Četvrta korizmena nedjelja

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Datoteka:Русская Инвеститура Ордена Гроба Господнего.jpg
Ružičasto liturgijsko ruho koje se nosi na četvrtu korizmenu nedjelju (svećenik u sredini) za razliku od tamnoljubičastoga koja se nosi drugim korizmenim nedjeljama (drugi svećenici oko njega) ili u situaciji kada ružičasto nije dostupno.

Četvrta korizmena nedjelja, poznata i kao Sredoposna ili Laetare nedjelja četvrta je nedjelja u korizmi, u zapadnom kršćanskom liturgijskom kalendaru. Tradicionalno, ta je nedjelja dan slavlja unutar strogog korizmenog razdoblja. Ova nedjelja dobila je ime po prvim riječima tradicionalnog latinskog ulaznog retka (introita) za misu toga dana - lat. „Lætare Jerusalem” (hrv. „Raduj se, Jeruzaleme”) latinski je prijevod iz Izaije 66,10.

Povijest

Naziv „Laetare nedjelja” koriste uglavnom rimokatoličke, luteranske i anglikanske Crkve.[1] Latinski laetare imperativ je koji znači: „raduj se!”

Potpuni introit glasi:[2]

Lætare Jerusalem et conventum facite omnes qui diligitis eam; gaudete cum lætitia, qui in tristitia fuistis, ut exsultetis et satiemini ab uberibus consolationis vestrae. Lætatus sum in his quæ dicta sunt mihi: in domum Domini ibimus.

Veselite se s Jeruzalemom, kličite zbog njega svi koji ga ljubite! Radujte se, radujte s njime svi koji ste nad njim tugovali! Nadojite se i nasitite na dojkama utjehe njegove da se nasišete i nasladite na grudima krepčine njegove. Obradovah se kad mi rekoše: Idemo u dom Gospodnji.

Drugi nazivi

Ova se nedjelja u nekim zemljama naziva i nedjeljom majki,[3] nedjeljom osvježenja, sredinom korizme te ružičastom nedjeljom (zato što se zlatna ruža koju su pape slale katoličkim vladarima blagoslivljala u to doba, ili zato što je toga dana bila dopuštena upotreba ružičaste umjesto ljubičaste liturgijske odjeće).[4]

Povijesno je taj dan bio poznat i kao „nedjelja pet kruhova", prema priči o čudu s kruhu i ribama. Prije usvajanja suvremenih „zajedničkih lekcionara", to je evanđelje bilo tradicionalno evanđeosko čitanje za tu nedjelju u rimokatoličkim, luteranskim, anglikanskim i starokatoličkim Crkvama.[5]

Ova nedjelja smatra se danom odmora od uobičajenih korizmenih strogosti; danom nade kada je Uskrs napokon na vidiku. Tradicionalno su se vjenčanja (inače zabranjena tijekom korizme) mogla obavljati toga dana,[6] a sluge su bile oslobođene službe na taj dan kako bi posjetile svoju matičnu crkvu, mjesto na kojemu su primile sakrament krštenja.

Laetare nedjelja datum je na koji se objavljuje dobitnik nagrade Sveučilišta Notre Dame Laetare medalje.[7]

Izvori

  1. What is Laetare Sunday?, epiphanydorr.org, pristupljeno 14. ožujka 2021.
  2. The Wife of Bath and Refreshment Sunday, proquest.com pristupljeno 13. ožujka 2026.
  3. The medieval origins of Mothering Sunday, blogs.bl.uk, pristupljeno 26. ožujka 2017.
  4. Laetare Sunday, britannica.com pristupljeno 13. ožujka 2026.
  5. The Revival of Mothering Sunday, Macmillan, New York, 1921.
  6. Laetare Sunday extract, books.google.com pristupljeno 13. ožujka 2026.
  7. About – The Laetare Medal, laetare.nd.edu, pristupljeno 1. veljače 2021.