Prva korizmena nedjelja
Prva korizmena nedjelja (latinski: Dominica in Quadragesima, Nedjelja u četrdesetnici). Zove se i Čista nedjelja. Slavi se približno četrdeset dana prije Uskrsa (ne računajući nedjelje), nakon Pepelnice, te označava početak pokorničkog razdoblja korizme, četrdesetodnevnog vremena posta, molitve i milostinje u pripravi za slavlje Kristova uskrsnuća. Prva korizmena nedjelja može biti najranije 8. veljače, a najkasnije 14. ožujka.
Naziv
Naziv Quadragesima potječe od latinske riječi za četrdeseti, budući da od prve korizmene nedjelje do Velikog petka ima točno četrdeset dana. Međutim, poput naziva Quinquagesima, Sexagesima i Septuagesima, broj je vjerojatno približan broju dana do Uskrsne nedjelje, u ovom slučaju 42. Iako Quadragesima uključuje i nedjelje i radne dane, početak korizme kasnije je premješten na prethodnu srijedu, Pepelnicu, kako bi se dobilo četrdeset korizmenih dana bez nedjelja. Naziv Invocabit početna je riječ ulazne pjesme (introitusa) toga dana. U istočnim Crkvama prva nedjelja korizme naziva se Nedjelja pravoslavlja.
Povijest
Početak korizme od starine
Naziv Quadragesima nedjelja potječe iz ranih stoljeća kršćanstva, kada se korizma oblikovala kao ustaljeno razdoblje priprave za Uskrs. Do 4. stoljeća, pod utjecajem Nicejskog sabora (325.) i kasnije liturgijske standardizacije, ustalio se četrdesetodnevni post po uzoru na Kristovih 40 dana u pustinji, Mojsijevih 40 dana na Sinaju te 40 godina lutanja Izraelaca pustinjom.
Nedjelja pravoslavlja
Naziv Nedjelja pravoslavlja obilježava, nakon 120 godina ikonoklazma, konačnu obnovu svetih ikona u nedjelju 11. ožujka 843. godine.
Quadragesima nedjelja
Naziv Quadragesima pojavljuje se u srednjovjekovnim liturgijskim tekstovima, poput Rimskog misala (Missale Romanum). Prije Drugog vatikanskog sabora (1962. – 1965.), Quadragesima nedjelja bila je općepriznata kao Prva korizmena nedjelja u zapadnom kršćanstvu. Tridentska misa, kodificirana 1570. godine od pape Pija V., zadržala je njezinu tradicionalnu strukturu, uključujući introit Invocabit me (Ps 90,15–16) i trakt Qui habitat. Pokornički karakter dana dodatno je naglašen izostavljanjem Slave (Gloria) i uporabom ljubičastih misnih ruha. Nakon liturgijskih reformi Drugog vatikanskog sabora i uvođenja Novog obreda mise (1970.), naziv Quadragesima nedjelja postupno je izašao iz uobičajene uporabe te je zamijenjen nazivom Prva korizmena nedjelja. Revidirani Rimski misal pojednostavio je nazivlje korizmenih nedjelja, u skladu s nastojanjem za većom razumljivošću i uporabom narodnog jezika. Međutim, temeljne teme dana – pokora, kušnja i Božja zaštita – ostale su nepromijenjene, a evanđelje o Kristovoj kušnji i dalje je središnje u bogoslužju.[1] Svi su napjevi tematski povezani Psalmom 90 te čine pokornički ugođaj, ali pun pouzdanja u Boga, usklađen s korizmenim naglaskom i izvještajem o Kristovoj kušnji.[2] U izvanrednom obliku rimskog obreda (Tridentska misa), koji slave tradicionalne katoličke zajednice, Quadragesima nedjelja zadržava svoj povijesni naziv i strukturu. I dalje uključuje gregorijanski koral i druge predkoncilske elemente, što ga razlikuje od redovitog oblika koji dopušta veći izbor čitanja i pjesama na narodnom jeziku.
Običaji
Povijesno gledano, Prva korizmena nedjelja označavala je važan trenutak u crkvenoj godini. U srednjovjekovnoj Europi označavala je pojačavanje posta i uzdržavanja, pri čemu su se vjernici tijekom korizme suzdržavali od mesa, mliječnih proizvoda i drugih užitaka. Propovijedi su se često usredotočivale na Kristovu pobjedu nad napastima, potičući vjernike na nasljedovanje njegove discipline. Dan je imao i zajedničku dimenziju, jer su se župe okupljale kako bi zajedno započele korizmeni hod. U suvremenoj praksi, Prva nedjelja korizme, ostaje važno liturgijsko slavlje. Mnogi katolici sudjeluju na misi, primaju pepeo ako su propustili Pepelnicu te se obvezuju na korizmene pobožnosti poput molitve, milosrđa ili odricanja od osobnih užitaka.
== Izvori ==