Razlika između inačica stranice »Vendelin Vošnjak«

Trenutačna izmjena od 11:48, 8. prosinca 2021.

Kapelica u Šenbricu, gdje je rođen sluga Božji Vendelin Vošnjak; kod kapelice njegova rodbina i domaći kapelan.

Spomen ploča Vendelinu Vošnjaku u Franjevačkom samostanu i crkvi na Kaptolu

Vendelin Vošnjak (Šenbric kod Velenja, Slovenija, 13. rujna 1861. – Zagreb, 18. ožujka 1933.), slovenski svećenik hrvatskog podrijetla, franjevac, prvi provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, generalni vizitator, član vrhovne uprave Franjevačkog reda u Rimu, sluga Božji, kandidat za sveca.

Životopis

Rodio se 1861. u Šenbricu kod Velenja (prije se zvao Konovo). Na krštenju, dobio je ime Mihael. Njegovi su preci Hrvati iz Bosne, koji su se doselili u Sloveniju. Prezime Vošnjak je slovenska verzija riječi Bošnjak. Rano je ostao bez majke. Otac mu je bio revni kršćanin. Odrastao je uz osmero braće i sestara. Za njegovo školovanje i vjerski život brinuo se rođak, koji je bio nadžupnik u Ptuju. Završio je osnovnu školu i klasičnu gimnaziju u Ptuju. U rujnu 1878. primljen je u novincijat Franjevačkog samostana u Zagrebu i dobio redovničko ime Vendelin. Filozofske i teološke studije polazio je u Pečuhu i Varaždinu. Svečane redovničke zavjete položio je u Varaždinu 1882., a za svećenika je zaređen u Grazu 1884. Sljedeće dvije godine studirao je teologiju na Isusovačkom sveučilištu u Innsbrucku. U Zagrebu je od 1886. do 1889. magister klerika i lektor filozofije u filozofskom učiištu, a od 1889. do 1895. Istu dužnost ima u Varaždinu.

U franjevačkoj provinciji sv. Ladislava bio je definitor, zagrebački gvardijan, vizitator Franjevačkog svjetovnog reda, komisar samostana i provincijal. Odlukom iz Rima, 3. lipnja 1900. osnovana je nova Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu, a Vendelin Vošnjak je izabran za provincijala. Do tada su franjevački samostani u Hrvatskoj pripadali pod jednu slovensku i dvije mađarske franjevačke provincije. Vendelin Vošnjak bio je provincijal od 1900. do 1908. i od 1924. do 1927. Petnaest puta bio je generalni vizitator svih franjevačkih provincija u Kraljevini Jugoslaviji te nekih provincija u Austriji, Njemačkoj i Češkoj.

Šest godina bio je član vrhovne uprave Franjevačkog reda u Rimu. Imao je izvanredne sposobnosti i krjepostan život. Umro je u Franjevačkom samostanu na Kaptolu u Zagrebu 1933. Godine 1963. pokrenut je postupak da se proglasi blaženim. Peritusi u njegovoj kauzi su bili o. Ante Stantić^[1] i o. Aleksa Benigar ^[2]

Izvori

↑ http://www.ika.hr/bilteni/bilten_27-2003.pdf IKA Šezdeset godina svećeništva o. Ante Stantića, 6. srpnja 2003.
↑
{{
1. if:
||
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},

]]}},

Vanjske poveznice

Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Vendelin Vošnjak

[1] ttp://www.ika.hr/bilteni/bilten_27-2003.pdf IKA Šezdeset godina svećeništva o. Ante Stantića, 6. srpnja 2003.

[2] {{
if:
||
Morate navesti naslov = i url = dok rabite {{[[Predložak:Citiranje web},
|Citiranje web},

[3] :

[4] :

[1]

[2]

@@ Redak 10: / Redak 10: @@
 U franjevačkoj provinciji [[Sveti Ladislav|sv. Ladislava]] bio je definitor, zagrebački [[gvardijan]], vizitator Franjevačkog svjetovnog reda, [[komisar]] [[samostan]]a i provincijal. Odlukom iz [[Rim]]a, [[3. lipnja]] [[1900.]] osnovana je nova Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu, a Vendelin Vošnjak je izabran za provincijala. Do tada su franjevački samostani u Hrvatskoj pripadali pod jednu slovensku i dvije [[Mađarska|mađarske]] franjevačke provincije. Vendelin Vošnjak bio je provincijal od [[1900.]] do [[1908.]] i od [[1924.]] do [[1927.]] Petnaest puta bio je generalni vizitator svih franjevačkih provincija u [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevini Jugoslaviji]] te nekih provincija u [[Austrija|Austriji]], [[Njemačka|Njemačkoj]] i [[Češka|Češkoj]].
-Šest godina bio je član vrhovne uprave Franjevačkog reda u Rimu. Imao je izvanredne sposobnosti i krjepostan život. Umro je u Franjevačkom samostanu na [[Kaptol (Zagreb)|Kaptol]]u u Zagrebu [[1933.]] Godine [[1963.]] pokrenut je postupak da se proglasi blaženim. ''[[Peritus]]i'' u njegovoj kauzi su bili o. [[Ante Stantić]]<ref>http://www.ika.hr/bilteni/bilten_27-2003.pdf IKA Šezdeset godina svećeništva o. Ante Stantića, 6. srpnja 2003.  </ref> i o. [[Aleksa Benigar]] <ref>{{cite web|url=http://www.ofm.hr/sluga-bozji-o-aleksa-benigar/?fbclid=IwAR1JEHHMZIREGl2YK9QnV_6g12rzVocnwr0kUG-ApnkJHLX7RjmOJ_ILa2M|title= Sluga Božji o. Aleksa Benigar|publisher=Ratko Radišić|date=25. svibanj 2018|accessdate=2. lipanj 2020}}</ref>
+Šest godina bio je član vrhovne uprave Franjevačkog reda u Rimu. Imao je izvanredne sposobnosti i krjepostan život. Umro je u Franjevačkom samostanu na [[Kaptol (Zagreb)|Kaptol]]u u Zagrebu [[1933.]] Godine [[1963.]] pokrenut je postupak da se proglasi blaženim. ''[[Peritus]]i'' u njegovoj kauzi su bili o. [[Ante Stantić]]<ref>http://www.ika.hr/bilteni/bilten_27-2003.pdf IKA Šezdeset godina svećeništva o. Ante Stantića, 6. srpnja 2003.  </ref> i o. [[Aleksa Benigar]] <ref>{{Citiranje web|url=http://www.ofm.hr/sluga-bozji-o-aleksa-benigar/?fbclid=IwAR1JEHHMZIREGl2YK9QnV_6g12rzVocnwr0kUG-ApnkJHLX7RjmOJ_ILa2M|title= Sluga Božji o. Aleksa Benigar|publisher=Ratko Radišić|date=25. svibanj 2018|accessdate=2. lipanj 2020}}</ref>
 == Izvori ==