Toggle menu
244 tis.
66
18
623,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Omer-paša Latas

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Omer-paša Latas (1806.-1871.)

Omer-paša Latas (zaselak Latasi u Janjoj Gori u Lici, 24. rujna 1806.Istanbul, 18. travnja 1871.), mušir (maršal) osmanske vojske srpskog podrijetla.[1]

Životopis

Rodio se u ličkoj graničarskoj obitelji kao Mihajlo (Mićo) Latas. Kao službeno mjesto rođenja mu se navodi obiteljska kuća, čiji temelji i danas postoje u Janjoj Gori u općini Plaški. Rođen je u starom gradu Iesenica, a to je frankopanska tvrđava u Ličkoj Jesenici, gdje mu je otac Sofronije u to vrijeme službovao.

Kao časničko dijete pohađao je kadetsku austro-ugarsku školu u Gospiću i stupio u austro-ugarsku vojsku kao kadet-narednik. Navodi se da mu je otac zbog problema s kockanjem optužen za pronevjeru novca iz lokalne vojne blagajne. Navodno je, da se ne otkrije obiteljska sramota i da se spase ostali članovi obitelji, Mihajlo preuzeo sramotu na sebe i pobjegao u Bosnu 1827. godine od austrijskih vojnih vlasti zbog pronevjere novca.

U Banja Luci je iste godine prešao na islam u Ferhat-pašinoj džamiji te odlazi u Vidin gdje boravi neko vrijeme kao sluga (tur. hizmećar) među turskim vojnicima. Inteligentnog mladića primjećuje zapovjednik tvrđave Ibrahim-paša, koji ga kasnije zapošljava kao učitelja tehničkog crtanja svoje djece. Uvidjevši kako se radi o neobično sposobnom mladom čovjeku, Ibrahim-paša šalje preporuke u Carigrad, gdje će se uskoro preseliti i sam Latas. U početku radi kao učitelj tehničkog crtanja u Visokoj vojnoj školi, a poslije postaje i osobni učitelj samog Abdulmedžida, koji će ga, kada postane sultan, imenovati za pukovnika, 1838. godine, a potom i pašom.

Bio je odličan zapovjednik i vojnik, ugušio pobune u Siriji, Albaniji i Kurdistanu. Vrlo mlad imenovan je za maršala, tj. tur.mušira. Godine 1848./49. s Rusima je okupirao Dunavske kneževine.[2][3] Muslimanski čelnici u Bosni pobunili su se protiv sultana i reforma. Pobunu je u tuzlanskom kraju predvodio Mahmud-paša Tuzlić.[4] Latas je 1851. godine skršio ustanak bosanskoga begovata koji je vodio Husein-kapetan Gradaščević.[2][3] Pobunu je ugušio, vođe pobio ili uhitio. U lance je dao staviti Mahmud-pašu Tuzlića, Mahmud-pašinu rodbinu i istomišljenike te ih sproveo do Sarajeva, pa do Carigrada i konačno na otok Rodos, a imetak im je zaplijenio.[4] Oko tisuću najuglednijih aga i begova je pozatvarao, a oko 400 poslao okovane u Carigrad.[2][3] Napravio je sveopću smjenu u upravnom i političkom vrhu. Na čelo gradskih i vjerskih ustanova imenovao je nove ljude kojima je dao zadaće. Stvorio je novo političko okruženje. Kršćanima je dao više slobode te im dopustio graditi bogomolje i vjerske škole. I katolici i pravoslavci dobili su pravo kupiti zemljišta, graditi kuće i baviti se obrtom i trgovinom.[4] Godine 1853. osvojio bi Crnu Goru, da to nisu spriječile Austrija i Rusija, a neki povjesničari tvrde[3][2] da tu nije imao čvrstu ruku kao u Bosni, jer korijeni Srba naseljenih u plaščansku dolinu potječu upravo iz Crne Gore, kao i on sam, kako piše Ivo Andrić u romanu (Omerpaša Latas)[5]. Neki izvori navode da nikada nije zaboravio svoje srpsko podrijetlo.

U Krimskom ratu 1853. bio je zapovjednik turske vojske na dunavskoj liniji i dobio titulu serdari ekrema (veliki vojskovođa). U Krimskom ratu je s engleskim i francuskim saveznicima sudjelovao je u opsadi Sevastopolja, te u borbama na Kavkazu. Ugušio je ustanke u Mezopotamiji. Godine 1861., kada je bio na pomolu rat s Crnom Gorom, ponovno je bio spreman na gušenje ustanka i ratovanje, ali do rata nije došlo zauzimanjem Velikih sila. Gušio je i grčki ustanak na Kreti 1867. godine. Budući da zbog loše turske flote i nedostatka sredstava nije mogao do kraja provesti blokadu otoka, sam se povukao 1868. godine. U Parizu je bio 1865. godine kao glavni vrhovni zapovjednik turske vojske.

Umro je u Istanbulu 1871., u šezdeset petoj godini. Imao je nekoliko žena i ostavio brojno potomstvo. Latasi od kojih potječe Omer-paša danas žive u srijemskim Šašincima.

Roman

Nobelovac Ivo Andrić napisao je roman "Omerpaša Latas" (1977.) u kojem dobrim dijelom obrađuje njegov lik i djelo, fokusirajući se većinom na Omer-pašino ratovanje u Bosni.

Izvori

  1. LZMK, Hrvatska enciklopedija, Latas, Omer-paša (26. svibnja 2018.)
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Rašid Kadić, književnik iz Sarajeva, knjiga pod naslovom "Paša Latas"
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 Dr. Galib Šljivo, Omer-paša Latas u Bosni i Hercegovini 1850.—1852., Sarajevo : „Svjetlost“, 1977. –218 str.
  4. 4,0 4,1 4,2 (boš.) Radio Kameleon Bahrija Habul: Tuzla za početnike: Kako je nastalo groblje Trnovac – Kako je izgrađena kapela Svetog Velikomučenika Georgija na Trnovcu, 11. siječnja 2017. (pristupljeno 26. veljače 2020.)
  5. (eng.) Omerpaša Latas/Omer Pasha Latas, preuzeto 8. lipnja 2013.

Vanjske poveznice