Daurija
| Krajolici Daurije | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO
| |
| Krajolici Daurije | |
 Ruska Federacija  Mongolija
| |
| Godina uvrštenja: | 2017. (41. zasjedanje) |
| Vrsta: | Prirodno dobro |
| Mjerilo: | ix, x |
| Ugroženost: | ne |
| Poveznica: | 1448 UNESCO |
Daurija (ruski: Даурия, mongolski jezik: Дагуурстан), Transbajkal ili Zabajkalje (ruski: Забайка́лье) je planinska regija istočno (ili „iza”) Bajkalskog jezera koje se nalazi u pograničnom području između Mongolije i Rusije (manji dio). Naziv je dobila po mongolskom narodu Daguri (ili Dauri) koji govori Daurski jezik, a koji obitava na širokom području Daurije u Rusiji i Mongoliji, te sjeverne Unutarnje Mongolije u Kini.
God. 2017. rezervat biosfere Dornod (njenih 858.803 ha), uz ruski Daurski rezervat biosfere (208.600 ha), te mongolska jezera Chuh-Nuur (7.361 ha) i Ugtam prirodno sklonište (46.160 ha), upisani su na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji pod nazivom Krajolici Daurije kao „izvanredan primjer stepske eko-regije s jedinstvenim suhikm i vlažnim razdobljima koji su doveli do velike raznolikosti vrsta i ekosustava globalnog značaja”[1].
Povijest
Kitanskog podrijetla, Dauri su bili nomadski jahači koji su u 17. stoljeću obitavali uz rijeku Šilka do spajanja s rijekom Argun, čime nastaje gornji Amur. To golemo područje od oko 1.000 km² je postalo poznato kao Daurija. Sredinom 17. st. potpali su pod vlast mandžurijske kineske dinastije Qing koja je skršila otpor Evenki-Daurskog saveza 1640. god. No, već početkom 1650-ih ruski poduzetnik Jarofej Kabarov vodio je kozačke konjanike u osvajački pohod u ovom području. Zbog kozačkih racija Dauri su se većinom odselili na obale rijeke Nen u kineskoj Unutarnjoj Mongoliji, gdje i danas živi njihov veliki broj. U Dauriji, grad Yaxa je postao rusko središte Albazin, kojega su Kinezi ponovno osvojili tek 1680-ih[2]. Ostatak Daurije je postao „oblast” carske Rusije s glavnim gradom Nerčinskom, a potom Čitom. Bila je dijelom kratkotrajne sovjetske Dalekoistočne Republike (1920. – 1922.), a od tada je bila podijeljena na ruske federalne subjekte Zabajkalski kraj (koji je dio današnje Čitske oblasti) i Burjatija, te pokriva gotovo cijela ova dva područja.
Zemljopisne odlike
Veliki dio ruske Daurije pripada Daurskom rezervatu biosfere (Даурский заповедник) od 208.600 ha[3], koji se preko granice nastavlja na golemi mongolski rezervat biosfere Dornod od 8.429.072 ha[4], što čini najveće nedirnuto travnato područje na svijetu.
-
Čita (Čitska oblast, Rusija) je upravno središte ruske Daurije -
Jezero Zun-Torey -
Torejskijsko jezero -
Stepa u Borzinskom rejonu
.JPG){kind=link}
Bioraznolikost
Daurija je prekrivena različitim vrstama stepa, travnatih i šumovitih, s mnogo jezera i močvara koji služe kao obitavalište velike bioraznolikosti. Krajolik Daurije je dom za milijune ugroženih migracijskih ptica, kao što su Daurski ždral (Antigone vipio), Velika droplja (Otis tarda) i Daurska lastavica (Cecropis daurica). Ovo područje je također glavna migracijska ruta za Mongolske gazele (Procapra gutturosa)[1], a mogu se pronaći i vrste sisavaca kao što su Pallasova mačka (Otocolobus manul) i Daurski jež (Mesechinus dauuricus).
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Landscapes of Dauria na službenim stranicama UNESCO-a (eng.) Pristupljeno 13. srpnja 2017.
- ↑ Vadim Turayev, O karakteru omaški u objavljenim dokumentima ruskih istraživača iz 17. stoljeća (О ХАРАКТЕРЕ КУПЮР В ПУБЛИКАЦИЯХ ДОКУМЕНТОВ РУССКИХ ЗЕМЛЕПРОХОДЦЕВ XVII (Arhivirano 30. prosinca 2004.)) (rus.) Pristupljeno 13. srpnja 2017.
- ↑ Daursky Nature Reserve, www.rusnature.info (eng.) Pristupljeno 13. srpnja 2017.
- ↑ "World Network of Biosphere Reserves", Ecological Sciences for Sustainable Development, UNESCO (eng.) Pristupljeno 13. srpnja 2017.
| ||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||||