Zapadni Kavkaz

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Zapadni Kavkaz (ruski: Западный Кавказ) zapadni dio planinskog vijenca Kavkaza, od Crnog mora do planine Elbrus (na slici desno) u Rusiji. Kako je to jedini veliki planinski vijenac u Europi koji nije pretrpio značajne promjene ljudskim djelovanjem, zbog čega je još 1978. godine upisan je na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi.

Na najzapadnijem dijelu zaštićenog područja od 298.903 ha, od ljetovališta Soči, nalazi se Kavkaški nacionalni park biosfere (Кавказский государственный природный биосферный заповедник) koji je osnovan još 1924. godine u pokrajinama Krasnodarski kraj, Adigeja i Karačajevo-Čerkezija (247.000 ha).

Jezero Kardivač s planine Kuteheku

Ovo područje je bilo naseljeno prije 500.000 godina o čemu svjedoči više od 150 lokaliteta u kojima su pronađeni ljudski ostaci (između ostalog i neandertalaca). No, ipak je ovaj krajolik ostao nepromijenjen ljudskim djelovanjem; sve do nedavno. Danas se tu javljaju posljedice sječe drveća, ispaše stoke (oko 200 farmera živi u tampon zoni), lova, rekreacija i turizma. Oko 40-50.000 turista posjeti rezervat bisfere svake godine (1997.)[1].

Odlike

Poštanska marka s prikazom Zapadnog Kavkaza iz 2006.

Rezervat biosfere čine uglavnom malena područja nizina, ledenjačkih vrhova (oko 60) i preko 130 jezera koji čine oko 80% tipičnog krajolika Kavkaza. Visina se proteže od 250 do 3,360 metara, što je visina najvišeg vrha, Akaragvarta. Rijeke sa sjeverne strane su Bolšaja Laba i Belaja, koje utječu u Kuban, dok su na južnoj strani rijeke kraće i ulijevaju se u Crno more. Tu su i brojni slapovi do 250 metara visine.

U rezervatu obitava rijetka, oko 85 metra visoka, Nordijska jela (Abies nordmanniana), za koju se vjeruje da je najviša vrsta drveta u Europi, ali i Engleska tisa (Taxus baccata), bukva (Fagus orientalis), kesten (Castanea sativa), smreka (Picea orientalis), Iberski hrast (Quercus iberica), Kavkaška lipa (Tilia caucasia) i Europska zelenika (Buxus sempervirens). Zapravo petina biljnih vrsta na ovom području su endemske vrste.

Fauna je također bogata, uključujući rijetke vrste kao što su: leopard (Panthera pardus ciscaucasica), smeđi medvjed (Ursus arctos), ris (Felis lynx) i Kavkaški jelen (Cervus elaphus moral). Ovo područje je posljednje utočište Kavkaškog bizona (Bison bonasus caucasicus) od kojih su posljednji primjerak ubili krivolovci 1927. godine. Danas su preživjeli samo potomci bizona koji je bio u zoološkom vrtu u Njemačkoj, ali su oni nastali križanjem s podvrstom Bison bonasus bonasus[2].

  • Planina Markot iznad Sočija
  • Slap Orekovski u NP Soči
  • Planina Belalakaja
  • Zapadni Kavkaz iz Krasnaja Poljana
  • Ubijeni Kavkaški bizon 1889. godine

Izvori

  1. ↑ KAVKAZSKIY, Opis zaštićene svjetske baštine (engl.)
  2. ↑ Z. Puzek i dr., European Bison Bison bonasus: Current state of the species and an action plan for its conservation, 2002., Institut za istrađivanje sisara poljske akademije znanosti, Bialowieza.
  • Кавказский заповедник. In Заповедники СССР. Заповедники Кавказа. Moskva: Мысль, 1990. str. 69.-100. ISBN 5244004328

Vanjske poveznice

v • r • u
Svjetska baština Ruske Federacije
Flag of UNESCO.svgEuropa
Kulturna dobra (18)
Povijesni i arheološki kompleks Bolğara (2014.) • Povijesno središte i citadela Derbenta (2003.) • Ferapontov manastir (2000.) • Povijesno središte Jaroslavlja (2005.) • Kazanski kremlj (2000.) • Crkva Uzašašća u Kolomenskoju (1994.) • Crkve otoka Kiži na Onješkom jezeru (1990.) • Kurska prevlaka1) (2000.) • Moskovski kremlj i Crveni trg (1990.) • Novodjevičanski manastir u Moskvi (2004.) • Povijesno središte Velikog Novgoroda s Kremljem i Katedralom sv. Sofije (1992.) • Crkve Pskovske škole arhitekture (2019.) • Povijesno središte Sankt-Peterburga s pripadajućim spomenicima; Palače i parkovi grada Puškina (Carsko selo) (1990.) • Solovecki otoci (1992.) • Struveov luk 2) (2005.) • Katedrala Uznesenja i samostan na gradu-otoku Svijažsku (2017.) • Trojice-Sergijeva lavra (1993.) • Bijeli spomenici Vladimir-Suzdalja (1992.)
Prirodna dobra (2)
Komijske prašume (1995.) • Zapadni Kavkaz (1999.)
Ruska zastava
Azija
Prirodna dobra (9)
Zlatno Altajsko gorje (1988.) • Bajkalsko jezero (1996.) • Krajolici Daurije3) (2017.) • Vulkansko područje parka prirode na Kamčatki (1996.) • Visoravan Putorana (2010.) • Park prirode Sihote-Alinj i Nacionalni park Bikin (2001.) • Park prirode Stupovi Lene (2012.) • Bazen zatvorenenog sliva Uvs-Nuur3) (2003.) • Rezervat prirode Vrangelov otok (2004.)
Nematerijalna svjetska baština (2)
Usmena tradicija i kulturni prostor Semeiskie (2008.) • Olonkho herojski ep naroda Jakuta (2008.)

1) Zajednička svjetska baština Litve i Rusije  2) Zajednička svjetska baština deset zemalja (Norveška, Švedska, Finska, Estonija, Latvija, Litva, Rusija, Bjelorusija, Ukrajina, Moldavija)  3) Zajednička svjetska baština Mongolije i Rusije 

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Zapadni_Kavkaz&oldid=472879"