Crveni koralji
| Crveni koralji | |
|---|---|
| Osnivanje | Zagreb, 1962. |
| Žanr/ovi | pop, rock |
| Djelatno razdoblje | 1962. – 1976. 1977. do danas |
| Producentska kuća | Jugoton, PGP RTB, Croatia Records |
| Članovi (članice) | |
| Originalna postava Crvenih Koralja iz šesdesetih Miro Lukačić Davorin Sarajlić-Krog Rudolf Šimunec Josip Badrić Jelenko M. Perkovic Boris Babarović | |
| Bivši članovi | |
| Jelenko Miran Perković Mika Hižak Vlado Kirby Bastajić Boris Turina Krešo Pavlić Željko Marinac Vlatko Medvecki Marijan Miše Berislav Klemenčić Zvonko Gorički | |
| Nagrade | |
| 1. nagrada stručnog žirija ( Zagrebački festival 1966.) | |
| Značajni instrumenti | |
| Framus gitara soliste Mire Lukačića | |
Crveni koralji su zagrebačka vokalno instrumentalna rock and roll grupa, čija se aktivnost odvijala od ranih 1960-ih pa sve do današnjih dana. To je bio prvi domaći sastav koji je prodao preko 100 000 ploča, što je u ono doba bilo pravo čudo, jer u čitavoj tadašnjoj Jugoslaviji nije bilo toliko gramofona.
Povijest grupe
Šesdesete
Bogata glazbena karijera hrvatskog rock sastava Crveni koralji započela je 1962., kada je grupa osnovana pod imenom - Crveni đavoli, odnosno Crveni dječaci. Kao i brojne druge grupe iz tog doba i oni su bili poneseni glazbom britanskih vodećih zvijezda; Cliffa Richarda i grupe The Shadows.
Grupu su osnovali Miro Lukačić (solo gitara), Davorin 'Dino' Sarajlić-Krog (bas-gitara), Rudi Šimunec (ritam gitara), Medo Josip Badrić (nije u rodu sa Ninom Badrić) (bubnjevi) i Jelenko Miran Perković (vokal), dok im se Boris Barba Babarović pridružio nakon nekoliko mjeseci. Jelenko je nakon nekoliko mjeseci napustio sastav i pridružio se VIS Kon Tiki s kojim je nastupao dvije godine a onda je 1965. otišao u Švedsku u namjeri da si kupi mikrofone i pojačalo i vrati se u Zagreb i nastavi karijeru. Međutim, namjera mu se nije ostvarila. Njegova tadašnja djevojka Stanka došla je za njim u Helsingborg gdje su se uskoro vjenčali i nakon par godina dobili dvoje djece. Sin Jelenko Jejo je vrhunski bubnjar u poznatom švedskom hardrock sastavu Mustasch i uspješniji je od svog oca, a kćer Andrea je Air Steward u skandinavskoj aviokompaniji SAS. Jelenko se nije vratio u Zagreb i nije nastavio karijeru.
U grupi su tijekom dugogodišnje karijere svirali i Željko Hižak-Mika, Vlado Kirby Bastajić, Boris Turina, Krešo Pavlić, Željko Marinac, Vlatko Medvecki, Božidar Delač, Marijan Miše, Berislav Klemenčić, Zvonko Gorički-Deda, Marijan Žuljević-Žulj i Boris Kaiser.
Prvu ploču Crveni koralji izdali su 1963. godine, a pjesma - Rekla si: volimo se (Dino Sarajlić-Krog) postala je udarni hit, te je prodana u 100 000 primjeraka, što je u ono vrijeme bilo gotovo identično broju postojećih gramofona u cijeloj bivšoj državi Jugoslaviji. Sastav je žario po plesnjacima diljem Zagreba, a osobito na svom kultnom mjestu Ribnjaku(u ono vrijeme najposjećenijem plesu u Zagrebu). Šezdesete su bile njihove zlatne godine, jer tad su bili na vrhuncu slave, a sve njihove ploče prodane su u srebrnim i zlatnim nakladama. Grupa je poslužila i mnogim drugim popularnim pjevačima, kao prateća grupa za izvedbu - električarske glazbe, jer tada su Koralji slovili i kao najkorektniji glazbenici od svih drugih sličnih grupa. Tako su snimili Crvene Ruže, sa Ivicom Šerfezijem, veliki domaći hit, a i desetak vrlo prodanih ploča sa Karlom Metikošem(Matt Colinsom), pratili su i Zdenku Vučković, u par njezinih uspješnica.
