Protektorat Južna Nigerija

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Protektorat Južna Nigerija
Southern Nigeria Protectorate
Kolonija Britanskog Carstva

1900.1914.
Pogreška pri izradbi sličice: Pogreška pri izradbi sličice:
Zastava Grb
Pogreška pri izradbi sličice:
Lokacija
Karta Južne Nigerije iz 1907.
Glavni grad Nije dan
Jezik/ci engleski, joruba, igbo, ibibio, edo, ijodski
Religija islam, kršćanstvo, animizam
Vlada
Predsjednik
 - 1900. – 1904. (prvi) Ralph Moor
 - 1912. – 1914. (posljednji) Frederick Lugard
Povijest Kolonijalizam
 - osnutak 1. siječnja 1900.
 - Ujedinjenje s Protektoratom Sjeverna Nigerija 1. siječnja 1914.
Površina
 - 1914. 258,998 km²
Valuta Funta

Protektorat Južna Nigerija (engleski: Southern Nigeria Protectorate) bila je britanska kolonija osnovana 1. siječnja 1900., koja je postojala do 1. siječnja 1914. kad je ujedinjena s Protektoratom Sjeverna Nigerija.

Od 1906. do 1914. funkcionirao je kao krunska kolonija, s Lagosom kao prijestolnicom. To razdoblje obilježila je ekonomska eksploatacija roba poput palminog ulja, kaučuka i kakaovca, koje su podmirivale rastuće potrebe britanske inustrijske revolucije. On je istovremeno nametao europske strukture upravljanja domorodačkim zajednicama.[1]

Povijest i osobine

Britanci su još 1862. osnovali malu Koloniju Lagos s nominalnim ciljem da spriječe trgovinu robljem a nakon tog 1884. i Protektorat Oil Rivers (od 1893. Protektorat obale Nigera).

Odlukom britanske vlade 1900., opozvana je povelja iz 1899. dana Royal Niger Companya da osnuje i upravlja kolonijom u tom dijelu Afrike. Upravu nad njenom kolonijom preuzela je britanska monarhija i na južnom dijelu 1. siječnja 1900. osnovala Protektorat Južna Nigerija, a na većem sjevernom Protektorat Sjeverna Nigerija, s ciljem da pojednostavi administraciju i spriječi daljnji njemački prodor u Kamerun.[1]

Protektorat se prostirao na površini od nekih 258.998 km². Od obala Atlantskog oceana prema unutrašnjosti do rijeke Niger nizvodno Lokoje. Obuhvaćajući tropske prašume, mangrove močvare do plodne delte. Prostor tropske prašumske klime, obilnih kišam (po 3810 mm godišnje), idealan za plantaže palmi uljarica, kaučukovca i kakaovca.[1]

Raznolik teren od pješčanih plaža i laguna oko Lagosa, preko labirinta vodotoka, bara, močvara delte rijeke Niger sve do šumovitih savana na sjeveru i rijeke Cross na istoku. Prostor koji su nastanjivala različita plemena Jorube na zapadu, Edo i Urhobo u sredini, a Igbo i Ibibio na istoku.[1]

Protektorat je sa zapada graničio s Francuskim Dahomejom, a s istoka s Njemačkim Kamerunom.[1]

Uprava je bila centralizirana, na čelu s guvernerom u Lagosu, i troje pokrajinskih zamjenika guvernera. Niže razine uprave prepuštene su u skladu s britanskom kolonijalnom politikom neizravne vlasti domorodacima. Britanci su pored toga držali i značajne vojne snage (Royal West African Frontier Force) koje su gušile pobune i održavale red u koloniji.[1]

Mandat (1900.1903.) prvog visokog povjerenika Ralpha Moora, protekao je u gušenju otpora. Za mandata guvernera Waltera Egertona (1906.1912.) građena je željeznica (pruga LagosIbadan, produžena do Oshogba 1907.), osnivane su brojne plantaže i organizirano sudstvo. Mandat posljednjeg guvernera Fredericka Lugarda (1912.1914.), protekao je u pripremama za ujedinjenje s Protektoratom Sjeverna Nigerija u jedinstvenu koloniju.[1]

Izvori

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi web