Razlika između inačica stranice »Francuski gastronomski objed«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (no summary specified)
 
Redak 17: Redak 17:


==Izvori==
==Izvori==
{{commonscat|Cuisine of France|Francuska kuhinja}}
 
{{izvori}}
{{izvori}}
* Ross Steele, ''The French Way'', 2nd ed., 2001., McGraw-Hill, New York
* Ross Steele, ''The French Way'', 2nd ed., 2001., McGraw-Hill, New York

Trenutačna izmjena od 22:52, 1. studenoga 2021.

  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – nematerijalna svjetska baština

Francuski gastronomski objed je naziv za društvenu tradiciju uživanja u francuskoj kuhinji prilikom važnih događanja u životu pojedinca i skupina, kao što su proslave rođenja, vjenčanja, rođendana, godišnjica, postignuća i sl.[1] To je slavljenički objed za koji se ljudi okupljaju kako bi uživali u umjetnosti dobre hrane i pića (gastronomija). Gastronomski objed naglašava zajedništvo, uživanje u okusima, te ravnotežu ljudi i plodova prirode; on učvršćuje obiteljske veze, privlači prijatelje i jača šire društvene veze. Zbog toga je francuski gastronomski objed upisan na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine u Europi 2010. god.[2].

Izmjena slijedova za objed Karla V. na iluminaciji u djelu Grandes Chroniques iz 14. st., Nacionalna knjižnica u Parizu

Odlike

Francuskom gastronomskom objedu prethodi pažljiv odabir jela iz neprestano rastućeg repertoara recepata, kupnja dobrih, po mogućnosti lokalnih proizvoda koji se sljubljuju, kao i odabir vina koja se sljubljuju s odabranim menijem i ukusno postavljanje stola. Slijedi veliko francusko umijeće pripreme jela (francuska kuhinja), ali i jedinstven oblik njihova uživanja koji uključuje mirisanje i probavanje jela za stolom. Svaki gastronomski objed treba slijediti strog slijed koji započinje aperitivom, a završava konzumacijom likera (digestiv), između kojih su najmanje dva slijeda uključujući predjelo (entrée), glavno jelo (plat principal koji započinje s hors d'oeuvre ili „početnim slijedom”) od ribe i/ili mesa s povrćem, te opcionalnih međuslijedova (entremet) i priloga, te naposlijetku sira i deserta. Pojedinci koji duboko poznaju tradiciju i čuvaju sjećanje na ritualno objedovanje se nazivaju gastronomi i njihova zadaća je da oralnim ili pismenim putem prenose svoja znanja novim generacijama[1].

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 Gastronomic meal of the French UNESCO-vim službenim stranicama (engl.) Preuzeto 31. prosinca 2012.
  2. ↑ Celebrations, healing techniques, crafts and culinary arts added to the Representative List of the Intangible Cultural Heritage Unescopress 16. studenog 2010. (engl.) Preuzeto 31. prosinca 2012.
  • Ross Steele, The French Way, 2nd ed., 2001., McGraw-Hill, New York
  • Larousse Gastronomique, 2009., Clarkson Potter, New York, str. 780. ISBN 978-0-307-46491-0

Vanjske poveznice

v • r • u
Svjetska baština u Francuskoj
Flag of UNESCO.svgKulturna dobra (39)
Episkopalni grad Albi (2010.) • Rimski i romanički spomenici u Arlesu (1981.) • Kraljevske solane u Arc-et-Senansu (1982.) • Stara jezgra Avignona (1995.) • 23 zvonika Beffroi1) (1999.) • Mjesečeva luka Bordeauxa (2007.) • Katedrala u Bourgesu (1992.) • Klimati i teroari Burgundije (2015.) • Canal du Midi (1996.) • Povijesni grad i utvrda Carcassonne (1997.) • Mediteranski poljoprivredno-pastirski kulturni krajolik Caussesa i Cévennesa (2011.) • Champagne brda, kuće i podrumi (2015.) • Oslikana špilja Chauvet-Pont d’Arc (2014.) • Dvorac Fontainebleau s parkom (1981.) • Opatija Fontenay (1981.) • Grande Île i Neustadt u Strasbourgu (1988.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu5) (2016.) • Obnovljeno središte Le Havrea (2005.) • Povijesna mjesta u Lyonu (1998.) • Mont Saint Michel i njegov zaljev (1979.) • Katedrala Notre-Dame u Amiensu (1981.) • Katedrala Notre-Dame u Chartresu (1979.) • Notre-Dame, Bazilika Saint-Remi i palača Tau u Reimsu (1991.) • Dolina rijeke Loire između Sully-sur-Loire i Chalonnesa (2000.) • Rimski spomenici u Orangeu uključujući kazalište i slavoluk (1981.) • Pont du Gard (1985.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa 2) (2011.) • Srednjevjekovni trgovački grad Provins (2001.) • Francuski dio puta Svetog Jakova prema Santiago de Composteli3) (1998.) • Vinogradsko područje Saint-Emiliona (1999.) • Opatijska crkva Saint-Savin-sur-Gartempe (1983.) • Obala Seine u Parizu (1991.) • Stanislavov trg zajedno s trgovima Place de la Carrière i Place d'Alliance u Nancyju (1983.) • Taputapuātea6) (2017.) • Vaubanove utvrde (2008.) • Versajska palača (1979.) • Opatija Vézelay s brežuljkom (1979.) • Prapovijesni lokaliteti u dolini Vézère (Lascaux, Cro-Magnon, La Madeleine, Le Moustier) (1979.)
Francuska zastava
Prirodna dobra (5)
Chaîne des Puys, tektonska arena rasjeda Limagne (2018.) • Francuski južni teritoriji i mora (2019.)6) • Lagune Nove Kaledonije6) (2008.) • Nacionalni park Réunion6) (2010.) • Zaljev Porto uključujući park prirode Scandola na Korzici (1983.)
Mješovita dobra (1)
Nematerijalna
svjetska baština (12)
Alençonska čipka, vještina pravljenja (2010.) • Aubussonska tapiserija (2009.) • Cantu in paghjella sekularno i liturgijsko pjevanje s Korzike (2009.) • Compagnonnage, mreža za prenošenje znanja i identiteta (2010.) • Equitation, francuska škola jahanja (2011.) • Fest-noz, festivalno okupljanje zajedničkih tradicionalnih plesova Bretanje (2012.) • Festivali vatre ljetnog suncostaja na Pirenejima3) (2015.) • Karneval u Granvilleu (2016.) • Francuski gastronomski obrok (2010.) • Francuska tradicija crtanja krovišta (2009.) • Maloya6) (2009.) • Gwoka6) (2014.) • Procesija divova i zmajeva1) (208.) • Procesije kostiju Limousina (2013.) • Sokolarstvo 4)(2010.)

1) Zajednička svjetska baština Belgije i Francuske  2) Zajedno s 5 drugih alpskih zemalja  3) Zajednička svjetska baština Francuske i Španjolske  4) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [1]  5) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [2]  6) Francuski prekomorski posjedi  

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Francuski_gastronomski_objed&oldid=280049"