Marin Franičević (pjesnik): razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Posljednja izmjena od 23. ožujak 2022. u 13:22

Marin Franičević (Vrisnik na Hvaru, 18. svibnja 1911. – Zagreb, 17. srpnja 1990.), hrvatski pjesnik i povjesničar. Brat je hrvatskoga književnika Jure Franičevića-Pločara.^[1]

Od 1941. godine bio je sudionikom NOP-a te glavnim urednikom Slobodne Dalmacije i pokretačem i urednikom Književnika. U zbjegu u El Shattu voditelj je prosvjetno-propagandnog odjela. Nakon Drugoga svjetskog rata urednikom je časopisa Republika. Bio je član Inicijativnoga odbora za osnivanje Sabora čakavskoga pjesništva, u Žminju 8. prosinca 1968.

Objavio je niz zbirki pjesama: Zvijezda nad planinom, Vitar u Korenu, Sunčani sat, Sve masline, Na pojih i putih (suautor s Perom Ljubićem). Autorom je prve knjige kritika hrvatske književnosti nakon II. svjetskoga rata Pisci i problemi.

U vremenu nakon rata Franičević je prozivao onodobne hrvatske književnike, Vesnu Parun i Dobrišu Cesarića, zbog nedostatne partijnosti i ideološkoga pravovjerja.^[provjeriti] Vremenom je Franičević izgubio boljševičke i jugoslavenske iluzije te se okrenuo dubinskom proučavanje starije hrvatske književnosti, vrhunac čega je monumentalna Povijest hrvatske renesansne književnosti iz 1983. godine. Riječima Slobodana Prosperova Novaka, »Ta je knjiga na svoj način piščev flagelantski iskup za grijehe kritičkog staljinizma. Nitko do tada nije napisao opsežniji pregled književne renesanse i nitko poput Franičevića nije tako suvereno prosudio vrijednost tadašnje lirike.«^[2]

Spomen

Memorijalna zbirka Marina Franičevića u Vrisniku, u sastavu Muzeja općine Jelsa. Sadrži Franičevićevu ostavštinu (7000 knjiga i namještaj njegove radne sobe).^[3]

Izvori

↑ Slobodna Dalmacija Siniša Vuković: Čakavska paleta braće Franičević, 1. travnja 2003.
↑ S.P. Novak: Povijest hrvatske književnosti, sv. III., Marijan tisak, Split, 2004.
↑ Franičević, Marin, kbm.mdc.hr, pristupljeno 18. svibnja 2021.

Franičević, Marin, Hrvatska enciklopedija
Marin Franičević, Bio sam i kulturni radnik a ponekad i pjesnik, Dani Hvarskoga kazališta 1/1983. (HAW)

Vanjske poveznice

Mrežna mjesta

Franičević, Marin, Hrvatski biografski leksikon
Franičević, Marin, Leksikon Marina Držića
Marin Franičević, Pet stoljeća hrvatske drame (Uvod u diskusiju o sistematizaciji i valorizaciji dramske književnosti), Dani Hvarskoga kazališta 1/1975. (HAW)

Preusmjeri Predložak:Književnici razdoblja 1857. – 1952.

Dobitnici Nagrade Vladimir Nazor za književnost

Godišnja nagrada

1959. Vesna Parun • 1962. Petar Šegedin • 1964. Dobriša Cesarić & Jure Kaštelan • 1965. Ranko Marinković • 1966. Jure Franičević-Pločar • 1968. Slobodan Novak • 1969. Krsto Špoljar • 1970. Stanko Lasić & Antun Šoljan • 1971. Oto Šolc • 1972. Nikola Milićević & Svetozar Petrović • 1973. Živko Jeličić • 1974. Marin Franičević • 1975. Vesna Krmpotić & Predrag Matvejević • 1976. Zvane Črnja & Milivoj Solar • 1978. Drago Kekanović & Milivoj Slaviček • 1979. Ivan Katušić & Miroslav Slavko Mađer • 1980. Tito Bilopavlović & Nikica Petrak • 1981. Ivan Slamnig & Danijel Dragojević • 1983. Zvonko Maković • 1984. Luko Paljetak • 1985. Nedjeljko Fabrio & Zvonimir Majdak • 1986. Viktor Žmegač • 1987. Nusret Idrizović & Augustin Stipčević • 1988. Branimir Bošnjak • 1989. Zvonimir Mrkonjić • 1990. Bruno Popović • 1991. Željka Čorak • 1992. Slavko Mihalić • 1993. Sibila Petlevski • 1994. Ivan Golub • 1995. Ante Stamać • 1996. Jozo Laušić • 1997. Željko Knežević • 1998. Jakša Fiamengo • 1999. Goran Tribuson • 2000. Stanko Andrić • 2001. Drago Glamuzina • 2002. Andriana Škunca • 2003. Renato Baretić • 2004. Luko Paljetak • 2005. Delimir Rešicki • 2006. Mate Ganza • 2007. Mirko Kovač • 2008. Anka Žagar • 2009. Ivana Šojat-Kuči • 2010. Nada Gašić • 2011. Zoran Ferić • 2012. Tatjana Gromača • 2013. Milko Valent • 2014. Josip Mlakić • 2015. Delimir Rešicki • 2016. Krešimir Nemec • 2017. Branko Maleš • 2018. Ludwig Bauer • 2019. Maša Kolanović • 2020. Marko Gregur • 2021.

