Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Sergio Endrigo

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Sergio Endrigo
Sergio Endrigo 1970-ih
Rođen/a15. lipnja 1933.
Umro/umrla7. rujna 2005.
Rim
Žanr/oviautorska glazba
Zanimanjekantautor
Djelatno razdoblje1959. – 2005.
Internetska stranicasergioendrigo.it
Nagrade
Sanremo
Značajni instrumenti
gitara

Sergio Endrigo (Pula, 15. lipnja 1933. - Rim, 7. rujna 2005.), talijanski kantautor tzv. genoveške škole. Pobijedio je na Festivalu u Sanremu 1968. sa skladbom Canzone per te (tal.: Pjesma za te), drugo mjesto osvojio je 1969. s Lontano dagli occhi (tal.: Daleko od očiju) i treće mjesto 1970. s L'arca di Noè (tal.: Noina arka). Sudjelovao je na Euroviziji 1968. sa skladbom Marianne. Tijekom svoje karijere surađivao je s pjesnicima poput Piera Paola Pasolinija, Viniciusa de Moraesa i Giuseppea Ungarettija te s glazbenicima poput Toquinha i Luisa Bacalova. Bio je blizak prijatelj Arsena Dedića od 1965. sve do svoje smrti te je na njega imao veliki utjecaj. Nastupio je i na splitskom festivalu s pjesmom Kud plovi ovaj brod 1970., a na hrvatskom je snimio i Dedićevu pjesmu Odlazak (1979.).

Životopis

Sergio Endrigo rođen je 1933. godine u Puli, gdje mu je otac radio kao klesar. Otac mu umire kada je Sergiu bilo šest godina, a 1947., zajedno s brojnim istarskim Talijanima, odlazi s majkom iz Pule u Italiju, gdje gradi zapaženu kantautorsku karijeru. Premda je od 1965. navraćao u Hrvatsku te održavao koncerte, u svoju rodnu Pulu se vratio tek 1990. godine na poziv svojeg velikog prijatelja Arsena Dedića.

Ostavština

Skulptura "Noina arka" nazvana po Endrigovoj pjesmi "L'arca di Noe" o egzodusu pulskih Talijana brodom Toscana u Italiju 1947. postavljena je u pulskom parku nadomak Arene u čast na kantautora.[1]

Prepjevi

Arsen Dedić snimio je više obrada i prepjeva Endrigovih pjesama:

  • La prima compagnia - Prva ljubav (1975.)
  • Ofelia - Ofelija (1973.)
  • Adesso si (1979.)
  • La colomba - Golubica (1983.)
  • Mani bucate - Rasipne ruke (2012.)
  • 1947 (2015.)

Endrigova "1947" za nosač zvuka s jazz-obradama Endrigovih pjesama bila je posljednja pjesma koju je Dedić snimio prije smrti. Nosač zvuka s mnogim Endrigovim skladbama u izvedbi hrvatskih i slovenskih umjetnika "1947- hommage a Sergio Endrigo" objavljen je u Puli 2012.[2]

Kad je prvi put došao u Zagreb, bio je to siječanj 1965. On mi je bio kao stariji brat (...) svaki od nas predočio [bi mu] nešto od toga što radi. I kad sam mu ja odsvirao »Sanjam te«, onda je rekao: »To je moj čovjek, čovjek za mene«. Eto, tako je počelo sve.
— A. Dedić, 2015.[3]

Vice Vukov 1964. je prepjevao Endrigovu pjesmu "Aria di neve" pod nazivom "Snježno vrijeme".[4]

Autorski sporovi

S glazbenikom Luisom Bacalovom Endrigo se dugo sporio na sudu za autorstvo motiva koji je Bacalov uporabio za temu filma Il postino (tal.: Poštar) koja je posvema nalikovala notama Nelle mie notti (tal.: U mojim noćima), pjesmi koju je Endrigo napisao s Riccardom Del Turcom 1974. godine. Slučaj je zaključen u rujnu 2013. Bacalovim priznanjem o glazbenom autorstvu preuzetu od Endriga, Del Turca i tekstopisca Paola Margherija.[5]

Više informacija

Izvori

Vanjske poveznice


Nedovršeni članak Sergio Endrigo koji govori o glazbeniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.