Toggle search
Toggle menu
309,3 tis.
61
18
533,3 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Nacionalni park Bikin

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
More actions
  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština
Sliv rijeke Usuri sa slivom rijeke Bikin desno
Rijeka Bikin

Nacionalni park Bikin (ruski: Национальный парк «Бикин») je ruski nacionalni park stvoren 3. studenoga 2015. kako bi se zaštitila najveća mješovita šuma sjeverne zemljine polutke, kao i 10% svih amurskih tigrova u divljini. Park također štiti i šumsku kulturu 600 autohtonih stanovnika doline rijeke Bikin, Udegejci i Nanajci. Njihov tradicionalni način života podrazumjeva lov, ribolov i skupljanje češera i oraha, te njima pripada 68% parka, dok je ostatak namijenjen konzervaciji, znanstvenim istraživanjima i eko-turizmu.

Njegovih 11.600 km² se proteže sjeverom oblasti Primorski kraj i Habarovski kraj, od zapadnih obronaka planina Sihote-Alinj, te povezuje rijeku Amur na zapadu do primorske regije na istoku. Tok rijeke Bikin prolazi kroz izolirani planinski kraj koji je prekriven miješanim četinjačama i listopadnom šumom i ulijeva se u rijeku Usuri, pritoku Amura koji se ulijeva u Ohotsko more.

Bioraznolikost

Jedan od 30-35 amurskih tigrova u dolini rijeke Bikin.

Ovo područje je zbog veličine nedirnute kišne šume umjerene vlažne klime, jako važno za bioraznolikost životinja i biljaka. umjerene vlažne klime, jako važno za bioraznolikost životinja i biljaka. Tu je zabilježeno 51 vrsta sisavaca kao što su: sob (Rangifer tarandus), vuk i mrki medvjed (Ursus arctos lasiotus), te azijski crni medvjed (Ursus thibetanus) i 194 vrste ptica kao što su: kineska patka (Mergus squamatus) i Blakinstonova sova ribarica (Bubo blakistoni).

Park prirode Sihote-Alinj je 2001. godine upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji zbog svoje važnosti "u očuvanju ugroženih životinja tropskog pojasa koje žive zajedno s onima iz tajgi"[1], a 2018. godine je ovom području dodan Nacionalni park Bikin.

Izvori

  1. ↑ Central Sikhote-Alin, UNESCO (engl.) Pristupljeno 12. rujna 2018.

Vanjske poveznice


v • r • u
Svjetska baština Ruske Federacije
Europa
Kulturna dobra (18)
Povijesni i arheološki kompleks Bolğara (2014.) • Povijesno središte i citadela Derbenta (2003.) • Ferapontov manastir (2000.) • Povijesno središte Jaroslavlja (2005.) • Kazanski kremlj (2000.) • Crkva Uzašašća u Kolomenskoju (1994.) • Crkve otoka Kiži na Onješkom jezeru (1990.) • Kurska prevlaka1) (2000.) • Moskovski kremlj i Crveni trg (1990.) • Novodjevičanski manastir u Moskvi (2004.) • Povijesno središte Velikog Novgoroda s Kremljem i Katedralom sv. Sofije (1992.) • Crkve Pskovske škole arhitekture (2019.) • Povijesno središte Sankt-Peterburga s pripadajućim spomenicima; Palače i parkovi grada Puškina (Carsko selo) (1990.) • Solovecki otoci (1992.) • Struveov luk 2) (2005.) • Katedrala Uznesenja i samostan na gradu-otoku Svijažsku (2017.) • Trojice-Sergijeva lavra (1993.) • Bijeli spomenici Vladimir-Suzdalja (1992.)
Prirodna dobra (2)
Komijske prašume (1995.) • Zapadni Kavkaz (1999.)
Ruska zastava
Azija
Prirodna dobra (9)
Zlatno Altajsko gorje (1988.) • Bajkalsko jezero (1996.) • Krajolici Daurije3) (2017.) • Vulkansko područje parka prirode na Kamčatki (1996.) • Visoravan Putorana (2010.) • Park prirode Sihote-Alinj i Nacionalni park Bikin (2001.) • Park prirode Stupovi Lene (2012.) • Bazen zatvorenenog sliva Uvs-Nuur3) (2003.) • Rezervat prirode Vrangelov otok (2004.)
Nematerijalna svjetska baština (2)
Usmena tradicija i kulturni prostor Semeiskie (2008.) • Olonkho herojski ep naroda Jakuta (2008.)

1) Zajednička svjetska baština Litve i Rusije  2) Zajednička svjetska baština deset zemalja (Norveška, Švedska, Finska, Estonija, Latvija, Litva, Rusija, Bjelorusija, Ukrajina, Moldavija)  3) Zajednička svjetska baština Mongolije i Rusije 

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Nacionalni_park_Bikin&oldid=274626"