Za životno djelo

1962. Miroslav Krleža • 1967. Vjekoslav Kaleb & Dragutin Tadijanović • 1968. Gustav Krklec & Dobriša Cesarić • 1969. Vjekoslav Majer • 1970. Nikola Šop • 1971. Miroslav Feldman • 1972. Šime Vučetić • 1973. Novak Simić • 1974. Marijan Matković • 1975. Ranko Marinković • 1976. Vladimir Popović • 1977. Drago Ivanišević • 1978. Joža Horvat • 1979. Marin Franičević • 1980. Josip Barković • 1982. Vesna Parun • 1983. Jure Franičević-Pločar • 1984. Aleksandar Flaker & Jure Kaštelan • 1985. Mirko Božić • 1986. Vojin Jelić • 1987. Živko Jeličić • 1988. Ivan Slamnig • 1989. Slobodan Novak • 1990. Olinko Delorko • 1991. Petar Šegedin • 1992. Ivo Frangeš • 1993. Srećko Diana • 1994. Nikola Milićević • 1995. Rajmund Kupareo • 1996. Slavko Mihalić • 1997. Ivan Kušan • 1998. Miroslav Slavko Mađer • 1999. Vesna Krmpotić • 2000. Stanko Lasić • 2001. Ivo Brešan • 2002. Gajo Peleš • 2003. Viktor Žmegač • 2004. Josip Tabak • 2005. Irena Vrkljan • 2006. Miroslav Šicel • 2007. Nedjeljko Fabrio • 2008. Zvonimir Mrkonjić • 2009. Milivoj Solar • 2010. Ivan Aralica • 2011. Nikica Petrak • 2012. Luko Paljetak • 2013. Tonko Maroević • 2014. Zvonimir Majdak • 2015. Pavao Pavličić • 2016. Dubravko Jelčić • 2017. Feđa Šehović • 2018. Danijel Dragojević • 2019. Andriana Škunca • 2020. Dubravka Oraić Tolić • 2021.

v • r • u Dobitnici Nagrade Ivan Goran Kovačić

1965. Petar Šegedin (Orfej u maloj bašti) • 1966. Ranko Marinković (Kiklop) • 1967. Meša Selimović (Derviš i smrt) • 1968. Miroslav Krleža (Zastave) • 1969. Rafo Bogišić (O hrvatskim starim pjesnicima) • 1970. Drago Ivanišević (Glasine) • 1971. Tomislav Ladan (Te kritike) • 1972. Karlo Štajner (7000 dana u Sibiru) • 1973. Marko Ristić (Turpituda) • 1974. Jure Franičević Pločar (Vir) • 1975. Oskar Davičo (Rituali umiranja jezika) • 1976. Mirko Božić (Colonnello) • 1977. Danilo Kiš (Grobnica za Borisa Davidoviča) • 1978. Marijan Matković (Ogledi i ogledala) • 1979. Jure Kaštelan (Divlje oko) • 1980. Jara Ribnikar (Život i priča) • 1981. Sreten Asanović (Noć na golom brdu) • 1982. Vojin Jelić (Doživotni grešnici) • 1983. Mihailo Lalić (Dokle gora zazeleni) • 1984. Marin Franičević (Povijest hrvatske renesansne književnosti) • 1985. Ivan Aralica (Duše robova) • 1986. Matko Peić (Ljubav na putu) • 1987. Irena Vrkljan (Marina ili o biografiji) • 1988. Vesna Krmpotić (Brdo iznad oblaka) • 1989. Borislav Pekić (Atlantida) • 1990. • 1991. • 1992. • 1993. Ranko Marinković (Never more) • 1994. • 1995. • 1996. • 1997. • 1998. Slavko Mihalić (Pandorina kutija) • 1999. • 2000. Aleksandar Flaker (Književne vedute) • 2001. • 2002. Josip Vaništa (Knjiga zapisa) • 2003. Nedjeljko Fabrio (Triemeron) • 2004. Renato Baretić (Osmi povjerenik) • 2005. Danijel Dragojević (Žamor) • 2006. Dubravka Oraić-Tolić (Muška moderna i ženska postmoderna) i Ivana Sajko, (Rio bar) • 2007. Zdravko Zima (Lovac u labirintu) • 2008. Josip Mlakić (Tragom zmijske košuljice) • 2009. Anka Žagar (Stvarnice, nemirna površina) • 2010. Zoran Kravar (Uljanice i duhovi) • 2011. Dubravka Ugrešić (Napad na minibar)

