Protektorat Obale Nigera

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Protektorat Obale Nigera
Niger Coast Protectorate
kolonija Britanskog Carstva

1884.1900. Pogreška pri izradbi sličice:
Pogreška pri izradbi sličice: Pogreška pri izradbi sličice:
Zastava Grb
Pogreška pri izradbi sličice:
Lokacija
Karta protektorata
Glavni grad Calabar
Jezik/ci engleski, igbo, ibibio, edo
Religija kršćanstvo, animizam
Vlada
Predsjednik
 - 1884. – 1891. (prvi) Edward Hyde Hewett
 - 1896. – 1900. (posljednji) Ralph Moor
Povijest Kolonijalizam
 - osnivanje 1884.
 - Ujedinjenje s Protektoratom Južna Nigerija 1. siječnja 1900.

Protektorat Obale Nigera (engleski: Niger Coast Protectorate) bila je britanska kolonija u Delti Nigera, koja je postojala od 1884. do 1900..[1]

Povijest

Protektorat je osnovan 1885. u Delti Nigera, pod imenom Protektorat rijeka ulja (Oil Rivers Protectorate). Britanci su ga tako nazvali zbog brojnih rijeka u delti, duž čijih su obala rasle guste šume palmi uljarica iz kojih se dobija ulje.[2]

Protektorat je formalno osnovala britanska vlada, nakon Berlinske konferencije (1884.1885.), koja je regulirala pitanja daljnje europske kolonizacije i trgovine po Africi. On je stvoren da štiti britanske trgovinske interese, s osobitim akcentom na prometovanje palminim uljem, i da se spriječi druge europske sile da zadiru u britanske kolonije u regiji.[1]

Proces uspostavljanja odvijao se kombinacijom diplomatskih sporazuma, ugovora s lokalnim poglavicama, koje bi na kraju britanska vlada i formalno svojom deklaracijom potvrđivala. Britanci su uvjeravali lokalne vladare i moćnike u prednost britanske zaštite i tako stekli važna trgovišta poput Calabara, Bonnyja, Brassa i Opoba. Ugovori su Britaniji često davali ekskluzivna trgovačka prava (monopol), pravo na konzula u tom području i ovlast da intervenira u sporovima. Iako su ugovori bili sročeni tako da su naizgled bili korisni za obje strane, oni su ograničavali političku autonomiju domorodoca.

Nakon pregovora s lokalnim vođama i u skladu s direktivama Berlinske konferencije, Britanija je 1885. službeno proglasila Protektorat rijeka ulja (Oil Rives Protectorate). Za upravitelja je postavljen britanski konzul, sa zadatkom da štiti britanske interese i u kordinaciji s National African Companyom (kasnije Royal Niger Company) koja je dobila povelju da kolonizira i eksploatira krajeve duž rijeke Niger i Delte Nigera, održava red i mir.[1]

Kako je otpor domorodoca rastao i održavanje reda i mira postajalo sve skuplje, Britanija je odlučila da se više ne može oslanjati na privatno dioničko društvo za upravljanje tako velikim i važnim područjem. Zbog tog je vlada 1893. preuzela kontrolu nad protektoratom kog je prezvala u Protektorat obale Nigera. Granice protektorata proširene su od Delte Nigera prema sjeveru duž rijeke Niger do Lokoje, a dodana je i Kolonija Lagos. Britanska vlada postavila je Ralpha Moora za prvog generalnog konzula protektorata. Na kraju je Royal Niger Company 1899. predala svoju povelju i posjede Britanskoj monarhiji, oni su zatim spojeni s Protektoratom obale Nigera kako bi se stvorio Protektorat Južna Nigerija 1900. godine, koji je 1914. spojen s Protektoratom Sjeverna Nigerija u jedinstvenu Koloniju Nigeriju.[1]

Izvori

Vanjske poveznice

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web

  2. • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web