Omerpaša Latas je roman bosanskohercegovačkog, hrvatskog i srpskog književnika Ive Andrića, objavljen 1977. godine. Opisuje lik i djelo Omerpaše Latasa, za vrijeme njegovog boravka u Bosni, dok je gušio begovske bune protiv sultana.
O djelu
Roman Omerpaša Latas umnogome je važan za sagledavanje cjelokupne Andrićeve poetike. U njegovom središtu nalazi se lik Omerpaša Latasa – ličkog Srbina Miće Latasa iz Janje Gore, zapamćenog u povijesti kao oholog strahovladara, čije je djelovanje utjecalo ne samo na društvene i povijesne prilike u Bosni nego i na sudbine svih drugih likova u romanu, pa će čitatelj steći utisak da je sve što živi određeno pašinim postojanjem.
Roman se ne usredotočuje toliko na kronologiju događaja na gušenja bune, koliko na lika Omer-paše i ljudi iz njegovog okruženja (njegovih časnika, supruge, slikara koji ga je naslikao, uredskih i pomoćnih službenika itd.). Ovaj roman se u književnosti karakterizira kao "album ličnosti", s njihovim prošlostima i karakterima, svojstven Andrićevom književnom radu.
Osim osoba iz Omerpašinog okruženja i samog Omerpaše, Andrić u ovom romanu opisuje i način života u Bosni u to doba, u Sarajevu i Travniku, kao i političko stanje u zemlji. Simptomatično je što su priče svih junaka zasnovane na istoj okosnici – gubitku identiteta, a Ivo Andrić je na stranicama ovog romana uspio prikazati svu tragiku urušavanja onih koji su izgubili vlastitu srž.
Roman je objavljen postumno, 1977. godine, na osnovi Andrićevih zapisa koji datiraju od dvadesetak godina prije toga, 1950-ih godina i smatra se nedovršenim djelom.[1]. Od prvobitne želje da postane kronika o Sarajevu, postao je roman o jednoj osobi.
Rukopis ovoga romana ostao je u ostavštini Ive Andrića, ali književnik nije naznačio redoslijed poglavlja, te su priređivači, od zasebnih priča, rukovodeći se kronološkim načelom kada je riječ o povijesnom sloju građe i unutrašnjom logikom psihološkog razvoja likova, sastavili proznu cjelinu. Ovo djelo nije završeno kao roman, ali je cjelovito i zaokruženo kao romansijerska zamisao o gradu koji je, poput Travnika, scena za odigravanje ljudske drame. U jednom od tragičnih trenutaka sarajevske povijesti, grad je Andriću poslužio kao simbolični ukras na kojem će se razvijati album ljudskih sudbina.
U jednom dijelu ovako rekonstruiranoga romana prati se dolazak Omerpaše u Sarajevo, njegov rad na prenošenju središta moći iz Travnika u Sarajevo i sređivanju prilika u zemlji. Drugi dio predočava njegov intimni život, a u trećem je riječ o konzulu Atanackoviću koji u novu prijestolnicu dolazi u ljeto 1850. godine.
Priča o Omerpaši, njegovoj obitelji, prijateljima i neprijateljima, čita se kao daleki patinirani album velikog slikara, na kojem su prikazani ljudski odnosi i život u jednom dalekom vremenu.[2]
Izvori
Vanjske poveznice
| Ivo Andrić |
|---|
| | Romani | | 250px | | | Kratka proza | Znakovi ( Put Alije Đerzeleza • Znakovi • Svečanost • Đorđe Đorđević • Reči • Autobiografija • Zlostavljanje • Priča o kmetu Simanu • Snopići • San i java Pod grabićem • Priča o soli • Kosa • Zimi • Lov na tetreba • Razgovor • Susedi • Šetnja • Zatvorena vrata • Porodična slika • Osatičani • Praznično jutro) • Nemirna godina ( Za logorovanje • Mustafa Madžar • Priča o vezirovom slonu • Nemirna godina • San bega Karčića • Veletovci • Ćilim • Svadba • Štrajk u tkaonici ćilima • Razaranje • Bife Titanik • Zeko) • Žeđ ( U musafirhani • U zindanu • Ispovijed • Kod kazana • Napast • Proba • Trup • U vodenici • Šala u Samsarinom hanu • Čaša • Rzavski bregovi • Čudo u Olovu • Žeđ • Most na Žepi • Smrt u Sinanovoj tekiji • Olujaci • Na stadionu • Na državnom imanju • Letovanje na jugu) • Deca ( Kula • U zavadi sa svetom • Mila i Prelac • Deca • Prozor • Knjiga • Na obali • Zmija • Panorama • Izlet • Ekskurzija • Pismo iz 1920. godine • Aska i vuk) • Jelena, žena koje nema ( Anikina vremena • Mara milosnica • Ljubav u kasabi • Ćorkan i Švabica • Žena na kamenu • Igra • Žena od slonove kosti • Bajron u Sintri • Jelena, žena koje nema) • Kuća na osami ( Uvod • Bolvanpaša • Alipaša • Baron • Geometar i Julka • Cirkus • Jakob, drug iz detinjstva • Priča • Robinja • Životi • Ljubavi • Zuja • Knez sa tužnim očima • Popodne • Pobednik • Pakao • Julski dan • Ruđanski begovi • Crven cvet • Predvečernji čas • Dva zapisnika bosanskog pisara Dražeslava • Kod lekara • Razgovor predveče • Sarači • Dubrovačka vejavica • Ranjenik u selu • Slepac | | | Poezija | Ex Ponto, Nemiri, lirika (Ex Ponto • Nemiri • Lirika: Šta sanjam i šta mi se događa) | | | Eseji | Staze, lica, predeli (Staze • Pisma iz Krakova • Zanos i stradanje Tome Galusa • Prvi dan u splitskoj tamnici • Iskušenje u ćeliji 38 • Sunce • Na sunčanoj strani • San o gradu • Vino • Moj prvi susret sa delom M. Gorkog • Kako sam ulazio u svet knjige i književnosti • Jedan pogled na Sarajevo • Biblioteka naša nasušna • Na Jevrejskom groblju u Sarajevu • Na vest da je Brusa pogorela • U Ulici Danila Ilića • Učitelj Ljubomir • Likovi • U Šopenovoj rodnoj kući • Lica • Susret u Kini • Kroz Austriju • Prvi dan u radosnom gradu • Portugal, zelena zemlja • Leteći nad morem • Mostovi • Španska stvarnost i prvi koraci u njoj • Na Nevskom prospektu • Utisci iz Staljingrada • Predeli • Na kamenu, u Počitelju • Kraj svetlog Ohridskog jezera) • Istorija i legende (Razgovor sa Gojom • Nešto o stilu i jeziku • Beleške za pisca • Beleške o rečima • O priči i pričanju • Legenda o Svetom Francisku iz Asizija • Simon Bolivar • Predaja (Riga od Fere) • Zapisi o Goji • Pjesma nad pjesmama • Volt Vitmen (1819-1919) • Naša književnost i rat • Sa magijom ponekad graniči i na prave podvige liči rad pravog prevodicoa • Kada je reč o arhivima • Heine u pismima • Jedna ratna knjiga Gabriela Danuncija • Pisma jednog vojnika • Stvaralačka iskra • Stvaralačka ruka • Pismo iz Rima) • Umetnik i njegovo delo (Njegoš ka tragični junak kosovske misli • Njegoš u Italiji • Ljuba Nenadović o Njegošu u Italiji • Njegoševska čovečnost • Svetlost Njegoševog dela • Nešto o Njegošu kao piscu • Večna prisutnost Njegoševa • Njegošev odnos prema kulturi • Nad Njegoševom prepiskom • O Vuku kao piscu • Vuk, reformator • Vukov primer • Vuk i inostranstvo • Optimizam Vuka Karadžića • Tri slike iz života Vuka Karadžića • Četrdeset godina od smrti Sime Matavulja • O majstoru pripovedaču • Zemlja, ljudi i jezik kod Petra Kočića • O Gavri Vučkoviću i povodom njega • Ljubavna lirika Petra Preradovića • Pevanija - Knjiga detinjstva, knjiga života • Spomenik piscu životne radosti i mladalačke tuge • A.G. Matoš • Jovan Skerlić • Spomenik Bori Stankoviću • Isak Samokovlija • Letnji dan • Pomen Kalmiju Baruhu • Sećanje na Kalmija Baruha • Sreten Stojanović • Umetnik i njegovo delo • Roman Petrović • Andro Kovačević: Poslednji Nenadić • Viktor Car Emin: Iza plime • Krvavi cvetovi V. Ilića Mlađeg • Branko Mašić: Ratne slike i utisci • Stari pjesnici • Svetozar Ćorović: Kao vihor • Dragutin Domjanić: Kipci i popevke • Sima Pandurović: Okovani slogovi • Pero Slijepčević: Pomen VI. Gaćinoviću • Prosveta: Almanah za godinu 1918. • Josip Kosor: Mime • U. Donadini: Kamena s ramena • Rastko Petrović: Burleska Gospodina Peruna Boga Groma • Ante Petravić: Treće studije i portreti • Vradimir Ćorović: Bosna i Hercegovina • Dragojlo Dudić: Dnevnik 1941. • Zuko Džumhur: Nekrolog jednoj čaršiji | | | Memoari | Znakovi pored puta (Nemiri od veka • Za pisca • Slike, prizori, raspoloženja • Nesanica • Večiti kalendar maternjeg jezika) | | | Ostalo | |
|