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Marin_Franičević_(pjesnik)&oldid=442955"

Inačica od 25. kolovoz 2021. u 08:23 vidi izvor WikiSysop (razgovor \| doprinosi) AA_Korisnik, Botovi, Birokrati, Administratori sučelja, Otajnici, Administratori 520.596 edits Bot: Automatski unos stranica		Posljednja izmjena od 23. ožujak 2022. u 13:22 vidi izvor WikiSysop (razgovor \| doprinosi) AA_Korisnik, Botovi, Birokrati, Administratori sučelja, Otajnici, Administratori 520.596 edits m bnz
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Marin Franičević (pjesnik)'''-->'''~~Marin Franičević''' ([[Vrisnik]] na [[Hvar]]u, [[18. svibnja]] [[1911.]] – [[Zagreb]], [[17. srpnja]] [[1990.]]), [[Hrvatska\|hrvatski]] pjesnik i [[književna povijest\|povjesničar]]. Brat je hrvatskoga književnika [[Jure Franičević-Pločar\|Jure Franičevića-Pločara]].<ref>[https://web.archive.org/web/20160305012703/http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20030401/feljton01.asp Slobodna Dalmacija] Siniša Vuković: Čakavska paleta braće Franičević, 1. travnja 2003.</ref>		Marin Franičević''' ([[Vrisnik]] na [[Hvar]]u, [[18. svibnja]] [[1911.]] – [[Zagreb]], [[17. srpnja]] [[1990.]]), [[Hrvatska\|hrvatski]] pjesnik i [[književna povijest\|povjesničar]]. Brat je hrvatskoga književnika [[Jure Franičević-Pločar\|Jure Franičevića-Pločara]].<ref>[https://web.archive.org/web/20160305012703/http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20030401/feljton01.asp Slobodna Dalmacija] Siniša Vuković: Čakavska paleta braće Franičević, 1. travnja 2003.</ref>

	Od 1941. godine bio je sudionikom [[NOP]]-a te glavnim urednikom [[Slobodna Dalmacija\|Slobodne Dalmacije]] i pokretačem i urednikom [[Književnik\|''Književnika'']]. U zbjegu u [[El Shatt\|El Shattu]] voditelj je prosvjetno-propagandnog odjela. Nakon [[Drugi svjetski rat\|Drugoga svjetskog rata]] urednikom je časopisa [[Republika (časopis)\|''Republika'']]. Bio je član Inicijativnoga odbora za osnivanje [[Čakavski sabor\|Sabora čakavskoga pjesništva]], u [[Žminj]]u 8. prosinca 1968.		Od 1941. godine bio je sudionikom [[NOP]]-a te glavnim urednikom [[Slobodna Dalmacija\|Slobodne Dalmacije]] i pokretačem i urednikom [[Književnik\|''Književnika'']]. U zbjegu u [[El Shatt\|El Shattu]] voditelj je prosvjetno-propagandnog odjela. Nakon [[Drugi svjetski rat\|Drugoga svjetskog rata]] urednikom je časopisa [[Republika (časopis)\|''Republika'']]. Bio je član Inicijativnoga odbora za osnivanje [[Čakavski sabor\|Sabora čakavskoga pjesništva]], u [[Žminj]]u 8. prosinca 1968.