Krimski rat

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Krimski rat (1853.-1856.)
sukob: Rusko-turski ratovi
Malakhov1.jpg
Opsada Sevastopolja, slika Franza Roubauda iz 1904.
Vrijeme 1853.-1856.
Mjesto Krim,
Balkan,
Crno more,
Baltičko more
Ishod Pobjeda saveznika, Mirovni ugovor iz Pariza 1856.
Sukobljene strane
Flag of the Ottoman Empire (1844–1922).svg Osmansko Carstvo
Flag of the United Kingdom (3-5).svg Ujedinjeno Kraljevstvo
Flag of France.svg Drugo Francusko Carstvo
Flag of Kingdom of Sardinia (1848).svg Kraljevina Sardinija
Flag of Russia (1914-1917).svg Rusko Carstvo
Flag of Bulgaria.svg Bugarska Legija
Postrojbe
Ukupno: 1,000.000
300.000 Turaka
400.000 Francuza
250.000 Britanaca
30.000 Sarda
4.250 Njemačka brigada
2.200 Švicarska brigada
700.000[1] Rusa
7.000 Bugara
Gubitci
374.600 ukupno ubijenih
Francuza: 100.000 od toga 10.240 ubijenih u borbama 20.000 umrlih od rana, i oko 70.000 umrlo od bolesti
Britanaca: 2.755 ubijenih u borbama, 2.019 umrlih od rana 16.323 umrlih od bolesti
Sardi: 36 žrtava
Talijani: 2.050 ukupnih žrtava
Turci: ukupno ubijenih i ranjenih oko 200.000 [2]
ukupno ubijenih oko 50.000[3]
143.000 ukupno ubijenih
25.000 ubijenih u borbama
16.000 umrlih od rana
89.000 umrlih od bolesti[4]

Krimski rat 1853. – 1856., vodio se između Ruskog Carstva i alijanse koju su tvorili; Velika Britanija, Drugo Francusko Carstvo, Osmansko Carstvo i Kraljevina Sardinija. Rat su karakterizirale katastrofalne odluke zapovijednog kadra Alijanse i loša logistika svih zaraćenih strana (koja je rezultirala u velikim gubitcima nevezanim za ratne operacije).

Uzroci

Napoleon III. je težio za međunarodnim utjecajem. Došlo je do spora oko prava na čuvanje svetih mjesta u Palestini (crkva Kristova rođenja u Betlehemu itd.) Sultan pod pritiskom popušta Francuzima.

Tijek rata

Britanija i Francuska šalju svoju mornaricu u Dardanele, a Rusija za to vrijeme okupira Vlašku i Moldavsku. Pokušaj postignuća dogovora na konferenciji velikih sila u Beču ne uspijeva te Turska objavljuje rat Rusiji i napada njihove snage u Vlaškoj. Rusija se nada podršci Austrije i Pruske, međutim ta pomoć izostaje. Ovaj događaj je definirao kraj Svete Alijanse. Francuzi, Britanci i Turci se iskrcavaju na Krimu i opsjedaju Sevastopolj. Dolazi do bitaka na Baltiku, Dunavu i u Zakavkazju. U Krimskom ratu dogodila su se velika stradanja vojnika, praćena smrću većinom zbog ranjavanja, bolesti i smrzavanja. Žena zaslužna za brigu o ranjenicima bila je Florence Nightigale, poznata i kao "Dama sa svjetiljkom". Zanimljivo je da je i ovo prvi rat s kojeg su izvještavali reporteri.

Završetak rata

Rat zapravo završava smrću Nikole I. Ubrzo pada i Sevastopolj. Britanska mornarica blokira Baltik i prijeti Sankt Peterburgu. Austrija prijeti ulaskom u rat te novi ruski car Aleksandar II. pristaje na primirje i pregovore. Mirom u Parizu potvrđena je cjelovitost i nezavisnost Osmanskog Carstva, odlučeno je da na Crnom moru nijedna sila ne smije držati svoju ratnu flotu, ali da su Dunav i tjesnaci otvoreni za sve trgovačke brodove. Vlaška i Moldavska se pod zaštitom velikih sila ujedinjuju i osamostaljuju te nastaje Rumunjska.

Značajnije bitke:

Rat je završio pobjedom Alijanse.

Izvori

  1. Военная Энциклопедия, М., Воениздат 1999, т.4, стр.315
  2. Военная Энциклопедия, М., Воениздат 1999, т.4, стр.317
  3. Clive Pointing, The Crimean War: The Truth Behind the Myth, Chatto & Windus, London, 2004, ISBN 0-7011-7390-4, p.344
  4. Зайончковский А. М. Восточная война 1853—1856. СПб:Полигон, 2002

Vanjske poveznice


Tank template.svg Nedovršeni članak Krimski rat koji govori o ratovanju ili oružju treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.