Izidor Poljak
Don Izidor Poljak (Bednja, 7. svibnja 1883. – Brčko, BiH, 21. kolovoza 1924. ), svećenik Vrhbosanske nadbiskupije i hrvatski pjesnik.
Završio je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu 1903. godine.[1] Bogosloviju je studirao u Sarajevu gdje je i zaređen za svećenika 1907.; bio je kapelan i vjeroučitelj u Sarajevu, od 1914. do 1919. vojni kapelan, a zatim župnik u Bijelom Brdu kraj Dervente i prvi župnik novoosnovane župe u Boću kraj Brčkoga.[2]
„Pripadao je skupini pisaca okupljenih oko biskupa Antuna Mahnića, oko Luči i Hrvatske prosvjete. Nasljedujući Kranjčevićev stil i harambašićevsku retoričnost, pisao je pjesme pretežito duhovnoga, ali i domoljubnoga i ljubavnoga nadahnuća (Pjesme, 1909.; Sa Bijelog Brda, 1924.). Jedan je od najboljih pjesnika prvoga naraštaja katoličkoga književnog pokreta. Neke su mu pjesme i uglazbljene, a 1983. objavljene su mu sabrane pjesme.“ [3]
Izvori
- ↑ Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., ISBN 978-953-95772-0-7, str. 922.
- ↑ KTA: Stota obljetnica župe Boće pokraj Brčkog u Bosanskoj Posavini. KTA BK BiH. 5. kolovoza 2023. Pristupljeno 8. kolovoza 2023.
- ↑ Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 17. prosinca 2014.
