Ivan Supek

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Ivan Supek
Datoteka:Ivan Supek.jpg
Rođenje 8. travnja 1915.
Zagreb
Smrt 5. ožujka 2007. (91 godina)
Zagreb
Državljanstvo hrvatsko
Narodnost Hrvat
Polje Fizika
Institucija Sveučilište u Leipzigu
Medicinski fakultet u Zagrebu
Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti
Alma mater Sveučilište u Zagrebu
Akademski mentor Friedrich Hund
Poznat po formulacija diferencijalne jednadžbe za električnu vodljivost metala pri niskim temperaturama
Istaknute nagrade Republička nagrada "Ruđer Bošković" (1960.)
Republička nagrada za životno djelo (1970.)
Web stranica Osobna stranica na HAZU-u

Ivan Supek (Zagreb, 8. travnja 1915. - Zagreb, 5. ožujka 2007.), hrvatski fizičar, filozof, pisac, borac za mir i humanist. Doktorirao je u Leipzigu pod vodstvom fizičara i nobelovca Wernera Heisenberga, s kojim je do 1943. radio na kvantnoj teoriji polja. Radom na zagrebačkom sveučilištu od 1946. podiže fiziku na europsku razinu, a 1950. vodi gradnju Instituta Ruđer Bošković kojem postaje prvi predsjednik.

Životopis

Ivan Supek rodio se u Zagrebu od oca Rudolfa i majke Marije, rođene Šips.[1] Nakon mature 1934. godine upisuje studij matematike, fizike i filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te nastavlja studij u Beču, Parizu, Zurichu i Leipzigu. 1940. godine doktorira fiziku i filozofiju u Leipzigu pod vodstvom fizičara Wernera Heisenberga,[1] s kojim nastavlja rad na kvantnoj teoriji polja do 1943. godine. Kasnije se bavio istraživanjem teorije metala na niskim temperaturama te je poznat po otkriću diferencijalne jednadžbe za električnu vodljivost materijala na tim temperaturama.

1941. u Njemačkoj je uhićen od Gestapa, ali ga spašava Heisenberg pod izlikom da mu treba asistent bez kojega ne može provoditi daljnja istraživanja. Kao dosljedan antifašist pridružuje se narodnooslobodilačkom pokretu i u kolovozu 1943. odlazi na oslobođeni teritorij gdje radi u Prosvjetnom odjelu ZAVNOH-a.

1944. - u Topuskom, na kongresu kulturnih radnika, održao je zapaženi govor o znanosti, na kojem je uputio prvi javni apel protiv uporabe nuklearnog oružja a za stvaranje svjetske zajednice slobodnih i razoružanih naroda.[2] Nakon toga prekida s Partijom.

1946. - postaje profesor teorijske fizike na Sveučilištu u Zagrebu, gdje vodi grupu studenata koji fiziku u Zagrebu podižu na europsku razinu.

1948. - postaje dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (tada Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti).[3]

1950. - vodi gradnju Instituta Ruđer Bošković i postaje njegov prvi direktor. Godine 1958. isključen je iz Instituta zbog protivljenja planovima jugoslavenske Federalne Komisije za Nuklearnu energiju za izradu atomske bombe (predsjednik te komisije bio je Aleksandar Ranković).

1960. - osniva Institut za filozofiju znanosti i mira kao odjel HAZU. Institut je bio sjedište jugoslavenske konferencije svjetske organizacije protiv nuklearnog naoružanja Pugwash, među čijim je osnivačima, i organizacije Svijet bez bombe, čiji je također suosnivač i predsjednik.[2]

1961. - postaje redoviti član tada Odjela za matematičke, fizičke i tehničke nauke JAZU, danas Razreda za matematičke, fizičke i kemijske znanosti HAZU.[3]

1966. - inicira izdavanje tromjesečnika Encyclopedia moderna.

1969. - postao je rektorom Sveučilišta u Zagrebu.[2]

1970. - inicira osnivanje Interuniverzitetskog centra u Dubrovniku (IUC).[4]

1971. - Za Hrvatskog proljeća na popisu je nepoželjnih javnih osoba te je nakon konferencije u Karađorđevu, kada nije prihvatio zaključke CK SKJ, prisilno isključen iz javnog života na 18 godina.[5]

1976. - potpisuje Dubrovnik-Philadephia deklaraciju. Uz Supeka deklaraciju potpisuju i Ava i Linus Pauling, Philip Noel-Baker, Sophia Wadai te Aurelio Peccei.[6]

Bio je kritičar procesa globalizacije i zagovornik teze o socijalnoj jednakosti te je u doba prisilne šutnje u domovini održavao predavanja na mnogim svjetskim sveučilištima (američkim, britanskim, njemačkim i francuskim).[5]

Bio je predsjednik HAZU od 1991. do 1997. godine.[3]

Umro je u svom stanu u Zagrebu 5. ožujka 2007. nakon duge bolesti.

