Stala plačuć' tužna mati (lat. Stabat mater dolorosa) - katolički himan posvećen Djevici Mariji.
Tema himna su Marijine žalosti za vrijeme Isusove muke. Postoji i himan sličnog imena (lat. Stabat Mater Speciosa) koji veselo govori o Isusovom rođenju. Vjeruje se, da je himan nastao u 13. stoljeću, a vjerojatni autor je franjevac Jacopone da Todi ili papa Inocent III.[1] Himan je popularan diljem katoličkog svijeta, kao i u hrvatskom narodu. Pjeva se uz pobožnost Križnog puta u korizmi.
Ovaj himan jedna je od najsnažnijih i najpoznatijih sačuvanih srednjovjekovnih pjesama. Razmišlja o patnji Djevice Marije, Majke Isusa Krista, za vrijeme raspeća. Pjeva se u liturgiji u čast Žalosne Gospe. Himan su uglazbili mnogi skladatelji, među kojima su najpoznatiji: Giovanni Pierluigi da Palestrina, Giovanni Battista Pergolesi, Antonio Vivaldi, Joseph Haydn, Gioachino Rossini, Antonin Dvorak, Franz Schubert, Giuseppe Verdi, Krzysztof Penderecki i mnogi drugi.
Nakon crkvenog Tridentskog sabora, himan je pao u zaborav, ali ponovno je postao poznat nakon objavljivanja u misalu pape Benedikta XIII. za blagdan Sedam žalosti Blažene Djevice Marije 1727. godine.
Izvori
- ↑ Charles Cooper Nott: "The seven great hymns of the Mediaeval Church", 1868.