Tijekom turneje po cijeloj bivšoj Jugoslaviji, 1964. godine, proglašeni su najomiljenijom rock grupom. Uz brojne festivalske nagrade, grupa je tri puta bila nominirana u kategoriji najboljeg sastava bivše Jugoslavije u izboru muzičkog magazina Ritam.
Na Zagrebačkom festivalu 1966. godine, dobili su prvu nagradu stručnog žirija i drugu nagradu publike za skladbu Mirjana (Alfonsa Vučera). Sljedeće godine sa skladbom Nemoj reći zbogom, dobijaju treću nagradu publike. Zatim su slijedile inozemne turneje, prvo po Njemačkoj, u sklopu programa - Našim građanima u svijetu, s poznatim voditeljem Vikijem Glovackim, i skupinom najpoznatijih estradnih zvijezda; Ivicom Šerfezijem, Ivom Robićem, Arsenenom Dedićem.
Sedamdesete
Na svoju prvu turneju po Sovjetskom Savezu, Crveni koralji otišli su početkom sedamdesetih, kasnije su slijedile brojne druge. Na tim turnejama nastupali su uz tada najveće zvijezde bivše države; Ivicu Šerfezija, Ladu Leskovara, kvartet 4M, Zdenku Kovačiček, Josipu Lisac, Radmilu Karaklajić, Đorđe Marjanovića, i Karla Metikoša(Matt Colins). Početkom sedamdesetih grupu je nakratko napustio Boris Babarović, a zamijenio ga je Marijan Miše. No on se uskoro vratio u sastav. Sedamdesetih Crveni Koralji postaju stalni gosti u gotovo svim radijskim i TV emisijama zabavnog karaktera u bivšoj državi, ali ta - slatka pozicija i rutina dovela je uskoro sastav u nemirne vode.
Bubnjar i nesuđeni šef grupe, Medo Badrić napušta grupu 1976. godine, mijenja ga Boris Turina, ali ne zadugo, pa onda u grupu uskače višegodišnji član Zlatnih akorda Željko Mačor Marinac. Zatim grupu napušta i ritam gitarista Rudolf Šimunec.
Osamdesete, Devedesete do danas
Grupa povremeno nastupa, praktički na poziv, prilikom nekih obljetnica ili nostalgičarskih okupljanja. Došlo je novo vrijeme sa novom publikom i novim grupama. Isto tako i povremeno nešto snimi; kao 1985. za - Zbirku rock’n’rolla 63-65, te LP "JA SAM TVOJ ČOVJEK" koji LP predstavlja prvu pravo izvornu LP ploču Crvenih koralja.Do tada su sve bile tzv.singlice i zbirke pjesama. Ovo je prva dugosvirajuća ploča osmišljena upravo za Crvene koralje, a to za njihovu 25 godišnjicu.
Diskografija
Singl ploče
- Rekla si: volimo se, (PGP RTB 1963.)
- Crvene ruže (Roses are red), Ja za ljubav dosad nisam znao (Things), sa Ivicom Šerfezijem (Jugoton 1964.)
- Bez djevojke, Još uvijek se nadam, (Jugoton 1969.)
EP ploče
- Napuljska gitara, Maštanje, Zvjezdana noć, Dolazak - Andrlea, ( Jugoton, 1964. EPY 3370)
- Peggy sue, Koliko dugo (Blowing in the Wind), Svadja, Noćas, sa Matt Collinsom (Jugoton 1964.)
- Najljepši san, dok je drugi ljubi (Then he kissed me), Ponoć je prošla, Rekla si: volimo se, (PGP RTB 1964.)
- Zizi, Au revoir, Reci, reci, reci... (Dis, dis, dis...), Suviše lijepo (Trop beau), sa Zvonkom Spišićom (Jugoton 196?)
- Otiđi od nje (You better move on), Perfidia (Dominiguez), Tema mladih ljubavnika (Young Lovers), Svega mi je dosta (It's all over now), (PGP RTB 1965.)
- Volim je (And i love her), Sretne godine, Johnny guitar, Izgubljenoj ljubavi, (PGP RTB 1966.)
- Sam (What's they gonna do), Kad bih bio drvosječa (If I were a Carpenter), Bila si jedina, Ne želim više tu ljubav, (PGP RTB 1968., EP 50553)
- Moja gitara, Noćas sam sanjao, U jutro (Al matino), Otac je rekao (Simon says), (PGP RTB 1969.)