Toggle menu
309,3 tis.
61
18
533,3 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Gerard Tomo Stantić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Gerard Tomo Stantić od svetoga Stjepana kralja[1] (Đurđin, 16. rujna 1876. - Sombor, 24. lipnja 1956.), bački hrvatski rimokatolički svećenik, karmelićanin i sluga Božji.

Životopis

Rodio se u bačkom selu Đurđinu od roditelja Jose Stantića i Đule (Julije) Jagić. Za karmelićanina se zaredio u Grazu 9. rujna 1896. godine, a onda 11. rujna 1897. položio je svečane redovničke zavjete. Studirao je bogoslovlje, a nakon studija, 1902. se zaredio za svećenika. Bio je prvim Hrvatom, odnosno jedinom osobom koja je znala govoriti hrvatski među svećenicima u novoosnovanom (1904.) karmelićanskom samostanu u Somboru (drugi Hrvat redovnik u samostanu nije bio svećenikom, nego vratarom[1]), koji je onda pripadao mađarskoj provinciji Reda bosonogih karmelićana.[2]

U svom radu je o. Gerard Tomo Stantić bio uzoran i revnostan prema pripadnicima svih naroda, kako svojim Hrvatima, tako i Mađarima i Nijemcima. Kao svećenik se pokazao uzoritim u radu, ispovijedavanju te brižnim prema bolesnicima. Planirao je dovesti karmelićane u Hrvatsku, a ostvarenju njegova nauma je pomogao nadbiskup Alojzije Stepinac. Planove je omeo Drugi svjetski rat, a konačno ostvarenje njegovog plana se zbilo tek poslije njegove smrti, 1959. godine, kada karmelićani dolaze u Zagreb (Remete), gdje su 1960. osnovali samostan, a kasnije i u Split te na otok Krk. Umro je 24. lipnja 1956. godine. Njegovi posmrtni ostaci počivaju u samostanskoj crkvi somborskih karmelićana.

Beatifikacija

Njegova uzoritost u radu, ispovjednička blagost i velika brižnost prema bolesnicima[3] je pridonijela tome da se za njega danas vodi postupak proglašenja blaženim. 25. lipnja 2003. je sjednicom koje je održalo sudište u kauzi kanonizacije Sluge Božjega Gerarda Tome Stantića završen prvi stupanj prema njegovoj beatifikaciji[4][5].

Isto biskupsko sudište je održano nakon niza sjednica u Somboru i Subotici te saslušavanja mišljenja vicepostulatora i promicatelja pravde. Na sudištu je donijet akt o proglašenju završnog dijela kauze koji se sastojao u istraživanju i prepisivanju akata iz toga postupka. U postupku za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića je vicepostulator bio o. Ante Stantić,[6] a sam proces vicepostulature je trajao 20 godina.

Gerard Tomo Stantić postao je i umjetničkom temom te mu je portret u tehnici slame izradila Marija Ivković Ivandekić.[7]

Izvori

  1. 1,0 1,1 Hrvatska riječ Baština za budućnost, 16. srpnja 2004.
  2. Hrvatski redovnici - HKVRP Karmelićani
  3. Zvonik br. 141 Hodočašće u Sombor u čast SB o. Gerarda Tome Stantića, lipanj 2006.
  4. Subotička biskupija Vijesti: Završen prvi stupanj prema beatifikaciji, 25. lipnja 2003.
  5. Radio-Vatikan Vijesti, 14. srpnja 2004.
  6. IKA Šezdeset godina svećeništva o. Ante Stantića, 6. srpnja 2003.
  7. Galerija FER 38. izložba - Izložba slika i predmeta primijenjene umjetnosti rađenih u tehnici slame, 22. travnja - 15. svibnja 2004., preuzeto 21. ožujka 2011.

Vanjske poveznice