival šansone 2002., Tvornica 2003. godine).

Siniša Škarica bio je predsjednikom Hrvatske diskografske udruge, član je Hrvatske glazbene unije i predsjednik je Instituta hrvatske glazbene industrije.

Nagrade

Siniša Škarica višestruki je dobitnik diskografske nagrade Porin:

  • 1995. - za najbolji povijesni album izvorne snimke - Kad je rock bio mlad, izvođači: Bijele strijele
  • 1995. - za najbolje ponovno izdanje 16 izvornih snimaka - Kad je rock bio mlad, izvođač: Matt Collins
  • 2000. - za najbolji tematsko-povijesni album Čovjek kao ja, Arsena Dedića
  • 2001. - za najbolji tematsko - povijesni album Kino Sloboda, Arsena Dedića
  • 2002. - za tematsko povijesni album Pjeva vam Ivo Robić - Izvorne snimke 1949-1959, izvođač: Ivo Robić
  • 2002 - Porin za poseban doprinos hrvatskoj diskografskoj industriji.

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 Institut hrvatske glazbene industrije - Siniša Škarica
  2. ↑ Profil.hr - "Kad je rock bio mlad" (Priča s istočne strane 1956.-1970.) - Siniša Škarica
  3. ↑ Radio-plus.hr - Grupa MI - Bam Bam Bam - Osvrt od 8. srpnja 2006., autor: Marko Ivezić.

Vanjske poveznice

v • r • u
Dobitnici Porina za životno djelo
Nikša Bareza (2008.) • Dražen Boić (posmrtno, 2013. ) • Drago Britvić (2006.) • Željko Brkanović (2014.) • Vinko Coce (posmrtno, 2014.) • Emil Cossetto (2004.) • Croatia Records (2007.) • Arsen Dedić (1999.) • Veljko Despot (2013.) • Valter Dešpalj (2014.) • Dubravko Detoni (2007.) • Drago Diklić (2011.) • Mato Došen (2010.) • Rajko Dujmić (2013. ) • Dino Dvornik (2009.) • Nikša Gligo (2015.) • Pero Gotovac (2000.) • Milan Horvat (2005.) • Đelo Jusić (2007.) • Alfi Kabiljo (2004.) • Nikica Kalogjera (2001.) • Stipica Kalogjera (2010.) • Milko Kelemen (1998.) • Tereza Kesovija (2009.) • Josip Klima (2011.) • Anđelko Klobučar (2002.) • Mišo Kovač (2012.) • Vladimir Kranjčević (2013.) • Miroslav Križić (posmrtno, 2014.) • Vladimir Krpan (2001.) • Ljubo Kuntarić (2009.) • Kvartet 4M (1995.) • Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO (2002.) • Dubravko Majnarić (2014.) • Anton Marti (1994.) • Branko Mihaljević (2005.) • Stjepan Mihaljinec (2012.) • Miroslav Miletić (2009.) • Drago Mlinarec (2005.) • Tomislav Neralić (2006.) • Gabi Novak (2006.) • Đorđe Novković (1996.) • Boško Petrović (2003.) • Julije Njikoš (2010.) • Krešimir Oblak (posmrtno, 2014.) • Frano Parać (2015.) • Ruža Pospiš Baldani (2003.) • Anđela Potočnik (posmrtno, 2013. ) • Božo Potočnik (2005.) • Miljenko Prohaska (1995.) • Ivo Robić (1997.) • Zdenko Runjić (1998.) • Stanko Selak (2013. ) • Stjepan Jimmy Stanić (2013. ) • Ljubo Stipišić (2006.) • Siniša Škarica (2002.) • Zvonko Špišić (2008.) • Vjekoslav Šutej (posmrtno, 2010.) • Radojka Šverko (2014.) • Time (2012.) • Nenad Turkalj (2004.) • Dunja Vejzović (1999.) • Radovan Vlatković (2012.) • Dražen Vrdoljak (2003.) • Vice Vukov (2000.) • Zagrebački kvartet (2000.) • Zagrebački solisti (1994.)• Hrvoje Hegedušić (2016.) • Davorin Kempf (2016.) • Zrinko Tutić (2017.) • Zoran Juranić (2017.) • Klapa Lučica (2017.) • Oliver Dragojević (2018.) • Jakša Fiamengo (2018.) • Pavica Gvozdić (2018.) • Silvije Glojnarić (2019.) • Ibrica Jusić (2019.) • Paolo Sfeci (2019.) • Josipa Lisac (2020.) • Tomislav Uhlik (2020.) • Krunoslav Slabinac (posthumno) (2021.) • Zdenka Kovačiček (2021.) • Silvio Foretić (2021.)
Porin • Hrvatska diskografska udruga • Hrvatsko društvo skladatelja • Diskografija
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Siniša_Škarica&oldid=482234"