U spomen na Ivana Supeka, gimnazija u Zagrebu nosi njegovo ime kao X. Gimnazija "Ivan Supek" te svake godine od 5. ožujka do kraja mjeseca travnja održava proslavu Dani Ivana Supeka.[7]

Književnost

Supek je autor brojnih romana i drama s filozofskim, političkim i znanstveno-fantastičnim temama. Njegov roman Proces stoljeća priča je o procesu protiv poznatog američkog fizičara Roberta Oppenheimera. Popis njegovih radova može se pronaći na njegovoj stranici pri HAZU.

Djela

Drame

  • "Pusta, zatrovana zemlja: drama u 2 čina" (1945.)
  • "U kasarni: drama u dva čina" (1963.)
  • "Mirakul" (1971.)
  • "Biskup i ban"
  • "Na atomskom otoku"
  • "Piramida"

Komedije

  • "Lutrija Imperatora Augustusa: komedija u tri čina" (1962.)
  • "Gabrijel: komedija u dva čina" (1962.)
  • "Vrag je tiho naglas : vražja komedija u pet čina s prologom i epilogom" (1968.)

Igra

  • "Tais: igra u 4 čina" (1945.)

Romani

  • "Dvoje između ratnih linija" (1959.)
  • "Proces stoljeća" (1963., 2003.)
  • "U prvom licu" (1965.)
  • "Heretik" (1968., 1974, 1996.)
  • "Spoznaja" (1971.)
  • "Extraordinarius" (1974., 1996.)
  • "Krunski svjedok protiv Hebranga" (Chicago 1983., 2. izd. "Krunski svjedok u Hebrangovu slučaju", Zagreb 1990., 3. prerađeno izd. "U opasnoj sjeni", Zagreb 2002.)[8]
  • "Otkriće u izgubljenom vremenu" (1987., 2000., 2002.)
  • "Epr - efekt" (1995.)
  • "Hrvatska tetralogija" (1995.)
  • "Haaški protokoli" (2005.)

Autobiografije

  • Krivovjernik na ljevici (Bristol 1980., Zagreb 1992.)
  • Tragom duha kroz divljinu (2006.)

Knjige, udžbenici

  • "Svijet atoma" (1941.)
  • "Od antičke filozofije do moderne nauke o atomima" (1946.)
  • "Teorijska fizika i struktura materije" (1949., 1951., 1960, 1974., 1988., 1992.)
  • "Nauka, filozofija, umjetnost" (1964.)
  • "Moderna fizika i struktura materije" (1965.)
  • "Nova fizika" (1965.)
  • "Posljednja revolucija" (1965.)
  • "Sve počinje iznova" (1970.)
  • "Opstati usprkos" (1971.)
  • "Teorija spoznaje" (1974.)
  • "Kvantna teorija: fizika i filozofija" (1976.)
  • "Povijest fizike" (1980., 1990., 2004.)
  • "Znanost i etika" (1985., 1996.)
  • "Heisenbergov obrat u shvaćanju svijeta" (1986.)
  • "Ruđer Bošković : vizionar u prijelomima filozofije, znanosti i društva" (1989., 2005.)
  • "Buna Janusa Pannoniusa" (1992.)
  • "Počela fizike: uvod u teorijsku fiziku" (1994.)
  • "Amalgami" (1998.)
  • "Na prekretnici milenija" (2001.)

Zbirke tekstova

  • Superbomba i kriza savjesti (1962.)
  • Filozofija, znanost, humanizam (1979., 1991., 1995.)
  • Povijesne meditacije (1996.)
  • Promašaji i nade (1997.)
  • Religija i filozofija (2003.)
  • Refleksije o znanosti i politici (2005.)

Vidi još

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 Matica hrvatska: Zvonko Šundov: Humanizam Ivana Supeka Preuzeto 28. listopada 2011.
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 HAZU Sto pedeset godina: Upisani zlatnim slovima: Štampar, Krleža, Supek... (Arhivirano 14. lipnja 2012.) Preuzeto 28. listopada 2011.
  3. ↑ 3,0 3,1 3,2 HAZU: Ivan Supek - Biografija Preuzeto 17. siječnja 2010.
  4. ↑ (engl.) IUC: Povijest Preuzeto 28. listopada 2011.
  5. ↑ 5,0 5,1 Matica hrvatska: Vijenac: Ivan Supek (1915–2007) Preuzeto 28. listopada 2011.
  6. ↑ (engl.) Dubrovnik-Philadephia deklaracija /1974-1976/ (kratka verzija) (Arhivirano 24. rujna 2015.) Preuzeto 28. listopada 2011.
  7. ↑ X. Gimnazija "Ivan Supek": Dani Ivana Supeka Preuzeto 28. listopada 2011.
  8. ↑ Predstavljeno prerađeno izdanje Supekovog romana o Andriji Hebrangu Preuzeto 19. veljače 2011.

Vanjske poveznice

Logotip Wikicitata
 Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Ivan Supek
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Ivan_Supek&oldid=19580"