Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Slobodan Prosperov Novak

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Slobodan Prosperov Novak (Beograd, 11. travnja 1951.[1]) je hrvatski povjesničar književnosti, komparatist, novinar, političar i teatrolog.

Životopis

Djetinjstvo provodi u Dubrovniku gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju društvenoga smjera, te nižu muzičku školu. Književne tekstove počeo je objavljivati godine 1969. najprije u časopisima Dubrovnik, Naša riječ i Laus. Diplomirao je komparativnu književnost 1973. na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na kojem je magistrirao 1976. i doktorirao 1978. godine. Radio je kao novinar Vjesnika u srijedu (1973. – 1974.). Godine 1977. postaje asistentom, zatim docentom te redovitim profesorom (1988.) na Katedri za stariju hrvatsku književnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. U razdoblju od 1981. do 1984. predaje i u Institutu za slavensku filologiju Sveučilišta u Rimu, a od 1990. do 1992. pomoćnik je ministra prosvjete, kulture i športa Republike Hrvatske. Od 1990. do 1992. bio je predsjednikom Vijeća Dubrovačkih ljetnih igara, a 2000. i ravnateljem Igara.

Bio je pokretačem i glavnim urednikom novina Matice hrvatske Vijenca, časopisa "Lettre internationale" i magazina "Cicero". Niz godina uređivao je časopis hrvatskih književnika "Most/The Bridge" i istoimenu biblioteku. Bio je predsjednikom Hrvatskoga PEN-a (od 1990. do 2000.) pa je sa suradnicima 1993. u Dubrovniku organizirao 59. svjetski kongres PEN-a. Godine 1998. osnovao je Mediteranski institut Grga Novak na Hvaru. Od 2001. predaje južnoslavensku filologiju na odsjeku za slavistiku Sveučilišta Yale u New Havenu, SAD. Bio je profesorom hrvatske književnosti na Sveučilištu u Splitu i predavačem na tamošnjim odsjecima talijanistike i anglistike, a od 2010. redovitim je profesorom književnosti na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.

Priredio je brojna izdanja hrvatskih pisaca, autor je niza sveučilišnih i školskih hrestomatija, a ostvario je i niz multimedijalnih projekata, među kojima su najvažnije kazališne predstave "Ecce homo" i "Kako bratja prodaše Jozefa" na Dubrovačkim ljetnim igrama 1985. i 1990., te velika izložba "Gundulićev san" 1989. u Muzejskom prostoru u Zagrebu. Drama "Mozartov sin" preporučena je teatrima za izvođenje na natječaju za dramu "Marin Držić" 2013.

Djela (izbor)

  • Dubrovački eseji i zapisi, 1975.
  • Teatar u Dubrovniku prije Marina Držića, 1977.
  • Vučistrah i dubrovačka tragikomedija, 1979.
  • Komparatističke zagonetke, 1979.
  • Zašto se Euridika osvrnula, 1981.
  • Planeta Držić, 1984.
  • Dubrovnik iznova, 1987.
  • Kad su đavli voljeli hrvatski, 1988.
  • Hrvatski pluskvamperfekt, 1991.
  • Figure straha, 1994.
  • Povijest hrvatske književnosti (tri sveska), 1996., 1997., 1999.
  • Kratka povijest avanturizma, 2001.
  • Zlatno doba, 2002.
  • Povijest hrvatske književnosti, (4 sveska), 2004.
  • 101 Dalmatinac i poneki Vlaj, 2005.
  • Hrvatske renesanse tragedije, 2006.
  • Hvar: mjesta, ljudi, sudbine, 2006.
  • Predavanja iz hrvatske renesanse književnosti na Sveučilištu Yale, 2008.
  • Leksikon Marina Držića, ur., 2009.
  • Slaveni u renesansi, 2009.
  • Pričaj mi o Europi, 2010.
  • Zločesti tekstovi, 2011.
  • 101 Dalmatinka, 2010.
  • Zločesti tekstovi, Profil, Zagreb, 2010.
  • Boka Kotorska od kampanela do kampanela, AGM , Zagreb, 2011.
  • Knjiga o teatru, AGM, Zagreb,2014.
  • Književnost ranog novovjekovlja u Boki kotorskoj., S Viktorijom Franić Tomić, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2014.
  • Abrahamova žrtva, s Viktorijom Franić Tomić.Matica hrvatska, Zagreb, 2015.
  • Split. Monografija., s Ivom Pervanom. Lilliput Planet, Zagreb, 2015.
  • Marin Držić, Izabrana djela, I-II, Stoljeća hrvatske književnosti, Zagreb, 2011.-2015.
  • Zlatna knjiga bokeljskih književnika., s Viktorijom Franić Tomić, Lilliput Planet, Zagreb, 2016.
  • Vruja. Grad vode i vjetra., Splićanka d. o. o., Split, 2016. (+ prijevod na engleski jezik i prijevod na ruski jezik)
  • Pisac i vlast. Poetika Marina Držića, Školska knjiga, Zagreb, 2017.
  • Kanonski korpus hrvatske književnosti, kulturne povijesti, filozofije i znanosti, knjiški niz, 2019.

Ostalo

Izvori