Ustanova posvećenoga života
Ustanova posvećenoga života je kanonski osnovana javna pravna osoba u Katoličkoj Crkvi. Život članova tih ustanova posvećen je zavjetovanjem evanđeoskih savjeta posluha, siromaštva i spolne neporočnosti ili preuzimanjem evanđeoskih savjeta svetim vezom. Ustanove posvećenoga života uređuju kanoni 573–730 Zakonika kanonskoga prava.
Češći oblik su redovničke ustanove čiji članovi javno polažu zavjete, žive odvojeno od svijeta, a međusobno zajedno kao braća i sestre. Redovničke su ustanove uređene kanonima 607–709 Zakonika kanonskoga prava.
Drugi oblik su svjetovne ustanove živeći u svijetu teže za savršenstvom ljubavi te nastoje osobito iznutra pridonositi posvećenju svijeta.[1]
Za osnutak redovničke kuće ustanova posvećenoga života treba unaprijed napismeno dani pristanak dijecezanskoga biskupa, a mjesni biskup može osnovati ustanovu posvećenoga života na svojem području nakon što se posavjetuje s Apostolskom Stolicom.[2]
Zbor za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života provodi crkveni nadzor ustanova posvećenoga života; promiče i usmjerava praksu evanđeoskih savjeta; osniva redovničke i svjetovne ustanove kao i družbe apostolskoga života, potvrđuje ih ili daje svoj sud o prikladnosti njihova osnutka kad ih treba osnovati mjesni biskup; osniva konferencije viših redovničkih poglavara, odobrava njihove statute, a mjerodavna je i za pustinjački život, red djevica, treće redove i vjernička društva koja kane postati ustanove posvećenoga života ili družbe apostolskoga života.[3]
Povijesno-pravni popis u Papinskom godišnjaku
Papinski godišnjak (Annuario Pontificio) donosi popis muških i ženskih ustanova posvećenoga života „papinskoga prava“ (onih koje je ustanovila ili službenom odlukom odobrila Apostolska Stolica).[4] Za muške donosi Povijesno-pravni popis prednosti.[5]
U njemu su muške ustanove svrstane ovako:
- A) Ustanove posvećenoga života
- a. Redovničke ustanove
- b. Svjetovne ustanove
- I. Kleričke svjetovne ustanove
- II. Laičke svjetovne ustanove
- B. Družbe apostolskoga života
Ženske su ustanove poredane abecedom naziva na talijanskom unutar sljedećih skupina:
- A. Ustanove posvećenoga života
- a. Redovničke ustanove
- I. Redovi i ustanove sa samostalnim kućama
- Benediktinke, Bosonoge karmelićanke, Klarise, klauzurne dominikanke, Seste pohoda Marijina…
- II. Centralizirane ustanove
- Bazilijanke, Dominikanke, Franjevke misionarke iz Asiza, Franjevke od Bezgrješne, Franjevke od Bezgrješnoga začeća , Isusove male sestre, Karmelićanke, Kćeri Božje Ljubavi, Kćeri kršćanske ljubavi (usmiljenke), Kćeri Marije Pomoćnice, Kćeri milosrđa, Kćeri Srca Isusova, Klanjateljice Krvi Kristove, Marijine sestre čudotvorne medaljice, Milosrdne sestre Sv. Križa, Milosrdnice sv. Vinka Paulskoga, Misionarke ljubavi, Sestre Kraljice svijeta, Sestre Milosrdnoga Isusa, Sestre Naše Gospe, Sestre Presvetoga Srca Isusova, Služavke Kristove, Služavke Maloga Isusa, Službenice Bezgrješne Djevice Marije, Službenice milosrđa (ančele), Školske sestre franjevke, Uršulinke, Župske sestre u Istri…
- I. Redovi i ustanove sa samostalnim kućama
- a. Redovničke ustanove
- B. Družbe apostolskoga života
Vanjske poveznice
- Hrvatska konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica
- Portal za promicanje redovničkoga života
- Popis kratica redova Katoličke Crkve, na latinskom
- Popis katoličkih redovničkih ustanova, na engleskom
- Katoličko redovništvo, na engleskom
- Jure Brkan, Ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, Šibenik, 2007., 472 str.
- ↑ Zakonik kanonskoga prava iz 1983., kanon 710.
- ↑ Zakonik kanonskoga prava iz 1983., kanoni 312, 609–612, 679 i 715.
- ↑ Ivan Pavao II., Konstitucija Pastor bonus o Rimskoj kuriji, od 28. lipnja 1988., članci 105.–111.
- ↑ Zakonik kanonskoga prava iz 1983., kanon 589.
- ↑ Annuario Pontificio 2012 (Libreria Editrice Vaticana, 2012., ISBN 978-88-209-8722-0), str. 1411-1480.